Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-553/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, kao predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željanu Hrvatin, odvjetniku u Rovinju, protiv tuženog KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Ivošević, odvjetniku u Rovinju, radi utvrđenja ništetnosti i dr., odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-682/2020-65 od 8. travnja 2024., u sjednici vijeća 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-682/2020-65 od 8. travnja 2024. potvrđuje.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-682/2020-65 od 8. travnja 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je tuženik odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška (preko dosuđenog iznosa od 6.875,00 EUR do iznosa od 9.456,50 EUR)

III Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-682/2020-65 od 8. travnja 2024. pod točkom I izreke tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pri Općinskom sudu u Rovinju u predmetu poslovni broj R2-110/10-4 10. siječnja 2021. koji je zaključen između EM kao primateljice uzdržavanja te tuženika kao davatelja uzdržavanja. Ujedno je i odbijen zahtjev tužitelja kojim traži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. siječnja 2011., odnosno traži upis brisanja prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] i čk.br. [katastarska čestica], te kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], odnosno traži brisanje zabilježbe prava tuženika iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pri općinskom sudu u Rovinju u predmetu poslovnog broja R2-110/10- 4 od **.**.2011. Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova. Pod točkom II izreke tužitelj je obvezan nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.870,00 EUR u roku od 15 dana od donošenja prvostupanjske presude, dok je sa ostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška do zatraženog iznosa od 9.456,50 EUR tužitelj odbijen.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP). U žalbi navodi kako je prvostupanjski sud izveo pogrešni zaključak da Ugovor o doživotnom uzdržavanju ne predstavlja prividni ugovor kojim ga se nastojalo isključiti iz nasljeđivanja, ističe da je prava namjera njegove prednice (primateljice uzdržavanja) bila da ga isključi od ostvarivanja nasljednog prava odnosno od nasljeđivanja kuće, a sve kako bi ga mogla zaštiti na način da može doživotno živjeti u predmetnoj kući. Kako je isključiva pobuda za sklapanje predmetnog ugovora bilo onemogućavanje tužitelju da ostvari svoje nasljedno pravo, to smatra da je iz tih razloga ugovor u potpunosti ništetan. Ističe da sud nije ispitivao pobude za sklapanje ugovora pa je ostvarena i bitna povreda odredaba postupka iz članka 354.stavak 2. točka 11. ZPP- a. Osporava pravilnost odluke o troškovima, predlaže usvajanjem žalbe pobijanu odluku preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

4. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom II izreke (odluci o troškovima postupka) pobija tuženik. Ističe kako mu je prvostupanjski sud trebao priznati i trošak sastava četiri podneske, kako je to normirano Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Smatra da mu je trebao priznati trošak sastava odgovora na tužbu, trošak sastava podneska od 12.2.2021. te trošak obrazloženog podneska od 26.2.2021., ako i trošak obrazloženog podneska od 12. lipnja 2023. Predlaže žabu usvojiti te mu pored već dosuđenog troška dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u visini od 3.110,68 EUR kao i trošak sastava žalbe.

5. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između njegove prednice EM kao primateljice uzdržavanja i tuženog kao davatelja uzdržavanja te ovjeren pred Općinskim sudom u Rovinju u predmetu poslovni broj R2-110/10-4 10. siječnja 2011.

7. U predmetu nema spora da je primateljica uzdržavanja iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. siječnja 2011. (u daljnjem tekstu Ugovor) majka tužitelja te da Ugovor o doživotnom uzdržavanju ne sadrži klauzulu kojom bi u korist tužitelja bila ustanovljena služnost stanovanja na kući na kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje, neprijeporno je da je primatelj uzdržavanja rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Fabijana Kliman poslovni broj O-1096/2020 uz ostale sunasljednike utvrđen zakonskim nasljednikom u 1/3 dijela na ostavinskoj imovini ostaviteljice, nekretninama, pokretninama, potraživanju i pravima.

8. Sada u žalbenoj fazi, obzirom na žalbene navode prijeporno je je li Ugovor o doživotnom uzdržavanju prividni ugovor, te što je bilo osnovna pobuda za zaključenje navedenog Ugovora. Prijeporno je nadalje je li tužitelj skrbio i brinuo o svojoj majci ili je skrb i brigu o prednici tužitelja vodio davatelj uzdržavanja, tuženik u predmetu.

9. Ispitujući zakonitost pobijane odluke u dijelu pod točkom I izreke povodom žalba tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13 i 14 ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. U postupu pred prvostupanjskim sudom je pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da tužitelj nije živio u mjestu [adresa] sa majkom u obiteljskoj kući (već je živio u [adresa]) te je dolazio povremeno vikendom,

- da je majka tužitelja EM bila vitalna osoba, pokretna, da je do same smrti mogla obavljati kućanske poslove, a svu drugu potrebnu pomoć (u smislu nabave lijekova, odlaska k liječniku, nabave ogrijeva i sl.) joj je pružao davatelj uzdržavanja,

- da je majka tužitelja preminula nakon moždanog udara, a davatelj uzdržavanja ju je sahranio (kako je to i utvrđeno Ugovorom o doživotnom uzdržavanju),

- da je tužitelj prethodno zaključenju Ugovora o doživotnom uzdržavanju (zaključen u siječnju 2011.) u listopadu 2009. otuđio nekretninu u svome vlasništvu za novčani iznos od 48.000,00 EUR,

- da je tužitelj bio opterećen raznim dugovima, da su se protiv njega vodili ovršni postupci, da su na adresu majke tužitelja dolazile opomene vjerovnika, te da je majka tužitelja o njegovoj opterećenosti dugovima znala dugi niz godina, da je bila zabrinuta zbog ovrha koje su pokrenute na nekretninama tužitelja, te je smatrala ukoliko kuća bude prepisana na tužitelja da će i nju i njega u ovršnom postupku izbaciti iz kuće, iako je prethodno zaključenju Ugovora govorila da njezin sin može živjeti u kući dok je živ (no Ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije u korist tužitelja ustanovljeno pravo stanovanja u kući),

- da je majka tužitelja nakon što joj je rekao da više nema dugova, da su ovrhe "riješene" rekla da o promjeni Ugovora neće razgovarati sa tuženikom, te da je odlučila ostaviti Ugovor na snazi onako kako on glasi i onako kako ga je potpisala,

- da nad majkom tužitelja nikada nije vršena prisila u smislu zaključenja Ugovora sa davateljem uzdržavanja, te u smislu njegovog sadržaja.

12. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tužitelja koji preocjenjuje izvedene dokaze i tumači ih u svoju korist, van konteksta dokaznog postupka.

13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između prednika tužitelja i tuženika nije ništetan, odnosno nije protivan moralu, Ustavu i prinudnom propisu (u smislu odredbe iz članka 322. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO) te je pravilno odbio tužbeni zahtjev.

14. Tužitelj sada u žalbi posebno ističe da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju prividni ugovor kojim ga se nastojalo isključiti od ostvarivanja njegovog nasljednog prava, te da je zaključen iz nedopuštene pobude odnosno da pobuda za zaključenje Ugovora nije bilo uzdržavanje njegove prednice već da ga se onemogući da iza njene smrti stvari svoje nasljedno pravo.

15. Prema odredbi iz članka 285. stavak 1. ZOO-a, posljedica prividnog Ugovora nije njegova ništetnost, već između ugovornih strana prividni Ugovor nema učinka. Takav Ugovor se smatra nepostojećim pravnim poslom u smislu odredbe iz članka 247. ZOO-a. prema kojem je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Između ugovornih stranaka simuliranog pravog posla nije postignuta suglasna volja za sklapanje Ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao i u odnosu na postignuti sadržaj nestaje bilo kakva osnova ili tip obvezivanja.

16. Nadalje, odredbom iz članka 273. stavak 1. ZOO-a propisano je da pobude iz kojih je Ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (stavak 1.), ali ako je nedopuštena ponuda bitno utjecala na ponudu jednog ugovaratelja da sklopi Ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, Ugovor će biti bez učinka (stavak 2.).

17. Nepostojeći ugovori predstavljaju ugovore kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim pojam nepostojećeg ugovora nije identičan pojmu ništetnog ugovora obzirom se oni sadržajno razliku. Kod ništetnih ugovora su formalno ispunjene pretpostavke za njegov nastanak ali su njegovi učinci anulirani budući su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

18. Kod nepostojećih ugovora (ponovno se ističe) nisu ispunjene pretpostavke za njihov nastavak, tako da oni i ne postoje.

19. U konkretnoj pravnoj situaciji ugovor za koji Zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO-a odnosno članak 273. stavak 1. i 2. ZOO-a) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, ne može biti ništetan u smislu odredbe iz članka 322. stavak 2. ZOO-a.

20. Stoga nije ni bilo mjesta utvrđenju ništetnosti Ugovora iz razloga na koje se poziva tužitelj i na koje ponovno sada upire u žalbi.

21. Ne može se naime deklaratornim tužbenim zahtjevom utvrđivati ništetnost ugovora koji je pravno ne egzistirajući, nepostojeći.

22. U konkretnoj pravnoj situaciji (kada iz utvrđenih činjenica proizlazi i da je primateljica uzdržavanja bila uzdržavana po svom unuku prema svojim potrebama i zahtjevima u okviru obveza koje je davatelj uzdržavanja i preuzeo) pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u predmetnom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju bila izrečena prava volja stranaka te da Ugovor nije zaključen iz nedopuštene pobude.

23. Obzirom na izneseno žalba tužitelja nije osnovana, pa je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena te oduka potvrđena u obijanom dijelu pod točkom I izreke i u dijelu pod točkom II izreke kojom je tužitelj obvezan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.875,00 EUR.

24. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te odluku potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I izreke na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

25. O žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka.

26. Žalba nije osnovana.

27. Prvostupanjski sud tužitelju priznaje trošak zastupanja na jedanaest ročišta, uključivo i ročište od 18. listopada 2023. iako tuženik u troškovniku nije zahtijevao trošak zastupanja na ovome ročištu. U takvoj situaciji iako tuženik pravilno ističe da mu nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu, prvostupanjski sud je trošak odredio pravilno dosudivši ga za poduzetih jedanaest radnji u postupku.

28. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda trošak sastava podneska od 26.2.2021. i od 12. lipnja 2023. pravilno je odbijen jer se ne radi o troškovima koji se u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a smatraju potrebnim za vođenje postupka. Obzirom na izneseno žalba tuženika protiv odluke o troškovima nije osnovana pa je na temelju odredbe iz članka 380. stavak 2. ZPP-a odbijena.

29. Ni tuženik ni tužitelj nisu uspjeli sa žalbom pa im ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo