Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-42/2021-22
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari tužitelja VĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 05. veljače 2025. godine
r i j e š i o j e
Prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku odbija se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod ovoga suda dana 05. lipnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su dana 16. svibnja 2007. godine su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu broj 528-50-4104139, a prema kojem ugovoru je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.069,39 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate na 84 mjeseca. Predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim pojedine odredbe ugovora o kreditu, te nalaže isplata preplaćenih iznosa sa zateznim kamatama te naknada prouzročenog parničnog troška.
2. Tuženik je istakao prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Osijeku navodeći da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena mjesna nadležnost u mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika, te navodi da u konkretnom slučaju na ovaj slučaj se primjenjuju i pravila o opće mjesnoj nadležnosti, temeljem kojih je sud u Zagrebu također mjesno nadležan (stranica 25 spisa).
3. Dakle, za navesti je da nije sporno među parničnim strankama da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen ugovor o kreditu dana 16. svibnja 2007. godine na iznos od 21.069,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate.
4. Uvidom u navedeni ugovor proizlazi da je u uvodu ugovora kao kreditor naveden Reffeisenbank d.d. Zagreb, zastupan po punomoćniku, a u rubrici " Kreditor po punomoćniku " - pečat Reiffeisenbank Austria d.d., Podružnica Osijek i potpis ovlaštene osobe.
5. U članku 12. citiranog ugovora o kreditu navedeno je da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora.
6.Tužitelj LĆ, saslušan u svojstvu stranke izjavio je da se sjeća da je da 2007. godine u svibnju se odlučio na kupovinu osobnog automobila koji je njemu i supruzi bio potreban za odlazak na posao. Otišao je u auto -kuću Perković gdje je izabrao automobil, čija je cijena bila 119.000,00 kuna, s obzirom da nije imao dovoljno sredstava, odlučio se podići kredit, odnosno trebao mu je iznos od 89.000,00 kuna. U auto-kući su mu rekli da ode u banku ili u koju banku hoću radi podizanja kredita, te se odlučio za svoju banku tj. za Raiffeisen banku u kojoj je već imao tekući račun. Kao što je rekao trebao mu je iznos od 89.000,00 kuna ali mu je ponuđen jedino kreditu u valuti CHF. Pristao je podići taj kredit. Kredit je bio na rok otplate od 7 godina, te je kamata bila promjenjiva, a početna je bila 5,20%. Nije upozoren na rizik tečaja za CHF. Rečeno mu je da će plaćati mjesečnu ratu oko 1.350,00 kuna, te su rekli da se ta visina rate neće značajno promijeniti. Da je znao da će se rata kredita promijeniti vjerojatno taj kredit ne bi uzeo. Napominje da je prije podizanja ovoga kredita se interesirao i kod drugih banaka i uvjeti su kod drugih banka bili isti kao i kod tuženika. Ugovor je pročitao te mu je bilo najvažnije kolika će mu biti rata kredita. Što se tiče nadležnosti suda pretpostavljao je da će to biti sud u Osijeku. Napominje da tu odredbu nije uočio u ugovoru. U radnom odnosu je i ne može izostajati s posla ,te bi mu bio problem odlazak na sud izvan Osijeka, a radi se i o dodatnim troškovima. Napominje da nakon podizanja kredita rata kredita se povisila na nekih 2.100,00 kuna, te je nakon toga nešto malo smanjena, a u prosjeku je iznosila oko 1.750,00 kuna, što mu je bilo tegobno za plaćati jer je to bilo pola njegove plaće. Supruga i om imaju troje djece, koji su tada bili maloljetni. Primanja supruge su bila slična kao i njegova. Bio je zaposlen u Eko gradnji u Dardi na radnom mjestu u knjigovodstvu. U vrijeme podizanja kredita nije imao privatnu firmu, niti obrt. Sredstva kredita je utrošio za kupovinu automobila, tj. banka je direktno isplatila sredstva na račun auto-kuće. Automobil je koristio za osobne svrhe. Kredit je redovno otplaćen misli 2014. godine. Pri sklapanju ugovora o kreditu u banci mu nije ništa objašnjavano vezano za nadležnost suda, te da mu je rečeno da neće biti nadležan sud u Osijeku vjerojatno se ne bi odlučio za taj kredit, da je znao da će se rate kredita tako značajno povisiti također ne bi podigao taj kredit. Kredit je sklopio u Osijeku u Raiffeisen banci u Kapucinskoj ulici. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu u banci mu nisu rekli na koji način će se mijenjati kamatna stopa, već je samo pisalo da je promjenjiva. Ugovor je sastavio tuženik, to je bio njihov standardni obrazac. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je imao nekakvih nejasnoća i tražio pojašnjena vezano za ugovor, tužitelj je izjavio da nije, da je vjerovao banci, sa ugovorom se složio jer mu kamatna stopa nije bila visoka. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li zna što znači pojam valutne klauzule, tužitelj je izjavio da zna. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika tko je plaćo rate kredita, tužitelj je izjavio da je on osobno plaćao rate kredita, jedno vrijeme je plaćao trajnim nalogom, ali kako su se rate mijenjale onda je išao sam uplaćivati (stranica 231 spisa).
7. Odredbom čl. 48. ZPP propisano je da za suđenje protiv pravnih osoba općemjesno nadležan je sud na čijem području se nalazi njihovo registrirano sjedište.
8. Odredbom čl. 59. ZPP je propisano da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta,ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice,pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
9. Odredbom čl.70. ZPP je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda,stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan,uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan (st 1.),te taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.
10. Presudom Suda Europske unije od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 – Oceano Grupo Editorial SA protiv Rocio Murciano Quintero te Salvat Editores SA protiv V Alcon Prades i dr., je navedeni sud zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koje omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.
11. Prema mišljenju ovog suda nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku za postupanje u ovom predmetu.
12.Dakle,s obzirom na pravnu prirodu spora za navesti je da ugovor o kreditu, koji je pisan na unaprijed formuliranom obrascu kojeg je pripremio tuženik, u smislu Zakona o zaštiti potrošača predstavlja potrošački ugovor, a svaka odredba ugovora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" 96/03).
13.U konkretnom slučaju s obzirom da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj nije posebno pregovarano,a što je nedvojbeno utvrđeno na temelju iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu stranke koja je iskazivao kako je naprijed navedeno, a koja odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, pa bi tužitelj na kojeg se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača koji nije imao utjecaja na njen sadržaj, a ima prebivalište u [adresa] bio izvrgnut znatnim dodatnim troškovima u slučaju vođenja sudskog postupka radi zaštite svojih prava pred sudom u Zagrebu (prema sjedištu tuženika - banke), obzirom na udaljenost od mjesta stanovanja, i to kako njegovim tako i njegova punomoćnika (troškovi putovanja, izbivanja iz pisarnice i sl), s napomenom da prema iskazu tužitelja saslušanog u svojstvu stranke te upozorenog na dužnost kazivanja istine, tužitelj je u radnom odnosu i ne može izostajati s posla ,te bi mu bio problem odlazak na sud izvan Osijeka, kao i zbog dodatnih troškova.
14.Dakle, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 16.svibnja 2007., te da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede nadležnosti suda na koju on nije mogao utjecati, tj .predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o mjesnoj nadležnosti nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita, pa se sukladno Zakonu o zaštiti potrošača takva odredba smatra ništetnom. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora u dijelu o mjesnoj nadležnosti suda. Stoga je s obzirom na sve naprijed izloženo nadležan za suđenje u ovom predmetu Općinski sud u Osijeku
15.Za navesti je i to a kako je naprijed navedeno da je odredbom čl. 48 ZPP propisano da je za suđenje protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem području se nalazi njihovo registrirano sjedište. Međutim odredbom čl.59 ZPP propisano je da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice ,pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, što znači da je to pravilo ujedno i pravilo o općoj mjesnoj nadležnosti za sporove koji proizlaze iz pravnih odnosa poslovne jedinice. Tužitelj saslušan u svojstvu stranke izjavio je da je ugovor sklopio u Osijeku u Raiffeisen banci u Kapucinskoj ulici,s napomenom da prema priloženom Povijesnom izvatku iz sudskog registra Trgovačkog suda za tuženika, tuženik je u sporno vrijeme imao upisanu u sudsku registar Podružnicu u Osijeku (stranica 200 spisa),te je evidentno da je navedena Podružnica obavljala djelatnost plasmana kredita.
16.S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.
Osijeku, 05. veljače 2025.
SUDAC
Spomenka Rodić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u 3 istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
