REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4416/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1045/2024-2 od 22. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-1201/2023-10 od 22. svibnja 2024., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1045/2024-2 od 22. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P- 1201/2023-10 od 22. svibnja 2024., s time da je u prijedlogu naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Da li podnošenje revizije i znanje za podnošenje revizije generalno isključuje pravo na legitimno očekivanje da tuženik zadrži ovršno naplaćene plaće prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ili svaki konkretni slučaj treba u smislu legitimnog očekivanja procjenjivati prema činjenicama i dokazima u tom predmetu i već postojećim odlukama VSRH po reviziji u istovrsnom predmetu i istom revizijskom pitanju kao i praksi i stavu ESLJP po pitanju mirnog vlasništva?
2. Da li je ovršno naplaćena plaća tuženika temeljem pravomoćne i ovršne presude u kontekstu stava ESLJP kada se radi o potraživanjima postala njegovo mirno vlasništvo, jer je to potraživanje bilo dovoljno utvrđeno da se može izvršiti, kao i kada pravo vlasništva u nacionalnom pravnom sustavu podliježe opozivu u određenim okolnostima to ne znači da ono ne predstavlja vlasništvo u smislu čl. 1. Protokola br. 1.?
3. Da li je tuženik dužan vraćati zakonske zatezne kamate preko iznosa koji je legalno mogao ostvariti na ime kamata u bankama u Republici Hrvatskoj oročenjem naplaćenih novčanih sredstava po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, budući su kamate po oročenju u svim bankama desetak puta manje od zakonskih zateznih kamata te da li je presuđenjem na platež zakonskih zateznih kamata preko iznosa koje je legalno moguće ostvariti oročenjem narušeno načelo ravnopravnosti i ravnoteže jer tuženik nema nikakovu mogućnost ostvariti prihod u visini zakonskih zateznih kamata na iznos naplaćen temeljem pravomoćne i ovršne presude i da je do obračuna kamata imao oročen sav naplaćeni novac na ime plaća?
4. Da li vezano za trošak postupka utuženje u bruto iznosu za koje se pokazalo da nije osnovano predstavlja uspjeh tužitelja u parnici po pitanju osnove u visini 100% kao i da li je tuženik dužan plaćati parnične troškove po kriteriju uspjeha u parnici kada je u predmetnu pravnu poziciju doveden bez svoje krivnje i kada ničijim nije uzrokovao niti jedan trošak u postupku jer je bio izložen podnošenju tužbe prema sudskim odlukama a ne svojim ponašanjem, doprinosom ili krivnjom?
5. Da li selektivno podnošenje tužbe Republike Hrvatske samo prema tuženiku radi vraćanja stečenog bez osnove temeljem iste pravomoćne i ovršne presude po kojoj su po tužbi tuženika naplaćeni i drugi stjecatelji na proračunske račune predstavlja povredu prava na ravnopravnost i jednakost pred zakonom?".
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije je odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. To iz razloga jer iz sadržaja postavljenih pitanja jasno proizlazi da su usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja i zapravo tuženik kroz ista još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
4. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
