REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-920/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice NŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica mr. sc. Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, protiv tuženice OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić i Alan Alagić iz Pule, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-142/2020-4 od 26. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-145/2019-17 od 17. siječnja 2020., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i preinačavaju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-142/2020-4 od 26. lipnja 2020. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-145/2019-17 od 17. siječnja 2020. u dijelu pod toč. V. izreke i za navedeno sudi:

Prihvaća se žalba tuženice i odbija se tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja koji glasi:

„V - Utvrđuje se da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za provođenjem postupka pred javnim bilježnikom Rinom Zujićem niti bilo kojeg drugog postupka, radi naplate tražbine iz ugovora o dugoročnom kreditu broj 6022-65-3 sa sporazumom o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva od 15.10.1998. zaključen između tužitelja PŽ i pravnog prednika tuženika "Štedionica Istranova" d.d. Pula, 1. maja 1.“.

II. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da tuženici naknade troškove revizijskog postupka u iznosu od 766,53 Eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I - Utvrđuje se da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajednička imovina PŽ i NŽ.

II - Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dugoročnom kreditu broj 6022-65-3 sa sporazumom o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva od 15. listopada 1998. zaključen između tužitelja PŽ i pravnog prednika tuženika "Štedionica Istranova" d.d. Pula, 1. maja 1.

III - Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rovinj-Rovigno da na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dopusti uknjižbu prava vlasništva tužitelja PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva sa imena PŽ iz P izvršen radi osiguranja potraživanja u iznosu od 150.000,00 kuna, uvećano za kamatu, kamatu po dospijeću s rokom otplate do 31. listopada 2001. godine.

IV - Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rovinj-Rovigno da na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dopusti uknjižbu prava vlasništva tužitelja PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz naznaku da se radi o zajedničkom vlasništvu.

V - Utvrđuje se da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za provođenjem postupka pred javnim bilježnikom Rinom Zujićem niti bilo kojeg drugog postupka, radi naplate tražbine iz ugovora o dugoročnom kreditu broj 6022-65-3 sa sporazumom o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva od 15.10.1998. zaključen između tužitelja PŽ i pravnog prednika tuženika "Štedionica Istranova" d.d. Pula, 1. maja 1.“.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja u toč. V. izreke, dok je u preostalom dijelu presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Ovaj sud, rješenjem poslovni broj Revd-3982/2021-2 od 14. ožujka 2023., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li se na institut osiguranja novčane tražbine s prijenosom prava vlasništva (fiducija) primjenjuju odredbe čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) odnosno čl. 222. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15) glede zastare?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja zbog kojeg je revizija. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporna je primjena materijalnog prava odnosno da li se na pitanje zastare kod osiguranja novčane tražbine s prijenosom prava vlasništva primjenjuju odredbe čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao materijalno pravo temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05, a ne odredbe ZOO/05 na koje se pogrešno pozivaju nižestupanjski sudovi).

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je Ugovor o kreditu broj 6022-65-3 zaključen 15. listopada 1998. sa Sporazumom o osiguranju tražbine s prijenosom prava vlasništva (fiducij) na nekretninama 1. tužitelja i to k. č. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je 1. tužitelj izdao tabularnu ispravu pravnom predniku tuženice, te je u zemljišnim knjigama izvršen prijenos prava vlasništva s imena 1. tužitelja na prednika tuženice, uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva s imena 1. tužitelja izvršen radi osiguranja potraživanja iz predmetnog ugovora (fiducija) sve uz suglasnost da pravni prednik tuženice može neposredno na temelju tog kredita protiv 1. tužitelja zatražiti prisilnu ovrhu radi predaje u posjed predmetnih nekretnina nakon dospijeća osiguranje tražbine i da pravni prednik tuženice ima pravo po dospjelosti bilo koje obveze odlučiti da li će zadržati pravo vlasništva na nekretninama ili će postupiti na način određen u čl. 277. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96);

- da je javni bilježnik Rino Zujić 15. listopada 1998. pod brojem OU-379/98 stavio potvrdu na Ugovor o kreditu da ugovor po svom obliku odgovora propisima o javnobilježničkim isprava, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta;

- da je Ugovor o kreditu postao izvršan 31. siječnja 2001.;

- da je pravna prednica tuženice podnijela protiv 1. tužitelja prijedlog za ovrhu 2. svibnja 2005. (spis Ovr-5181/2017), radi naplate novčane tražbine u iznosu 424.878,57 kn s kamatama i troškovima postupka, na predmetnoj nekretnini, a Općinski sud u Rovinju odredio je ovrhu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-728/05-2 od 4. svibnja 2005., koju je zabilježbu ovrhe u zemljišnim knjigama upisao navedeni sud rješenjem broja Z-1242/05 od 4. svibnja 2005.;

- da rješenje o ovrsi potvrdio Županijski sud u Puli-Pola rješenjem poslovni broj Gž

Ovr-41/15 -2 od 26. listopada 2015.;

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Z-26376/2017-2 od 8. rujna 2017. odbio provedbu rješenja o ovrsi radi zabilježbe ovrhe, jer na nekretninama kao vlasnik nije bio upisan ovršenik PŽ i da je rješenjem poslovni broj Ovr-5181/2017 od 20. studenoga 2017. obustavio navedenu ovrhu i ukinuo sve provedene ovršne radnje radi istog razloga, a koje je rješenje postalo pravomoćno 20. prosinca 2017. na koje ovrhovoditelj nije uložio žalbu;

- da je pravni prednik tuženice, podnio javnom bilježniku Rinu Zujiću 7. travnja 1997. zahtjev za prodajom predmetnih nekretnina pod brojem OU-196/99, da bi pod brojem OU-198/99 isti javni bilježnik izradio zapisnik o pismenom priopćenju izjave sukladno odredbi čl. 277. Ovršnog zakona i u kojem je predmetu 1. tužitelj dao izjavu da javni bilježnik može objaviti oglas za prodaju predmetnih nekretnina;

- da je tuženica zahtjevom od 7. siječnja 2019. javnom bilježniku Rinu Zujiću predlagala prodaju nekretnina javnom dražbom za početnu cijenu 78.119,29 Eur u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja o čemu je 1. tužitelj obaviješten po javnom bilježniku 11. veljače 2019.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je zastara potraživanja tuženice prekinuta podnošenjem prijedlog za ovrhu 2. svibnja 2005., ali da je taj postupak obustavljen i ukinute sve ovršne radnje rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-5181/2017 od 20. studenoga 2017., koje rješenje je postalo pravomoćno 20. prosinca 2017., jer ovrhovoditelj nije uložio žalbu, pa da u smislu odredbe čl. 242. st. 1. i 2. ZOO/05 nije nastupio prekid zastare. Ujedno iznose shvaćanje da upis fiducijarnog prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine nije zalog ni hipoteka, pa se ne primjenjuje odredba čl. 222. ZOO-a već odredba čl. 233. st. 1. ZOO-a, kojom je propisan rok zastare od 10 godina te da zbog zastare nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za provođenjem postupka pred javnim bilježnikom Rinom Zujićem niti bilo kojeg drugog postupka, radi naplate tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 6022-65-3, jer je ugovor o kreditu postao izvršan 31. siječnja 2002. i od tada je prošlo skoro 19 godina.

11. Prema odredbama čl. 274. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96 i 29/99 - dalje: OZ), koji se na predmetni Sporazum o osiguranju prijenosom vlasništva primjenjuje shodno prijelaznoj odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 88/05), sporazum u formi sudskog zapisnika (to se na odgovarajući način odnosi i na javnobilježnički akt i solemniziranu privatnu ispravu), protivnik osiguranja prenosi na predlagatelja osiguranja, radi osiguranja njegove tražbine, pravo vlasništva svoje određene stvari.

12. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96 i 68/98 - dalje: ZVDSP), fiducijarno vlasništvo je regulirano odredbama o ograničenju prava vlasništva na temelju pravnog posla (čl. 34. st. 5. ZVDSP), s tim da odredba čl. 297. st. 2. ZVDSP-a propisuje da će se ono što je određeno za založno pravo primjenjivati na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako tim zakonom nije što drugo određeno. Dakle, ono što je određeno za založno pravo na odgovarajući način se primjenjuje i na vlasništvo preneseno radi osiguranja, odnosno odredbe iz Dijela sedmog navedenog Zakona.

13. Slijedom navedenog iako upis fiducijarnog prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine nije zalog ni hipoteka, kod fiducijarnog osiguranja tražbine, a prema odredbi čl. 297. st. 2. ZVDSP-a, primjenjuju se odredbe ZVDSP-a kojima se uređuje hipoteka, osim što fiducijant - dužnik ne može osnivati terete na nekretnini koju je prenio u vlasništvo, niti je fiducijar - vjerovnik ovlašten dalje s njom raspolagati.

14. Za odgovor na postavljeno pravno pitanje mjerodavna je odredba čl. 368. st. 1. ZOO-a prema kojoj, kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

15. Iako se u navedenoj zakonskoj odredbi izrijekom ne spominje javnobilježničko osiguranje Sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva, već samo zalog i hipoteka, tumačenjem navedene zakonske odredbom u vezi s odredbom čl. 297. st. 2. ZVDSP-a može se zaključiti kako se ona odnosi i na javnobilježničko osiguranje prijenosom prava vlasništva i to iz razloga jer je javnobilježničko osiguranje prijenosom prava vlasništva srodno hipoteci odnosno dobrovoljnom založnom pravu.

16. S obzirom na to da je pravo tuženice upisano u javnoj knjizi (zabilježba da je prijenos prava vlasništva sa imena DŽ, izvršen radi osiguranja potraživanja u iznosu od 150.000,00 kn, uvećano za kamatu, kamatu po dospijeću s rokom otplate do 31. listopada 2001., upisana je u zemljišne knjige), proizlazi da vjerovnik (tuženica), ima pravo namiriti se iz založene stvari u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja (čl. 368. st. 2. ZOO).

17. Prema tome, bez obzira na to što je isteklo vrijeme potrebno za zastaru, time nije nastupila zastara (zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, čl. 360. st. 1. ZOO), jer je odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a uređeno da u situaciji kada je pravo vjerovnika upisano u javnoj knjizi vjerovnik ima pravo namiriti se iz stvari osiguranom hipotekom, dakle, ne nastupa zastara u smislu odredbe čl. 360. st. 1. ZOO-a niti se primjenjuje odredba čl. 379. ZOO-a, kojom je propisan rok zastare od 10 godina. Time je odgovoreno na postavljeno pitanje.

18. Slijedom navedenog, a kako shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Tuženica je uspjela s revizijom, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP- a odlučio o troškovima revizijskog postupka, uključujući i postupak povodom prijedloga za dopuštenje revizije. Kao vrijednost predmeta spora sud polazi od toga da su tužitelji u tužbi postavili 5 tužbenih zahtjeva i naznačili vrijednost predmeta spora od 34.507,93 Eur, a da je predmet spora u revizijskom stupnju postupka jedan zahtjev.

20. Ovaj sud je, prema Tbr. 10. toč. 5. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa), priznao tuženici troškove za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije po 150 bodova što prema Tbr. 54. i uz PDV 25% te trošak sudske pristojbe u iznosu od 391,53 Eur iznosi 766,53 Eur.

21. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa