Poslovni broj: Usž-3597/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 40, protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, klasa: UP/II-942- 01/21-01/398, urbroj: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 11. siječnja 2023., uz sudjelovanje zainteresirane osobe NFU iz [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Franjo Šebijan, Varaždin, Pavlinska 5, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-156/2023-22 od 18. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-156/2023-22 od 18. lipnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/21-01/398, urbroj: 514-04-02-01- 01/08-23-02 od 11. siječnja 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Virovitičko – podravske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i imovinsko – pravne poslove, klasa: UP/I-942-01/20- 01/12, urbroj: 2189/1-08/03-21-43 od 19. studenoga 2021. (točka I. izreke osporenog rješenja). Točkom II. izreke osporenog rješenja naprijed navedeno rješenje prvostupanjskog tijela od 19. studenoga 2021. u dijelu pod točkom IV. izreke je poništeno te je ujedno riješeno da se naknada za oduzete nekretnine iz točke I.b) rješenja utvrđuje na način da ovlašteniku naknade na ime naknade za oduzeto građevinsko zemljište pripada naknada u ukupnom iznosu od 16.175,89 kuna/ 2.164,91 eura u obveznicama Republike Hrvatske, te će Ministarstvo financija Republike Hrvatske isplatiti navedeni iznos naknade ovlašteniku naknade, ovdje zainteresiranoj osobi, odjednom u eurima u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije potrebne za isplatu naknade i pravomoćnog rješenja o naknadi, pri čemu rok za isplatu počinje teći od datuma zaprimanja zadnjeg dokumenta koji je potrebno dostaviti za isplatu naknade. Točkom III. izreke osporenog rješenja poništeno je naprijed navedeno rješenje tijela prvog stupanja od 19. studenoga 2021. u dijelu pod točkom V. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak.

1.1. Naprijed navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela od 19. studenoga 2021. pod točkom I.a) ovdje zainteresiranoj osobi dane su u vlasništvo (vraćene) nekretnine pobliže označene u toj točki izreke, a točkom I.b) izreke određeno ovlašteniku naknade pravo na naknadu za nekretnine pobliže navedene u toj točki izreke. Točkom I.c) određeno pravo na naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište pobliže naznačeno u toj točki izreke. Obveznikom naknade za nekretnine označene u točki I.a) utvrđena je Republika Hrvatska te je određeno da će Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, zemljišno – knjižni odjel u Slatini po pravomoćnosti tog rješenja izvršiti promjenu upisa tog stanja sukladno točki I.a) tog rješenja po službenoj dužnosti (točka II. i III. izreke). Točkom IV. izreke utvrđena je naknada za oduzete nekretnine pobliže označene u točki I.b) izreke, a točkom V. izreke odbijen zahtjev za naknadu nekretnina pobliže označenoj u toj točki izreke.

2. Tužitelj u žalbi navodi da je prvotni vlasnik grof NF u vrijeme oduzimanja imovine nesporno imao mađarsko državljanstvo te je obeštećen temeljem Ugovora o miru s Mađarskom što znači temeljem odredbe članka 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi) te da nije ovlaštenik naknade. Ističe da mu je imovina konfiscirana presudom Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: Kž-295/45- 3 od 21. studenoga 1945., a prijenos u društveno vlasništvo odnosno općenarodnu imovinu izvršen je temeljem odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Podravskoj Slatini broj: 443-47 od 2. svibnja 1947. te zaključka Kotarskog narodnog suda u Podravskoj Slatini broj: R-110/45-14 od 9. prosinca 1945. Kod takve činjenice prvostupanjski sud zaključuje da se na tu imovinu Ugovor o miru s Mađarskom ne odnosi. Tužitelj smatra suprotno jer da je grof NF kao mađarski državljanin imao pravo od mađarskih vlasti tražiti naknadu pozivom na naprijed navedeni Ugovor. Upire na odluku ovog Suda poslovni broj: Us-12475/07 gdje je u sličnoj pravnoj situaciji zauzeto stajalište da se Ugovor o miru s Mađarskom primjenjuje na imovinu mađarskog državljanina neovisno o tome što je oduzimanje imovine izvršeno konfiskacijom prije stupanja na snagu tog Ugovora. Također smatra da ovdje nije primjenjiva presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Uzpz-10/18 od 5. veljače 2020. jer se ista odnosi na sasvim drugu činjeničnu situaciju. Predlaže žalbu usvojiti te poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da se ovdje ne radi o primjeni Ugovora o miru s Mađarskom jer se moralo o raditi o imovini koja je na dan 15. rujna 1947. bila u vlasništvu mađarskog državljanina ili Mađarske kao drugom kriteriju. Upire na odredbe Uredbe o prijelazu mađarske imovine na teritoriju Federativne Narodne Republike Jugoslavije u državno vlasništvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Navodi da se ovdje radi o imovini koja je oduzeta presudom Okružnog narodnog suda u Daruvaru broj: Kz-295/45 od 21. studenoga 1945. pa onda imovina nije mogla biti ponovno oduzeta temeljem Ugovora o miru s Mađarskom. U odnosu na presudu ovoga Suda poslovni broj: Us-12475/07 ističe da se ne radi o istom činjeničnom stanju jer je u tom predmetu otac tužiteljice u trenutku oduzimanja bio mađarski državljanin. Također upire na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Uzpz-10/18 u kojoj je sud jasno predočio da imovina mora postojati u času stupanja na snagu Ugovora u miru s Mađarskom. Predlaže žalbu odbiti te potražuje trošak sastava odgovara na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga - članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud nalazi pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda i javnopravnih tijela da je u konkretnom slučaju osnova oduzimanja imovine koja je predmet povrata bila konfiskacija imovine izvršena na temelju presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru broj: Kz-295/45-3 od 21. studenoga 1945. u odnosu na koju je sukladno odredbi članka 4. stavka 3. Zakona o naknadi pribavljeno mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: KTR-I-271/97 od 9. travnja 1998. i broj: DOKR-I-971/00 od 20. prosinca 2000. te da je u svrhu provođenja konfiskacije imovine, zaključcima Kotarskog narodnog suda u Podravskoj Slatini broj: R-110/45 od 9. prosinca 1945. određen popis i procjena imovine i uknjižba prava vlasništva, a na temelju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Podravskoj Slatini broj: 443-47 od 2. svibnja 1947. izvršen prijenos konfiscirane imovine u zemljišnim knjigama na FNRJ odnosno za korist zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije.

7. Pravilnost tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi iz povijesnih zemljišno – knjižnih uložaka koje je detaljno analizirao tuženik dajući pri tome i pregled normativnog uređenja u razdoblju odlučnom za rješenje ove upravne stvari te je osnovano prvostupanjski sud zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

8. Žalbeni prigovori o državljanstvu NF kojemu je imovina konfiscirana nisu pravno odlučni budući je to pitanje već raspravljeno u nizu odluka ovog Suda u sporovima koji su se vodili među istim strankama. Naime, u nizu odluka ovog Suda potvrđenih od Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. presude Us- 1483/10, Uzz-29/12, Usž-2/20, Usž-3493/20, Usž-4041/20 i dr.) utvrđeno je da je do konfiskacije imovine došlo neovisno o državljanstvu NF te mu imovina nije oduzeta kao mađarskom državljaninu na temelju Ugovora o miru s Mađarskom (time da je stajalište ovog Suda u primjeni tog Ugovora o miru s Mađarskom potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Uzz- 10/18 na koju se osnovano poziva prvostupanjski sud). Naime, na temelju članka 29. Ugovora o miru s Mađarskom (sklopljenog 10. veljače 1947., ratificiranog Ukazom o ratifikaciji Ugovora o miru s Mađarskom "Službeni list FNRJ", broj: 72/47.) te Uredbe o prijelazu mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ po Ugovoru o miru s Mađarskom ("Službeni list "FNRJ" broj: 91/48), sva imovina prava i interesi Mađarske i mađarskih državljana koji su na dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Mađarskom (19. studenoga 1947.) postojali na teritoriju FNRJ postaju u skladu s člankom 29. Ugovora o miru s Mađarskom državno vlasništvo FNRJ, o čemu se ovdje kao što je naprijed navedeno te navedeno u svim odlukama ovog Suda i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne radi.

9. Neosnovano je pozivanje tužitelja na presudu Suda poslovni broj: Us-12475/07 jer je ta odluka donesena u stvari druge činjenične naravi budući je prijašnji vlasnik u trenutku oduzimanja imovine kao i u trenutku zaključenja međunarodnog ugovora bio strani državljanin odnosno u tom konkretnom slučaju mađarski državljanin, o čemu ovdje nije riječ, jer kako je već naprijed navedeno u nizu odluka ovog Suda imovina je NF konfiscirana kao jugoslavenskom državljaninu.

10. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora na ime zastupanja budući da u upravnim sporovima koji se vode radi ostvarenja prava na naknadu za oduzetu imovinu ima položaj stranke na temelju odredbe članka 65. stavka 2. Zakona o naknadi, a osim toga njegov je zahtjev neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. istog Zakona, jer tužitelj imajući u vidu naprijed navedeno nema pravo na naknadu troškova spora, a odgovor na žalbu zainteresirane osobe nije bio od utjecaja na donošenje odluke u ovoj stvari.

U Zagrebu, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić