Poslovni broj: Usž-2247/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VŽ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Carmen Ivančević Marinković odvjetnica iz Odvjetničkog društva Ivančević & partneri d.o.o., 114. Brigade 10, Split, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, radi lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-653/2022-9 od 13. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-653/2022-9 od 13. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II350-05/21-02/93 URBROJ: 531-07-01-03/07-22-3 od 18. siječnja 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

1.1 Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za planiranje, uređenje i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-350- 05/20-01/24 URBROJ: 2181-03-20/20-21-10 od 28. travnja 2021.

1.2. Navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za gradnju građevine stambene namjene – katnosti E=2Po+Pr+3k+N (dvije podrumske etaže, prizemlje, tri kata i nadgrađe) s ukupno 13 stambenih jedinica i garažom s 29 parkirnih mjesta, građevinske bruto površine 1.766 m[2] , 2.b skupine, na građevnoj čestici koja se formira od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1.181m[3] .

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga, a posebice radi pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju primjena članaka 49., 67. i 93. Generalnog urbanističkog plana Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", 1/06., 11/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13. i 41/14. dalje GUP Grada Splita) protivna Zakonu o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19. dalje ZPU), a što je razlog za poništenje rješenja u skladu s člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. dalje ZUP). Iznosi da navedene odredbe GUP-a ne propisuju u skladu s člankom 53. ZPU-a, uvjete za građenje građevina i provedbu drugih zahvata u prostoru na određenoj razini i/ili lokaciji na temelju kojih se izdaje akt za provedbu prostornog plana i kojim se određuju lokacijski uvjeti, a što potvrđuje naslov iznad odredbe članka 67. GUP-a "Opća pravila". Članak 105. GUP-a, koji upućuje na odredbe tog Plana u pogledu smjernica, prema mišljenju tužitelja, nije strukturiran u skladu s člankom 54. stavkom 2. ZPU-a, jer nisu jasno razdvojene odredbe za provedbu prostornog plana od odredbi koje propisuju uvjete provedbe zahvata u prostoru. Također smatra da članci 49., 67. i 93. GUP-a nisu u skladu s člankom 56. stavkom 1. ZPU-a, jer je njihov sadržaj općenit pa se njihove odredbe mogu tumačiti jedino kao smjernice u izradi i donošenju prostornih planova užih područja, dok bi primjena tog sadržaja na izdavanje lokacijske dozvole i drugih akata za provedbu prostornih planova zbog neodređenosti bila proizvoljna u mjeri diskrecijskog odlučivanja koje nije propisano ZPU-om. Mjerodavnim odredbama za konkretan slučaj smatra odredbe iz članka 67. GUP-a i to "Posebna pravila – mješovita namjena M1 i stambena namjena", koje su jasne i u skladu s ZPU-om. Ističe da je navedene prigovore već iznosio, ali da na njih nisu odgovorili niti tuženik niti prvostupanjsko tijelo u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a. Smatra da ni prvostupanjski sud nije dao razložno obrazloženje u odnosu na izneseni prigovor niti je uzeo u obzir da je namjeravani zahvat u skladu s odredbama članka 67. GUP-a i to "Posebna pravila – mješovita namjena M1 i stambena namjena". Upućuje na praksu tuženika gdje je izostala primjena članka 67. "Opća pravila" radi čega smatra da se dovodi u pitanje njegova jednakost pred zakonom u odnosu na druge investitore. Upućuje na nezakonito traženje zasnivanja prava služnosti u korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega nije donesena prvostupanjska odluka dvije godine. Također navodi da je nezakonito tražen ispravak idejnog rješenja radi drugačijeg formiranja građevinske čestice. Budući je tuženik utvrdio niz nezakonitosti prvostupanjskog tijela, a ipak ozakonjuje prvostupanjsko rješenje odlučujući o nedostacima koji nisu bili predmet žalbe, smatra rješenje tuženika nezakonitim. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda kao i rješenja upravnih tijela uz naknadu troška upravnog spora, podredno ukidanje presude prvostupanjskog suda i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te da je za svoju odluku naveo valjano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je podnio zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za gradnju građevine stambene namjene, katnosti E=2Po+Pr+3k+N (dvije podrumske etaže, prizemlje, tri kata i nadgrađe) s ukupno 13 stambenih jedinica i garažom s 29 parkirnih mjesta, građevinske bruto površine 1.766 m[2] , 2.b skupine, na građevnoj čestici formiranoj od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1.181m[3] . Planirani zahvat nalazi u obuhvatu Generalnog urbanističkog plan Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", broj 1/06., 11/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13. i 41/14. dalje GUP Grada Splita) i to unutar površine stambene namjene (S), prema kartografskom prikazu br.1."Korištenje i namjena prostora" te unutar zone povijesnog gradskog tkiva - kulturno dobro od lokalnog značaja (zona C), prema kartografskom prikazu br. 4.a Uvjeti korištenja u konsolidiranom području oznake "2.4. Zaštita, uređivanje i dogradnja planiranih naselja niske gradnje na bivšoj i novijoj periferiji" i prema kartografskom prikazu br. 4.b “Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora - Urbana pravila".

7. Naime, odredbom članka 146. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.), propisani su uvjeti za izdavanje lokacijske dozvole, a prema kojem se, pored ostalog lokacijska dozvola izdaje nakon što se u postupku utvrdi da je uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena propisana dokumentacija (točka 1.) te da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, posebnim uvjetima i uvjetima priključenja (točka 2.), čemu u konkretnom slučaju nije udovoljeno.

8. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da se lokacijskom dozvolom isključivo utvrđuju način i uvjeti pod kojima se određeni zahvat u prostoru može izvesti s osnova važeće prostorno-planske dokumentacije i posebnih propisa koji se tiču konkretnog zahvata u prostoru, te se njezinim izdavanjem ne stječe pravo građenja građevine.

9. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, pravilno su upravna tijela i prvostupanjski sud zaključili da nema mjesta udovoljavanju zahtjeva tužitelja obzirom da predloženi zahvat u pogledu dimenzija predložene građevine nije usklađen sa susjednim građevinama iste namjene kako to predviđa urbano pravilo "Zaštita, uređivanje i dogradnja planiranih naselja niske gradnje na bivšoj i novijoj periferiji" na koju je primjenjuje opće pravilo odredbe članka 67. GUP-a Grada Splita, a uzimajući u obzir da je planirana građevina smještana na konsolidiranom području unutar zone C povijesnog gradskog tkiva - kulturno dobro od lokalnog značaja u kojoj je kao mjera zaštite prema članku 93. GUP-a Grada Splita propisano očuvanje fizionomije i gabarita izgradnje te članka 49. GUP-a Grada Splita kojim je za konsolidirana područja propisana mala mogućnost promjena. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je planirani zahvat u prostoru svojim dimenzijama u odnosu na svoju neposrednu okolinu, odnosno mikrolokaciju, predstavljala znatno odstupanje od zatečenog stanja koje se navedenim odredbama GUP-a nastoji štititi.

10. Tužitelj presudu prvostupanjskog suda i rješenja upravih tijela smatra nezakonitim obzirom da je usklađenost predmetnog zahvata s lokacijskim uvjetima ocjenjivana uzimajući u obzir članke 49. 67. i 93. GUP-a Grada Splita, za koje smatra da ne propisuju uvjete za izdavanje lokacijske dozvole radi općenitog sadržaja odredbi, već da se zbog toga radi o smjernicama u izradi i donošenju prostornih planova užih područja.

11. Međutim, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da navedeni članci definiraju lokacijske uvjete koji se imaju primijeniti na konkretan zahvat u prostoru. Naime, smislenim tumačenjem navedenih odredbi GUP-a Grada Splita u njihovoj međusobnoj povezanosti, osigurava se očuvanje gradskog prostora na kojem tužitelj planira zahvat kao zaštićene kulturne vrijednosti, zadržavanjem postojećeg stanja izgrađenosti te se ne radi o smjernicama za izradu prostornog plana užeg područja, odnosno urbanističkog plana uređenja kako to propisuje ZPU.

12. Neosnovano tužitelj prigovara da je tužitelj nezakonito odbio njegovu žalbu obzirom da je rješenjem utvrdio nedostatke u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Ovo iz razloga što tuženik na temelju članka 116. točke 2. ZUP-a ima ovlaštenje odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari, čemu je u ovom slučaju udovoljeno.

13. Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući na umu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija svojom interpretacijom primijenjenog materijalnog i procesnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

14. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke. Tužitelj nije uspio sa žalbom zbog čega je neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe. Stoga je temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković