Poslovni broj: Usž-742/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IP iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-839/22-8 od 26. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-839/22-8 od 26. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-839/22-8 od 26. svibnja 2023. točkom I. izreke poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: UP/I-224-02/18-01/2617, urbroj: 511-01-203-22-35 od 22. veljače 2022. Točkom II. izreke nalaženo je tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donesene novu odluku. Točkom III. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.866,41 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja. Navodi da u provedenom postupku utvrđivanja činjeničnog stanja proizlazi da stranka nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu. Smatra da su ocijenjeni svi izvedeni dokazi koji su mogli pridonijeti ocjenjivanju tužiteljeve nacionalne pripadnosti. Ističe da se upis podataka „Hrvat“ u rubriku nacionalnosti vidljiv na izvodu iz matične knjige rođenih ne može smatrati relevantnim dokazom pripadnosti hrvatskom narodu već izrazom želje za stjecanjem hrvatskog državljanstva po povlaštenoj pravnoj osnovi, namijenjenoj isključivo pripadnicima hrvatskog naroda. Ističe kako je tužitelj upis narodnosti podnio neposredno pred podnošenje zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Navodi kako je iz prakse njihovog postupanja poznato je tužitelj imao mogućnost i ranije se izjasniti o nacionalnoj pripadnosti. Smatra kako tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu za svoje roditelje, stoga niti moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu ili majci. Tuženik ne prihvaća kao istinitim navode u prijavnim i semestralnim listovima tužitelja. Navodi kako tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da se ranije, odnosno prije 2014. kada je upisao fakultet izjašnjavao kao Hrvat. Ističe nejasnim tužiteljevo shvaćanje pripadnosti hrvatskom narodu obzirom da mu roditelji nisu Hrvati. Smatra da se učlanjenjem u Hrvatsko kulturno društvo Napredak te Udruzi zaboravljenih branitelja-boraca u Kantonu iz [adresa] ne postaje pripadnikom hrvatskog naroda. Obzirom da je Hrvatsku napustio kao dijete te se školovao u mjestima [adresa] kod [adresa] i mjestu [adresa] kod [adresa], te svoje formativne godine proveo pod utjecajem druge kulture, tradicije i običaja, nije se moglo zaključiti da je pripadnik hrvatskog naroda. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi razloge zbog kojih smatra da su žalbeni razlozi neosnovani, a prvostupanjska presuda pravilna i na zakonu utemeljena. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine 27. lipnja 2019. podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo pozivom na odredbu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11. i 110/15). Osporenim rješenjem tuženika donesenim u ponovnom postupku na temelju presude poslovni broj: Usl-83/21-9 od 21. prosinca 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo jer na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku proizlazi da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu u smislu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
7. Naime, tuženik je mišljenja da su s ciljem utvrđivanja pravog stanja stvari ocijenjeni svi izvedeni dokazi koji su mogli pridonijeti ocjenjivanju tužiteljeve nacionalne pripadnosti te tužitelj u dokazima koje je dostavio nije dokazao svoju nacionalnu pripadnost hrvatskom narodu. Tuženik kao dokaz pripadnosti hrvatskom narodu ne priznaje činjenicu upisa u knjigu državljana, prijavne listove u kojima se iskazuje narodnost i članstvo u društvu „Napredak“. Međutim, ovakvu ocjenu tuženika prvostupanjski sud ne priznaje.
8. Odredba članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisuje da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovolji pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona, pripadnost hrvatskom narodu se utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
9. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je ocijenio neprihvatljivim navedeno rješenje tuženika te naložio tuženiku da donese novu odluku obzirom da tuženik nije dokazao da izvod iz matične knjige rođenih nije vjerodostojan dokaz nacionalne pripadnosti hrvatskom narodu te da obrazloži razloge iz kojih ne priznaje istinitost navoda u prijavnim i semestralnim listovima. Pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da u ponovnom postupku dokaže svoju tvrdnju da se tužitelj mogao ranije izjasniti o nacionalnoj pripadnosti te razloge iz kojih učlanjenje u Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ ne smatra valjanim dokazom pripadnosti hrvatskom narodu. U tom smislu prvostupanjski sud pravilno smatra pobijano rješenje tuženika nezakonitim.
10. Iz svega navedenog proizlazi da je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja zbog čega je temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima poništio rješenje tuženika.
11. Nadalje, tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude, a niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju odrede članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.
12. Odgovor tužitelja na žalbu nije doprinio drukčijem rješavanju ovog upravnog spora pa kako se taj trošak ne nalazi opravdanim, to tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova odgovora na žalbu na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
