Poslovni broj: Usž-364/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice FD, [adresa], koju zastupa odvjetnica Nika Šilokos, Dubrovnik, Vukovarska 9, protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Dubrovniku, Dubrovnik, Vukovarska 16, klasa: UP/I-362-02/20-02/946, urbroj: 443-02-03-12-01- 22-24 od 1. prosinca 2022., radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2909/2022-4 od 7. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2909/2022-4 od 7. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika klasa: UP/I-362-02/20-02/946, urbroj: 443-02-03-12-01-22-24 od 1. prosinca 2022. kojim je utvrđeno da je postalo izvršno rješenje tog istog tijela, klasa:
UP/I-362-02/20-02/946, urbroj: 443-02-03-13-01/6-20-05 od 5. listopada 2020. kojim je tužiteljici naređeno da u roku od 120 dana od zaprimanja tog rješenja ukloni u tom rješenju opisanu izvedenu građevinu izgrađenu bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole. Osporenim aktom tužiteljica se prisiljava na izvršenje naprijed navedenog rješenja izricanjem prve novčane kazne kako je to zapriječeno rješenjem od 5. listopada 2020. Rješenjem suda prijedlog tužiteljice za donošenje odgodnog izvršenja rješenja kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen.
2. Tužiteljica u žalbi navodi da je osporena odluka donesena bez održavanja glavne rasprave zbog čega joj je onemogućen pristup sudu. Ističe da prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice zanemarujući pri tome da je tužiteljica svoju nekretninu kupila od samostana Dominikanaca, Sv. Dominika 4 iz Dubrovnika koji su ishodili građevinsku dozvolu 6. svibnja 1998. kojom se odobrava rekonstrukcija, konstruktivna sanacija i promjena namjene pomoćnog objekta u poslovni prostor kojoj prileži i rješenje Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Po ishođenju rješenja o izmjeni građevinske dozvole od 31. listopada 2016. tužiteljica je podnijela prijavu gradnje sukladno odredbama članka 128. Zakona o gradnji i članka 5. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima te glavnim projektom broj ZOP:93/17 izrađenim po ovlaštenoj projektantici RD čime je ispunila sve zakonom predviđene uvjete za izvođenje predmetnih radova rekonstrukcije. Smatra da se pobijanom odlukom izravno vrijeđa načelo razmjernosti i zakonitosti pri čemu upućuje na znanstveni rad dr. sc. ED. Posebno navodi da načelo razmjernosti podrazumijeva i procjenu je li neka pojedinačna mjera sadržana u upravnoj odluci pravno dopuštena za postizanje cilja postavljenog zakonom. Predlaže žalbu usvojiti, poništiti odluku prvostupanjskog suda, usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Prije svega Sud nalazi neosnovanim prigovor tužiteljice da je u upravnom sporu trebalo održati raspravu. Naime, prema odredbi članka 36. točka 4. ZUS-a sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
7. Iako tužiteljica u tužbi navodi da osporava rješenje tuženika s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kraj opisanih utvrđenja inspekcijskog nadzora vezanih uz pravno odlučne činjenice izvršenja rješenja o uklanjanju građevine te budući da tužiteljica nije ni zatražila održavanje rasprave, to prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 36. točka 4. ZUS-a nije počinio povredu iz odredbe članka 66. stavka 2. ZUS-a. Naime, tužiteljica pravno odlučnu činjenicu za rješenje ove upravne stvari, a to je da nije postupila po naređenju rješenja tuženika od 5. listopada 2020., nije dovela u sumnju.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 5. listopada 2020., koje je ovdje izvršni naslov, tužiteljici naređeno uklanjanje prizemne građevine, izuzev dijela postojećeg sjevernog obodnog zida, tlocrtnih dimenzija prizemne građevine cca 13,5 x 4,0 m, konstrukcije obodnih zidova od betonskih blokova debljine 20 cm, visine cca 3,60 m s drvenom krovnom konstrukcijom na tri vode, visine sljemena cca 4,50 m, u roku od 120 dana od zaprimanja tog rješenja, kako je to sve pobliže navedeno u točki 1. naprijed navedenog rješenja. Naprijed navedeno rješenje postalo je izvršno te tužiteljica istekom roka ostavljenog tim inspekcijskim rješenjem isto nije izvršila, što svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju. Stoga je pravilno tužiteljici izrečena prva novčana kazna sukladno odredbama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj 46/20. i 80/20.)
9. Očevidom koji je obavljen dana 24. studenoga 2022. utvrđeno je da tužiteljica po naređenju naprijed navedenog izvršnog rješenja nije postupila zbog čega su se stekli uvjeti za prisilnim izvršenjem rješenja izricanjem novčane kazne kako je to zapriječeno točkom 6. inspekcijskog rješenja od 5. listopada 2020.
10. Nadalje, uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno je da je protiv naprijed navedenog rješenja o uklanjanju građevine, koji je ovdje izvršni naslov, tužba tužiteljice odbijena presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: UsIgr-403/2020 od 17. studenoga 2021. a žalba izjavljena protiv navedene presude prvostupanjskog suda odbijena presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-1205/2022 od 13. svibnja 2022.
10. Prigovor tužiteljice da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti Sud ocjenjuje neosnovanim, budući da zakonom nisu predviđene druge mjere koje bi u ovoj činjeničnoj situaciji za tužiteljicu bile povoljnije, a kojim bi se mogla postići ista svrha. Naime, primjenom tog načela ocjenjuje se zakonitost mjera javnopravnih tijela kojima se zadire u neko pravo stranke, ali u okviru pravilne primjene materijalnog prava. Ono ne dopušta nepravilnu primjenu materijalnog prava jer bi to bilo protivno legitimnom cilju, koji se ograničenjem prava stranke postiže, što je nužan preduvjet za primjenu načela razmjernosti.
11. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
