REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3614/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja BDD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, protiv 1. protivnice osiguranja BD, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. protivnika osiguranja SD, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljice osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž Ovr-346/2022-2 od 21. studenog 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-223/2022 od 12. srpnja 2022., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog predlagateljice osiguranja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Predlagateljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž Ovr-346/2022-2 od 21. studenog 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr- 223/2022 od 12. srpnja 2022. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za odluku u ovome sporu koja glase:
„1. Mora li sud u postupku osiguranja u slučaju pozivanja stranke na pravo na dom provesti test razmjernosti?
2. Mora li sud u postupku osiguranja u slučaju pozivanja stranke na pravo na dom saslušati stranku koja se na to pravo poziva?
3. Može li činjenica vlasništva stana u drugoj državi sama po sebi isključiti mogućnost nastanka nenadoknadive štete za osobu hrvatskog državljanina koji potražuje predaju u posjed stana u Republici Hrvatskoj te koji nema mogućnost stambenog zbrinjavanja nigdje na području Republike Hrvatske, sve u smislu pojma nenadoknadive štete iz čl. 346 Ovršnog zakona?“.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, protivnici osiguranja osporavaju navode prijedloga i predlažu da se isti odbaci.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2576/17-2 od 14. veljače 2018. na koje se predlagateljica u opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja poziva nije doneseno u istovrsnoj pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu. Naime, u tom je rješenju izraženo pravno shvaćanje da predlagatelj osiguranja okolnosti propisane odredbom čl. 346. st. 1. OZ-a treba učiniti - vjerojatnim, a ne dokazati ih do stupnja - izvjesnosti. Navedeno se pravno shvaćanje postavljenim pitanjima niti ne problematizira.
4. Stoga, postavljena pitanja nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse a što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom prijedloga za dopuštenje revizije.
5. Zbog navedenoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić