REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-921/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TT, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica mr. sc. Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, protiv tuženice OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić i Alan Alagić iz Pule, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1208/2020-3 od 9. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-396/2020-32 od 2. listopada 2020., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i preinačavaju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1208/2020-3 od 9. ožujka 2021. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-396/2020-32 od 2. listopada 2020., pod toč. I., u dijelu toč. II., toč. IV., u dijelu toč. V. i u dijelu toč. VI. i za navedeno sudi:

Prihvaća se žalba tuženice i odbija se tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajednička imovina TT i ĆT.

2. Utvrđuje se djelomično ništetnim Ugovor o dugoročnom kreditu broj 6022-65- 3 sa sporazumom o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva od 15. listopada 1998. zaključen između tužitelja TT i pravnog prednika tuženika "Štedionica Istranova" d.d. Pula, 1. maja 1, u odnosu na 1/2 dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rovinj-Rovigno da na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dopusti uknjižbu prava vlasništva tužitelja TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz naznaku da se radi o zajedničkom vlasništvu.

4. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 28.702,50 kn sa zateznim kamatama od 2. listopada 2020. do isplate.

5. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu 9.825,00 kn sa zateznim kamatama od 2. listopada 2020. do isplate. “.

II. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da tuženici naknade troškove postupka u iznosu od 8.047,06 Eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I - Utvrđuje se da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajednička imovina TT i ĆT.

II - Utvrđuje se djelomično ništetnim Ugovor o dugoročnom kreditu broj 6022- 65-3 sa sporazumom o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva od 15. listopada 1998. zaključen između tužitelja TT i pravnog prednika tuženika "Štedionica Istranova" d.d. Pula, 1. maja 1, u odnosu na 1/2 dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim je traženo da se utvrdi ništetnim u cijelosti predmetni ugovor o dugoročnom kreditu.

III-Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rovinj-Rovigno da na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dopusti uknjižbu prava vlasništva tužitelja TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva sa imena TT iz [adresa] izvršen radi osiguranja potraživanja u iznosu od 150.000,00 kuna, uvećano za kamatu, kamatu po dospijeću s rokom otplate do 31. listopada 2001. godine.“

IV - Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rovinj-Rovigno da na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dopusti uknjižbu prava vlasništva tužitelja TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz naznaku da se radi o zajedničkom vlasništvu.

V - Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 28.702,50 kuna (dvadesetosamtisućasedamstodvijekuneipedesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od donošenja ove presude 2. listopada 2020. godine do isplate, sve u roku od 15 dana, a odbija se zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 20.853,75 kuna.

VI - Nalaže se protivnici osiguranja naknaditi predlagateljima osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu 9.825,00 kuna (devettisućaosamstodvadesetpetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od donošenja ove presude 2. listopada 2020. godine do isplate, sve u roku od 15 dana, a odbija se zahtjev za naknadom troškova postupka osiguranja predlagatelja osiguranja u preostalom dijelu u iznosu 20.853,75 kuna.

VII - Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka i odbija se zahtjev protivnice osiguranja za naknadom troškova postupka osiguranja.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. I. izreke) te je odbijen zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. II. izreke).

3. Ovaj sud, rješenjem poslovni broj Revd-3983/2021-2 od 14. ožujka 2023., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Je li stjecatelj stvarnog prava na nekretninama, koji je bio upoznat s činjenicom da se jedan bračni drug odrekao svog prava utvrđivanja svog udjela suvlasničkog dijela po osnovu zajedničke imovine stečene u braku, postupao savjesno prilikom stjecanja stvarnog prava na nekretnini u vlasništvu drugog bračnog druga?

Je li valjanost stjecanja stvarnih prava trećih osoba na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama na ime samo jednog bračnog druga, potrebno procjenjivati ovisno o ponašanju, dobroj vjeri i savjesnosti svih sudionika određenog pravnog odnosa?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja zbog kojeg je revizija. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je 2. tužiteljica 6. studenoga 1997. s prednikom tuženice sklopila Ugovora o odobravanju okvirnog kredita sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama, solemniziranom kod javnog bilježnika Rine Zujića u Rovinju, a za osiguranje novčane tražbine po Ugovoru o kreditu 1. tužitelj je, kao stranka toga ugovora i to kao fiducijarni dužnik, bio suglasan da se na pravnog prednika tuženice prenese vlasništvo na nekretninama k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je u čl. 4. Ugovora od 6. studenoga 1997. navedeno da se 2. tužiteljica kao korisnica kredita i bračni drug 1. tužitelja kao fiducijarnog dužnika ne protivi prijenosu prava vlasništva na nekretnini u cijelosti u korist pravnog prednika tuženice, te se odrekla svog prava utvrđivanja svog udjela suvlasničkog dijela po osnovi zajedničke imovine stečene u braku;

- da je 1. tužitelj s pravnim prednikom tuženice 15. listopada 1998. sklopio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju tražbine s prijenosom prava vlasništva (fiducij) na istim nekretninama 1. tužitelja kao iz Ugovora od 6. studenoga 1997. i da je 1. tužitelj izdao tabularnu ispravu pravnom predniku tuženice, uz suglasnost da pravni prednik tuženice može neposredno na temelju tog kredita protiv 1. tužitelja zatražiti prisilnu ovrhu radi predaje u posjed predmetnih nekretnina nakon dospijeća osiguranje tražbine i da pravni prednik tuženice ima pravo po dospjelosti bilo koje obveze odlučiti da li će zadržati pravo vlasništva na nekretninama ili će postupiti na način određen u čl. 277. Ovršnog zakona („Narodne novine, broj 57/96);

- da pravni prednik tuženice prilikom sklapanja Ugovora od 15. listopada 1998., nije zatražio suglasnost 2. tužiteljice za opterećenje i raspolaganje 1. tužitelja predmetnom nekretninom.

9. Sporno je u revizijskom stupnju postupka, je li predmetna nekretnina bračna stečevina 1. i 2. tužitelja, je li tuženica bila savjesni stjecatelj stvarnih prava na spornoj nekretnini prilikom sklapanja Ugovora o kreditu od 15. listopada 1998. sa Sporazumom o osiguranju tražbine s prijenosom prava vlasništva (fiducij) na nekretninama 1. tužitelja te je li isti ugovor ništetan u odnosu na 1/2 suvlasničkog dijela 2. tužiteljice s osnove bračne stečevine.

10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena treba ukazati da je revizijski sud u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima u kojima se radilo o raspolaganju imovinom koja je bračna stečevina zauzeo pravno shvaćanje (primjerice u odlukama broj Rev-2555/2011-2 od 20. ožujka 2012., Rev-1867/12 od 29. listopada 2013., Rev-2177/2013-2 od 4. studenoga 2014., Rev-447/2015-2 od 16. prosinca 2015., Rev-2107/2019-2 od 14. lipnja 2023. i dr.) jednako kao i Ustavni sud u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., da sud u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakoga konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

11. Slijedom navedenog shvaćanja, od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari je, kako činjenica savjesnosti 2. tužiteljice (je li mogla znati za raspolaganja svog supruga), tako i činjenica savjesnosti prednika tuženice (je li postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri stekao stvarna prava na spornoj nekretnini).

12. Nižestupanjski sudovi su ocjenjivali savjesnost svih sudionika spornog odnosa te polazeći od navedenih nespornih činjenica i utvrđenja da predmetna nekretnina, sukladno odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO), predstavlja zajedničku imovinu 1. i 2. tužitelja stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice, kojom imovinom sukladno odredbi čl. 283. ZBPO-a bračni drugovi raspolažu sporazumno, glede spornog pitanja savjesnosti i dobre vjere prilikom sklapanja Ugovora o kreditu 15. listopada 1998. iznose shvaćanje da je u ovom spornom odnosu nesavjesnost postojala samo na strani prednika tuženice i to iz razloga što nije ponovno, a prije sklapanja Ugovora od 15. listopada 1998. s 1. tužiteljem zatražio suglasnost 2. tužiteljice za opterećenje nekretnine.

13. Dakle, nižestupanjski sudovi ograničavaju suglasnost i odricanje prava utvrđivanja svog udjela suvlasničkog dijela po osnovi zajedničke imovine stečene u braku koju je 2. tužiteljica jasno očitovala u čl. 4. Ugovora od 16. studenoga 1997. samo na taj Ugovor.

14. U situaciji kada je 2. tužiteljica prilikom sklapanja Ugovora od 6. studenoga 1997. odrekla prava utvrđivanja svog udjela suvlasničkog dijela po osnovi zajedničke imovine stečene u braku i to svoje odricanje nikada nije osporila, pa niti u ovom postupku, to pravni prednik tuženice doista nije imao razloga ponovno tražiti suglasnost 2. tužiteljice za raspolaganje spornom nekretninom od strane 1. tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu 15. listopada 1998. Ovo stoga, jer su svi sudionici bili upoznati sa sadržajem izjave o odricanju prava 2. tužiteljice na utvrđivanje bračne stečevine u odnosu na spornu nekretninu, u kojoj izjavni takvo odricanje nije ograničeno na konkretan ugovor i konkretan pravni posao. Pri tomu, a kako tuženica osnovano ukazuje u reviziji, ne može se zanemariti ni utvrđenje nižestupanjskih sudova da je 1. tužitelj nastupao kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine i kao takav je bio upisan u zemljišnim knjigama te se vodio kao jedini investitor za izgradnju stambenog objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema rješenju Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove broja: UP/I-05-254/8-87 od 16. veljače 1987., te je dostavio javnom bilježniku Izjavu i dozvolu za objavu oglasa za prodaju k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, neodlučno je i ako 2. tužiteljici doista nisu bila poznata raspolaganja njezinog supruga po Ugovoru od 15. listopada 1998., budući da je znala da se odrekla utvrđivanja svojih prava koja je izvanknjižno, na temelju čl. 277. ZBPO-a, stekla na predmetnoj nekretnini kao i da je svoja suvlasnička prava propustila zaštititi, imajući u vidu da se ovršne radnje na istoj nekretnini po Ugovoru od 15. listopada 1998. provode od još od 2005., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 2019.

15. Slijedom navedenog tuženici ne može imputirati nesavjesnost i da ne bi zakonito i u dobroj vjeri stekla stvarna prava na spornoj nekretnini po Ugovoru od 15. listopada 1998. imajući u vidu rečeni sadržaj čl. 4. Ugovora od 16. studenoga 1997., kao i stanje upisa u zemljišne knjige.

16. To iz razloga što prema shvaćanju ovog suda (iznesenog u odluci poslovni broj Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013.), u okolnostima kada su dva sudionika određenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao opterećenje fiducijom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZVDSP), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige (u tom smislu je revizijski sud odlučio i u odlukama broj Rev-x 753/2017 od 20. rujna 2017., Rev-872/2018 od 1. veljače 2022., Rev-4212/2019 od 9. svibnja 2023. i dr.).

17. Time je odgovoreno na postavljena pitanja.

18. Slijedom navedenog, a kako shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao toč. I. izreke ove presude.

19. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka te odlučiti o troškovima revizijskog postupka, uključujući i postupak povodom prijedloga za dopuštenje revizije.

20. Kao vrijednost predmeta spora sud polazi od toga da su tužitelji u tužbi postavili 5 tužbenih zahtjeva i naznačili vrijednost predmeta spora od 34.507,93 Eur, a da je o jednom tužbenom zahtjevu pravomoćno odlučeno, dok se u ovom postupku raspravljalo o 4 preostala tužbena zahtjeva. Stoga je kao vrijednost predmeta spora uzet iznos od 27.606,34 Eur. Tuženici su priznati zatraženi troškovi zastupanja sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT) za sastav podnesaka prema Tbr. 8/1- 8.4.2019. i 19.4.2019. - po 500 bodova, za zastupanja na ročištima prema Tbr. 9/1 - 31.5.2019., 24.9.2019., 4.12.2019. i 19.8.2020. - po 500 bodova, za sastav žalbe prema Tbr. 9/1 - 625 bodova, ukupno 3.625 bodova odnosno 4.811,20 Eur (36.250,00 kn) što uz PDV 25% i trošak sudske pristojbe na žalbu 391,53 Eur (2.950,00 kn) iznosi 6.405,53 Eur.

20.1. Tuženici su, prema Tbr. 10. toč. 5. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa), priznati troškovi za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije po 500 bodova što prema Tbr. 54. i uz PDV 25% te trošak sudske pristojbe u iznosu od 391,53 Eur iznosi 1.641,53 Eur.

20.2. Slijedom navedenog ukupni troškovi postupka iznose 8.047,06 Eur.

21. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa