Poslovni broj: Usž-4308/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Blanše Turić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Grada Solina, Gradonačelnika, Solin, Ulica Stjepana Radića 42, OIB: 40642464411, radi prestanka službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-3603/2023-7 od 22. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja UH iz [adresa] i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-3603/2023-7 od 22. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-3603/2023-7 od 22. ožujka 2024. odbačena je tužba tužitelja kao nepravodobna.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da su predmetnim rješenjem povrijeđena pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, te ističe da mu nisu dostavljeni na očitovanje podnesci u spisu, pa je takvim postupanjem povrijeđeno jedno od temeljnih načela ZUS-a, i to načelo izjašnjavanja stranke, a povrijeđeno je i načelo usmene rasprave, što u žalbi obrazlaže. Što se tiče pravovremenosti tužbe, ističe da jedino nije sporno da rješenje tuženika sadrži valjanu uputu o pravnom lijeku, međutim sporna je činjenica datuma primitka rješenja tuženika, obzirom da se od datuma primitka računa rok od 30 dana radi podnošenja tužbe i pokretanja upravnog spora. U konkretnom slučaju tuženik ničim ne dokazuje kako je izvršena upravo osobna dostava pobijanog rješenja tuženika tužitelju, pa tako spisu ne prileži nikakav dokaz (npr. povratnica s naznačenim datumom primitka i vlastoručnim potpisom tužitelja) iz kojeg bi nesporno proizašlo kako je rješenje tuženika doista uručeno tužitelju 22. studenog 2023., kako on to tvrdi. Smatra da je rješenje tuženika koje prileže spisu mogao potpisati bilo tko i na isto proizvoljno staviti bilo koji datum "primitka", pa se taj dokaz na koji se tuženik poziva uopće ne može smatrati relevantnim. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijano rješenje i sam otkloni nedostatke, te riješi stvar i tužitelju dosudi troškove žalbenog postupka.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužitelja u kojem navodi da je iz samog spisa predmeta jasno vidljivo da je osporavano rješenje dostavljeno tužitelju 22. studenog 2023., što je isti potvrdio vlastoručnim potpisom prilikom osobnog preuzimanja, a tužba je podnesena 28. prosinca 2023., pa je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je donio rješenje o odbacivanju predmetne tužbe kao nepravodobne. Što se tiče tvrdnje tužitelja da ničim nije dokazao da je izvršena dostava osporavanog rješenja tužitelju, te da je rješenje tuženika mogao potpisati bilo tko, iste su neosnovane, jer ne postoji "čvršći" dokaz dostave pojedinog pismena od vlastoručnog potpisa osobe kojoj se to pismeno dostavlja na samom pismenu, odnosno dostavnoj naredbi istog, uz naznaku dana primitka tog pismena. Predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je pobijanim rješenjem u ovom postupku odbacio tužbu tužitelja kao nepravodobnu pozivom na odredbu članka 24. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), jer je u provedenom postupku uvidom u spis tuženika, a posebno izvornik rješenja tuženika od 13. studenog 2023., utvrđeno da je tužitelj osporeno rješenje tuženika zaprimio uredno 22. studenog 2023., a tužbu je podnio 28. prosinca 2023. putem e-komunikacije, pa proizlazi da je tužba podnesena nakon proteka zakonom propisanog roka iz navedenog članka Zakona o upravnim sporovima.
6. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja iz podataka u spisu proizlazi da mu je pobijano rješenje tuženika od 13. studenog 2023. uredno dostavljeno, jer iz tog rješenja, i to dostavne naredbe, proizlazi da je rješenje uručeno tužitelju 22. studenog 2023., što predstavlja vjerodostojan dokaz o datumu uručenja rješenja tuženika tužitelju, uz napomenu da je u rješenju pravilno naznačena i pouka o pravnom lijeku.
7. S obzirom na navedeno, pravilno je na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima tužba odbačena kao nepravodobna.
8. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
9. S obzirom da tužitelj nije uspio s žalbom, ovaj Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka primjenom odredbe članka 79. stavka 4. navedenog Zakona.
U Zagrebu 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
