Poslovni broj: Usž-4014/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GCP iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-2393/2023-12 od 5. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-2393/2023-12 od 5. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-2393/2023-12 od 5. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/21- 01/1106, urbroj: 513-04-23-2 od 11. svibnja 2023. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj osporava zakonitost presude radi pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe kako nije stekla vlasništvo predmetnih nekretnina na temelju rješenja o naknadno pronađenoj imovini. Navodi kako nekretnine koje su predmet rješenja o naknadno pronađenoj imovini ne postoje u naravi, a to proizlazi iz isprava koja prileže predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu te predmetima Grada Zagreba, te iz očevida i vještačenja predmetnih nekretnina. Navodi kako su predmetne nekretnine pripojene drugim stanovima i poslovnim prostorima, a koji se nalaze u vlasništvu trećih osoba. Zaključuje da obzirom da predmetne nekretnine faktično ne postoje, time ne postoji niti zakonska osnova za ustanovljenje porezne obveze po osnovi stjecanja predmetnih nekretnina. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem o naknadno pronađenoj imovini, poslovni broj: O-3829/06, UPP/OS- 75/21-23 od 28. rujna 2021. tužiteljica proglašena nasljednicom na naknadno pronađenoj imovini, ostaviteljice, pok. GC, i to za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb, u naravi dva poslovna prostora u podrumu ulične zgrade i jednosobni stan u prizemlju, na adresi u [adresa]. Na temelju tog rješenja o naknadno pronađenoj imovini tužiteljica je upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnica nekretnina navedenih u tom rješenju. Nadalje, proizlazi da je u provedenom postupku procjenom utvrđena tržišna vrijednost nekretnine, o čemu je sastavljen zapisnik te je doneseno rješenje tijela prvog stupnja koje je utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 794.142,68 kuna, te porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 23.824,28 kuna.
7. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 4. stavka 1. točke 2. te članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18) te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika.
9. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
10. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 2. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da se stjecanjem nekretnine smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba, dok je člankom 16. stavak 1. tog Zakona propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog posla, kojim se stječe nekretnina.
11. Tužiteljica je predmetne nekretnine nesporno stekla na temelju nasljeđivanja, a prema rješenju javnog bilježnika o naknadno pronađenoj imovini, što ima za posljedicu obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina, kako to pravilno smatra prvostupanjski sud.
12. Tužiteljica u žalbi ističe, kao i tijekom upravnog spora da nekretnine u naravi ne postoje pozivajući se pritom na postupak radi povrata oduzete imovine koji se vode po njezinom zahtjevu.
13. U konkretnom slučaju pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da postupak radi povrata oduzete imovine koji je u tijeku nije od utjecaja na zakonitost donesenog rješenja te ono ne utječe na činjenicu stjecanja vlasništva nekretnine prema članku 4. stavku 1. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina te posljedično obveze plaćanja poreza na promet nekretnina.
14. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
