REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5404/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, OIB 40589450667, koju zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, uz sudjelovanje umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženice, protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž R-152/2023-4 od 5. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-159/2020-26 od 29. rujna 2023., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje.
IV. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, u odnosu na treće postavljeno pitanje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž R-152/2023-4 od 5. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-159/2020-26 od 29. rujna 2023., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:
„1. Ima li radnik koji radi prekovremeno pravo na dodatke za posebne uvjete rade, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatke iz čl. 49. KU? 2. Je li moguće izračunati u prekovremenom radu tužiteljice dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatke iz čl. 49. KU, a da prethodno nije utvrđen broj prekovremenih sati? 3. Je li povrijeđeno pravo tužiteljice odlukom suda kada na utvrđene prekovremene sate (koji nisu isplaćeni) iste ne priznaje, a donosi odluku o pripadajućim dodacima na takove prekovremene sate?
4. Ima li tužiteljica pravo na razliku plaće i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac isplaćuje tužiteljici na temelju Ugovora o radu, KU, Pravilnika o radu, a sve na temelju čl. 83. st. 3. Zakona o radu, odnosno čl. 91. st. 3. Zakona o radu? 5. Pripada li tužiteljici uvećanje plaće za posebne uvjete rada kad je radila u prekovremenom radu, zatim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodaci iz čl. 49. KU (rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, smjenski rad te prekovremeni rad) te ima li tužiteljica na temelju navedenih dodataka pravo na kumulativnu isplatu svih navedenih dodataka?“.
2. Uz naznačena pitanja tužiteljica se pozvala i na povredu prava zajamčenih čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije je podnijela i tuženica, zbog pravnih pitanja koja glase:
„1. Je li tužiteljeva obveza trenutkom podnošenja stupnjevite tužbe sukladno odredbi članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku, dostava dokazne građe da je prethodno zatražena dokumentacija koja je bila potrebna za podnošenje specificiranog tužbenog zahtjeva, kao i dokaz da je tuženica takav zahtjev odbila, nužna pretpostavka za daljnje odlučivanje o podnesenoj tužbi?
2. Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, dovodi li izostanak takvog postupanja tužitelja do toga da nisu ispunjenje sve zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, a zbog čega je tužitelja trebalo pozvati na postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tužbe uslijed izostanaka takvog postupanja?
3. Može li se poslodavcu naložiti obveza isplate radniku kamata na glavnicu koja predstavlja novčani iznos po osnovi rada sukladno odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17) prije 15. dana u mjesecu za tekući mjesec ako je odredbom članka 92. stavka 4. Zakona o radu propisano da poslodavac dolazi u zakašnjenje protekom 15. dana u mjesecu jer je zakonska obveza isplate plaće sukladno citiranoj odredbi do 15. dana u mjesecu?“.
U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu sa odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na naznačena pitanja ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., a pobijanom presudom odlučeno je o zahtjevu tužiteljice u skladu sa tim pravnim shvaćanjem.
6. Za pitanja naznačena pod brojem dva i četiri iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije nije moguće prepoznati razlog važnosti tih pitanja za odluku u sporu osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, imajući u vidu da je u ovoj pravnoj stvari izveden dokaz vještačenjem i tužiteljici sukladno nalazu i mišljenju vještaka dosuđen iznos koji je u tužbi postavila.
7. U odnosu na pitanje naznačeno pod rednim brojem tri, navodi se da je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a, u kojoj je postavila zahtjev za isplatom manje isplaćene plaće na ime dodataka na posebne uvjete rada, dodataka za odgovornost za život i zdravlje kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a koju visinu se obvezala postaviti nakon izvedenoga dokaza vještačenjem. Kako tužiteljica u tužbi nije tražila naknadu plaće za prekovremeni rad, zaključak je prvostupanjskoga suda koji prihvaća i drugostupanjski sud, da se radi o novom zahtjevu prvi puta postavljenom u fazi glavne rasprave nakon provedenog financijskog vještačenja, čime je tužba u tom dijelu preinačena, a kako se tuženica protivila takvoj preinaci prvostupanjski je sud raspravnim rješenjem od 4. rujna 2023. dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 26. lipnja 2023. iz razloga svrsishodnosti. Međutim, postavljeni zahtjev je odbijen radi pravilno istaknutog, po shvaćanju nižestupanjskih sudova, prigovora zastare. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije postavila pitanje kojim bi pobijanu odluku osporavala zbog takvog zaključka nižestupanjskih sudova, slijedom čega, ovaj sud ocjenjuje da od odgovora na treće postavljeno, ne ovisi odluka u ovom predmetu niti je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u nižestupanjskih postupcima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim, da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije i onoga što je već izneseno u vezi sa prijedlogom u odnosu na postavljena pravna pitanja ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje i da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava.
10. Slijedom navedenoga kako nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisano je odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, a u odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješiti kao u izreci pod stavkom I. i II.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
11. Prema ocjeni ovoga suda, prvo i drugo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, a koja se svode na pitanje tumačenja u primjeni odredbe čl. 186.b st. 3. i čl. 191. ZPP-a, su pitanja kod kojih odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, prirodi tražbine i procesnoj i dokaznoj građi u konkretnom postupku tako da se po ocjeni ovoga suda ne radi o pitanjima koja bi imala onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovoga suda, koja bi se povodom dopuštenoga pitanja odnosila na pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena prava ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koja bi u budućnosti riješilo svaki takav procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
12. U odnosu na treće postavljeno pitanje tuženica ne daje dostatne i određene razloge važnosti što je dužna učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a.
13. Zbog navedenoga, odlučeno je kao u izreci pod točkom III. i IV. primjenom odredbe čl. 398.b st. 1. ZPP-a i čl. 389.a st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
