Poslovni broj: Usž-2510/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, kojeg zastupa opunomoćenica PĐ, dipl. iur. i zaposlenica, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-260/2023-8 od 12. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-260/2023-8 od 12. travnja 2023. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, klasa: UP/II-410-06/22- 0001/0006, urbroj: 2181/1-09/04-22-0010 od 19. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, klasa: UP/II-410- 06/22-0001/0006, urbroj: 2181/1-09/04-22-0010 od 19. prosinca 2022. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

3. Tuženik dalje u žalbi navodi da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti te provedenih dokaza donio pogrešan zaključak jer su već tijekom provedenog upravnog postupka provedeni dokazi i utvrđene činjenice na temelju kojih su upravna tijela utvrdila da tužitelj predmetnu kuću ne koristi za stalno stanovanje. S time u vezi tuženik smatra da je okolnost da tužitelj ne živi u predmetnoj kući na Šolti nedvojbeno utvrđena, a da sud u obrazloženju pobijane presude u bitnom upire na okolnosti koje se tiču privatnog života tužitelja i njegovu obiteljsku situaciju, a što nije odlučno u konkretnoj stvari, uvažavajući sve druge činjenice koje su utvrđene sukladno mjerodavnim odredbama primijenjenog propisa.

Zaključno, tuženik smatra da ne postoji uporište u podacima spisa predmeta za zaključak da u provedenom upravnom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, odnosno činjenice i okolnosti bitne za oporezivanje, a stoga niti za ocjenu nezakonitim tuženikovog rješenja i vraćanja predmeta na ponovni postupak, jer su već u ranije provedenom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i ocjenjeni svi dokazi, a time je tuženik već u ranijem postupku u cijelosti postupio u skladu s uputama i primjedbama koje je prvostupanjski sud naveo u presudi donesenoj u ranije provedenom upravnom sporu.

Tuženik smatra da pobijana presuda zbog razloga danih u obrazloženju nije zakonita, zbog čega predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da u upravnom postupku nisu s dovoljno pažnje razmotreni dokazi, a niti ocjenjene okolnosti koje mu idu u prilog, već se zaključci uglavnom temelje na istim dokazima provedenim u ranijem postupku. Dodaje i da se podaci o izabranom liječniku opće prakse i stomatologu pogrešno tumače, a da nisu saslušani svi predloženi svjedoci koji imaju saznanje o okolnostima njegovog stanovanja, odnosno boravka na otoku Šolti, tj. da nije proveden odgovarajući dokazni postupak u svrhu utvrđenja bitnih činjenica vezano uz obvezu plaćanja poreza na kuću za odmor u 2020. godini. Tužitelj napominje i da navedeni porez za predmetnu kuću uredno plaća od 2021. godine, nadalje. Dodaje i da tijekom razdoblja od 2010. do 2020. komunalni redar, odnosno zaposlenici Općine Šolta nisu provjeravali potrošnju vode, prisustvo tužitelja u kući, a niti stanje instalacija i druge okolnosti vezano uz status predmetnog objekta. Iz sadržaja odgovora na žalbu proizlazi da tužitelj predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da su osnovani razlozi zbog kojih tuženik presudu pobija žalbom.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet ocjene u upravnom sporu zakonitost rješenja tuženika kojim je tužitelju za 2020. utvrđen porez na kuću za odmor u [adresa] (otok Šolta), na adresi [adresa], korisne površine 47,50m[2] , u iznosu od 712,50 kn. Navedeno tuženikovo rješenje je doneseno u ponovnom postupku, nakon što je Upravni sud u Splitu presudom broj: 2 UsI-1436/22-7 od 25. studenoga 2022. poništio ranije tuženikovo rješenje, klasa: UP/II- 410-06/22-0001/0006, urbroj: 2181/1-09/04-22-0002 od 23. svibnja 2022., ocijenivši da je obrazloženje tog rješenja arbitrarno i nerazumljivo.

8. Osporeno tuženikovo rješenje je doneseno na temelju mjerodavnih odredbi Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16. i 101/17.) i Odluke o porezima Općine Šolta ("Službeni glasnik Općine Šolta", broj: 13/17., 21/17. i 11/19. – dalje: Odluka).

9. Odredba članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima propisuje da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a u smislu odredbe članka 7. stavka 1. i članka 8. Odluke, u postupku dokazivanja statusa kuće za odmor, osim osobne iskaznice uzima se u obzir i slijedeća dokumentacija: putovnica, mjesto i visina naknade troška električne energije, vode, telefona, pretplate na TV, prijem poštanske pošiljke, putni troškovi s posla i na posao, izjava o zajedničkom domaćinstvu, potvrda o zasnovanom radnom odnosu, izjava o izabranom liječniku, izjava svjedoka, mjesto podnošenja porezne prijave, rješenje o kategorizaciji objekta za iznajmljivanje i drugi raspoloživi dokazi.

10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj od 27. svibnja 2011. do 23. rujna 2020. imao prebivalište na adresi predmetne kuće, [adresa]. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ističe da je tuženik pogrešno utvrdio da tužitelj u 2020. nije imao prijavljeno prebivalište na adresi predmetne kuće.

11. Međutim, navedeno samo za sebe ne znači da tuženik nije pravilno utvrdio odlučne činjenice, jer prijava prebivališta nije jedini dokaz, već je potrebno provesti i druge, odgovarajuće dokaze te utvrditi način korištenja predmetnog objekta.

12. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da obitelj tužitelja, dvoje malodobne djece, koja pohađaju osnovnu i srednju školu te supruga, žive u [adresa]. Nadalje, iz očitovanja komunalnog društva Basilija d.o.o., Grohote od 27. listopada 2020. proizlazi da je prema izjavi samog tužitelja povremeni korisnik predmetne nekretnine. Također iz drugih podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u radnom odnosu kod poslodavca ERICSSON, Nikola Tesla d.d., Zagreb (dostavljena potvrda od poslodavca br. 73/2016), a poslodavac tužitelju plaća mjesečnu kartu za prijevoz u Splitu, u visini pokazne karte za I zonu, a ne naknadu za međumjesni prijevoz. Dalje iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj kod navedenog poslodavca zaposlen na neodređeno, puno radno vrijeme od 13. rujna 2004. kao profesor matematike i informatike na radnom mjestu System/Software Enginner. 13. Spisu predmeta prileže i podaci o potrošnji vode na predmetnoj adresi koji se vode na BĐ (brat tužitelja), a nije utvrđena potrošnja električne energije, jer je HEP početkom 2018. isključio priključak električne energije iz mreže. Također iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj izabrao liječnika opće prakse u Splitu, a stomatologa u Solinu. Nadalje iz podataka spisa proizlazi da tužitelj za predmetnu kuću ne plaća TV i radio pretplatu.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je tuženik tijekom provedenog žalbenog postupka pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, a prethodno tome proveo dokaze na temelju kojih je utvrdio da tužitelj predmetnu kuću ne koristi za stalno stanovanje, a zbog čega je pravilan i daljnji zaključak da se radi o kući za odmor, jer se koristi povremeno ili sezonski.

15. Naime, iz podataka spisa proizlazi da je potrošnja vode u odlučnom razdoblju bila minimalna, zbog čega nije uvjerljiva tvrdnja tužitelja da u predmetnoj kući živi sa bratom (BĐ), s kojim je u suvlasništvu. Štoviše, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrđuje da je tužitelj u tužbi, a i ranije u žalbi, potvrđujući okolnost da predmetna kuća nema priključak električne energije od početka 2018., naveo da na Općinskom sudu u Splitu vodi sudske postupke protiv suvlasnika kuće vezano za razdvajanje postojećeg priključka struje, a zbog čega tijekom tog razdoblja koristi alternativne izvore energije.

16. Već zbog navedenih razloga, nije uvjerljiva tvrdnja tužitelja da u predmetnoj kući živi sa bratom EĐ, koji je suvlasnik kuće, a što navodi u dostavljenoj izjavi o zajedničkom domaćinstvu, koju je potpisao samo tužitelj, a ne i njegov brat kao suvlasnik predmetne kuće.

17. Slijedom iznesenog, ovaj Sud nalazi da je tuženik ocijenio sve provedene dokaze, uključujući i dokaze koje tužitelj dostavlja u prilog svojih tvrdnji, ali je obrazložio razloge zbog kojih smatra da ti dokazi nisu vjerodostojni, a niti tvrdnje tužitelja uvjerljive i životno logične. Također je tuženik naveo da je zaključke utemeljio na cjelokupnoj dokumentaciji spisa predmeta, a što znači da je razmotrio i sve potvrde te izjave tužitelja koje je dostavio tijekom postupka. U skladu s uputom i primjedbama suda danim u ranijoj presudi je dao dostatno i argumentirano obrazloženje, što isključuje propuste u provedenom postupku i načinu utvrđivanja činjeničnog stanja, a zbog čega prvostupanjski sud tuženikovo rješenje ocjenjuje nezakonitim i predmet vraća na ponovni postupak.

18. Protivno stajalištima i zaključcima prvostupanjskog suda iznesenim u pobijanoj presudi, ovaj Sud smatra da je tuženik tijekom provedenog postupka proveo sve dokaze koji su prikladni za utvrđivanje odlučnih činjenica u predmetnoj upravnoj stvari, u skladu s odredbama ovdje primijenjenih propisa.

19. Naime, prvostupanjski sud, utvrđujući činjenično stanje u sporu u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio, a što dalje znači da treba prihvatiti činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka kada utvrdi da su sve pravno relevantne činjenice već utvrđene, odnosno u svrhu njihovog utvrđenja provedeni odgovarajući dokazi, ali kao sud pune jurisdikcije, upravni sud može i sam utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze.

20. S obzirom na navedeno, valja reći da je ranije već proveden upravni spor radi utvrđivanja porezne obveze tužitelja za 2020., da je nakon toga proveden upravni postupak, u kojem su upravna tijela provela prikladne dokaze, a tijekom postupka tužitelj nije uspio dokazati da je predmetnu kuću u odlučnom razdoblju koristio za stalno stanovanje, tj. da su porezna tijela pogrešno utvrdila status predmetne kuće i s te osnove tužitelju nezakonito utvrdila porez na kuću za odmor u naznačenom iznosu.

21. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da su porezna tijela u provedenom postupku pravilno utvrdila bitne činjenice, pri čemu su uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, s jednakom pažnjom ocijenila i činjenice te dokaze na koje ukazuje tužitelj, zaključujući da tužitelj kao porezni obveznik nije dokazao postojanje činjenica koje su mu u prilog, u smislu članka 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18. i 121/19.), na čiju primjenu ukazuje sud u pobijanoj presudi. Sukladno iznesenom, ovaj Sud prihvaća pravilnim zaključak tuženika da je tužitelj u 2020. godini stanovao u [adresa], a ne u predmetnoj kući u [adresa], zbog čega je bilo zakonske osnove da mu se utvrdi porez na kuću za odmor.

22. Ovaj Sud također prihvaća pravilnim i visinu utvrđene porezne obveze, jer je tužitelj osporavao u tužbi samo postojanje osnove za utvrđivanje porezne obveze, a ne i njezinu visinu.

23. Sud također nije našao potrebnim posebno razmatrati okolnosti vezane uz privatni život tužitelja i njegove obiteljske prilike, jer s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku i provedene dokaze, ne nalazi razloge za provođenje daljnjeg dokaznog postupka na način kako to sud navodi u obrazloženju pobijane presude.

24. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši žalbu tuženika osnovanom, poništio prvostupanjsku presudu i presudom riješio stvar na način da je tužbeni zahtjev odbio, u skladu s odredbom članka 74. stavka 2. ZUS-a.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović