Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-234/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Raiffeisenlandesbank Kärnten–Rechenzentrum und Revisionsverband Reg.Gen m.b.H., Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, Austrija, OIB 46870001221 zastupanog po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku u odvjetničkom društvu Remenar & Remenar j.t.d. iz Zagreba, protiv 1. ovršenika UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.ovršenice DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini,odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci-Stalna služba u Malom Lošinju,poslovni broj Ovr-2601/2015-171 od 16.travnja 2024., 5.veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci-Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-2601/2015-171 od 16. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom i obustavom ovrhe od 11. travnja 2024., kao neosnovan.

2. Ovo rješenje, pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju ovršenici iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1., 2. i 3. , i čl.354.st.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl.19.st.1.Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96., 29/99.,42/00., 173/03.,194/03.,151/04.,88/05.,121/05. i 67/08. - dalje u tekstu: OZ). Predlažu pobijano rješenje ukinuti odnosno preinačiti te usvojiti prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.

3. U žalbi ovršenici ističu bi daljnjim provođenjem ovrhe za ovršenike nastupila nenadoknadiva šteta, da to da je u tijeku postupak pokrenut tužbom ovršenika radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu kao i Sporazuma o osiguranju a koji se vodi pod poslovnim brojem P-226/23 odnosno sada P- 5/2024. Da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, da je podnesena i tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se vodi pod brojem P-29/2024 ,te da sud kraj tri parnična postupka te postupka za utvrđenje ništetnosti mora odgoditi ovrhu.

Nadalje, vjerojatnost trpljenja velike štete da proizlazi iz same procijenjene vrijednosti nekretnine koja je ovršenicima jedina nekretnina podobna za stanovanje, da je notorna činjenica da je vrijednost nekretnina na Jadranu porasla za cca. 30-40 %, stoga smatraju da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe budući da tužba za ništetnost, tužba za neopuštenost ovrhe i brisovna tužba još uvijek nisu odbačene ili odbijene i da je stoga osnovan zakonski razlog za odgodom ovrhe, na kraju predlažući da sud eventualno obustavi ovrhu zbog nepostojanja ovršne isprave koja je prošla sudsku kontrolu.

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da je žalba ovršenika u cijelosti neutemeljena te se istoj u cijelosti protivi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode ovršenika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a, pobijano rješenje ima i sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava slijedom čega se isto može ispitati.

7. Pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisane su odredbom čl. 61.st.1. OZ-a .

8. Nije sporno da je podnesena tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , odnosno da su u tijeku postupci koje ovršenici navode u žalbi, no time se je ostvarila jedna od pretpostavki iz čl.61.st.1.OZ-a za odgodu ovrhe.

Stoga su ovršenici trebali učiniti vjerojatnim ostvarenje pretpostavke za odgodu iz st.1. istog članka na kojoj zasnivaju svoj prijedlog za odgodu ovrhe,tj. da će provedbom ovrhe trpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

9. Ispitujući postojanje pretpostavki za odgodu predmetne ovrhe u smislu odredbe čl. 61. st. 1. OZ-a, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe kako je to propisano navedenim člankom, budući ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

Pri tome se ističe da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da sama činjenica da je su u tijeku parnični postupci u smislu ispunjenja jedne od zakonskih pretpostavki iz odredba čl.61.OZ-a nije dostatna za odgodu ovrhe.

10. Prvostupanjski sud,protivno žalbenim navodima, pravilno utvrđuje da je ovršna isprava prošla sudsku kontrolu ništetnosti u ranijim parničnim postupcima, pravomoćno okončanima, a koje postupke i odluke donijete u istima je sud prvog stupnja kronolološki naveo u obrazloženju pobijanog rješenja,stoga žalbeni razlog kojim se upire na odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr 588/22-6 od 24.svibnja 2023., kojim je potvrđena odluka istog suda o odgodi ovrhe do okončanja parničnog postupka poslovni broj P-1061/2021 , bespredmeta obzirom da je navedeni parnični postupak pravomoćno okončan , dakle je ovršna isprava prošla sudsku kontrolu u više pravomoćno okončanih postupka,stoga pobijana odluka nije kako to pogrešno navode ovršenici, niti u suprotnosti sa odredbama Direktive vijeća 93/13 EEZ, niti pravnim shvaćanjem suda Europske unije u njezinoj primjeni u predmetu C-407/18, te na njemu zasnovanog pravnog shvaćanja zauzetog na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11.ožujka 2022.

11. Protivno žalbenim navodima u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredba čl. 19.k Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 –dalje u tekstu ZPK) koji je stupio na snagu 30.rujna 2015. Pri tome se ističe da je odredbom čl. 29. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano je da se taj Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog Zakona 1.siječnja 2010.,osim u slučajevima iz st.2.toga članka,kojima je propisana obveza obavještavanja potrošača o promjenama uvjeta ugovora, a što nije predmet ovog postupka.

Odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom ( 30.rujna 2015.) nije propisana iznimka od primjene odredbe čl. 29.st.1.ZPK-a.

S obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen 20.lipnja 2008., to se na predmetni ugovor o jednokratnom kreditu ne primjenjuju odredbe ZPK-a, pa tako niti odredbe o odgodi ovrhe na koje se pozivaju ovršenici. Pri tome se ističe da ne postoji obveza ovršnog suda da već i samo zbog činjenice da je pokrenuta parnica odgađa ovrhu, a pogotovo u situaciji kada nije ispunjen uvjet trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete provedbom ovrhe.

12. Vezano uz žalbeni razlog kojim ovršenici ističu da im je predmetna nekretnina jedina nekretnina podobna za stanovanje, ističe se da je pravo na poštivanje doma zajamčeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 5/14 dalje: Ustav RH) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) .

Međutim pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor ovršenika da im je predmetna nekretnina jedina nekretnina podobna za stanovanje, te pravilno utvrdio da ovršenici nisu dokazali da stanuju na navedenoj nekretnini odnosno da im nekretnina predstavlja dom , jer je i iz stanja spisa razvidno i izvjesno da ovršenici imaju prijavljeno prebivalište u [adresa], a nekretnina koja je predmet ovoga postupka nalazi se u k. o. [katastarska općina] Lošinj,dakle isti nisu dokazali niti da im je predmetna nekretnina jedina nekretnina niti da ista predstavlja njihov dom.

13. Suprotno žalbenim navodima i prema mišljenju ovog žalbenog suda ovršenici nisu učinili vjerojatnim koju bi to nenadoknadivu štetu pretrpjeli provedbom predmetne ovrhe.

14. Naime, ovršenici nisu činjenično naveli niti jedan razlog kojim bi uputili na vjerojatnost nastupa nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili potrebu odgode ovrhe radi sprječavanja nasilja, jer ta okolnost sama za sebe ne čini prijedlog osnovanim,a sama procjena vrijednosti nekretnine i nezadovoljstvo ovršenika sa utvrđenom vrijednosti nije razlog koji bi upućivao na nastup nenadoknadive štete, tim više što je odredbom čl.90.st.2.OZ-a propisana mogućnost da se konačna vrijednost utvrdi na ročištu za prodaju,kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

15. Pri tome se ističe da je nesumnjivo da bi ovršenici provedbom ovrhe trpjeli štetu jer je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenike, prodaja nekretnina koje su predmet ovrhe i gubitak prava vlasništva na istima je redovna posljedica provođenja ovršnog postupka na nekretninama,a ne posljedica koja predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu predviđenu odredbom čl.61.st.1.OZ-a.

Prema tome, uzimajući u obzir da se radi o dobrovoljnom založnom pravu za koje su ovršenici znali i pristali tijekom potpisa Sporazuma i da je isto ugovoreno radi osiguranja plaćanja ovrhovoditeljeve tražbine,bilo bi protivno svrsi založnog prava (osiguranje tražbine) kada bi se ovršenici mogli protiviti prodaji nekretnine na kojoj je ono upisano,a pozivajući se pri tome na nenadoknadivu štetu.

16. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu predmetne ovrhe,kao niti njezinu obustavu.

17. Pri tome se ističe da je potraživanje ovrhovoditelja zasnovano na ovršnoj ispravi te da je predmetni ovršni postupak nužno provesti kako bi se realiziralo pravo ovrhovoditelja te postigao legitimni cilj ovršnog postupka, a to je namirenje tražbine ovrhovoditelja.

18. Slijedom svega navedenoga, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 5. veljače 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek