Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br.P-283/2024.-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda mr.sc. Ani Zaborac u pravnoj stvari tužitelja PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, zastupan po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, javno objavivši dana 05. veljače 2025.g.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 306-831/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, solemniziran dana 06. rujna 2004.g. kod javnog HI iz [adresa], pod posl. br. OU-2541/2004 koji su dana 02. rujna 2004. godine sklopili tužitelj PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, ranije Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja glasi: „Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu od dana izračunavanja kredita izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.659,87 eura (tisućušestopedesetdeveteuraiosamdesetsedamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

na iznos od 7,54 eur počev od 02.10.2007 pa do isplate

na iznos od 7,49 eur počev od 16.11.2007 pa do isplate

na iznos od 7,43 eur počev od 01.12.2007 pa do isplate

na iznos od 7,37 eur počev od 12.01.2008 pa do isplate

na iznos od 7,31 eur počev od 02.02.2008 pa do isplate

na iznos od 7,25 eur počev od 13.03.2008 pa do isplate

na iznos od 27,06 eur počev od 01.04.2008 pa do isplate

na iznos od 26,84 eur počev od 01.05.2008 pa do isplate

na iznos od 26,61 eur počev od 03.06.2008 pa do isplate

na iznos od 22,72 eur počev od 11.07.2008 pa do isplate

na iznos od 3,65 eur počev od 15.07.2008 pa do isplate

na iznos od 26,14 eur počev od 01.08.2008 pa do isplate

na iznos od 25,91 eur počev od 02.09.2008 pa do isplate

na iznos od 25,67 eur počev od 02.10.2008 pa do isplate

na iznos od 39,90 eur počev od 01.11.2008 pa do isplate

na iznos od 39,53 eur počev od 03.12.2008 pa do isplate

na iznos od 39,15 eur počev od 01.01.2009 pa do isplate

na iznos od 38,76 eur počev od 03.02.2009 pa do isplate

na iznos od 38,37 eur počev od 03.03.2009 pa do isplate

na iznos od 37,98 eur počev od 01.04.2009 pa do isplate

na iznos od 37,58 eur počev od 01.05.2009 pa do isplate

na iznos od 37,18 eur počev od 02.06.2009 pa do isplate

na iznos od 36,77 eur počev od 01.07.2009 pa do isplate

na iznos od 36,36 eur počev od 01.08.2009 pa do isplate

na iznos od 35,95 eur počev od 01.09.2009 pa do isplate

na iznos od 35,53 eur počev od 01.10.2009 pa do isplate

na iznos od 35,10 eur počev od 03.11.2009 pa do isplate

na iznos od 34,68 eur počev od 01.12.2009 pa do isplate

na iznos od 34,24 eur počev od 01.01.2010 pa do isplate

na iznos od 33,81 eur počev od 02.02.2010 pa do isplate

na iznos od 33,36 eur počev od 06.03.2010 pa do isplate

na iznos od 32,92 eur počev od 01.04.2010 pa do isplate

na iznos od 32,46 eur počev od 07.05.2010 pa do isplate

na iznos od 32,01 eur počev od 01.06.2010 pa do isplate

na iznos od 31,55 eur počev od 01.07.2010 pa do isplate

na iznos od 31,08 eur počev od 03.08.2010 pa do isplate

na iznos od 30,61 eur počev od 01.09.2010 pa do isplate

na iznos od 30,14 eur počev od 01.10.2010 pa do isplate

na iznos od 29,65 eur počev od 03.11.2010 pa do isplate

na iznos od 29,16 eur počev od 01.12.2010 pa do isplate

na iznos od 24,17 eur počev od 01.01.2011 pa do isplate

na iznos od 23,75 eur počev od 01.02.2011 pa do isplate

na iznos od 23,32 eur počev od 01.03.2011 pa do isplate

na iznos od 22,90 eur počev od 09.04.2011 pa do isplate

na iznos od 22,46 eur počev od 01.05.2011 pa do isplate

na iznos od 22,03 eur počev od 01.06.2011 pa do isplate

na iznos od 21,58 eur počev od 01.07.2011 pa do isplate

na iznos od 21,14 eur počev od 02.08.2011 pa do isplate

na iznos od 20,69 eur počev od 01.09.2011 pa do isplate

na iznos od 20,24 eur počev od 01.10.2011 pa do isplate

na iznos od 16,88 eur počev od 01.11.2011 pa do isplate

na iznos od 16,48 eur počev od 01.12.2011 pa do isplate

na iznos od 16,08 eur počev od 01.01.2012 pa do isplate

na iznos od 15,68 eur počev od 01.02.2012 pa do isplate

na iznos od 15,27 eur počev od 01.03.2012 pa do isplate

na iznos od 14,86 eur počev od 01.04.2012 pa do isplate

na iznos od 14,45 eur počev od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 14,01 eur počev od 01.06.2012 pa do isplate

na iznos od 13,59 eur počev od 01.07.2012 pa do isplate

na iznos od 13,16 eur počev od 01.08.2012 pa do isplate

na iznos od 12,73 eur počev od 01.09.2012 pa do isplate

na iznos od 12,29 eur počev od 10.10.2012 pa do isplate

na iznos od 11,85 eur počev od 16.11.2012 pa do isplate

na iznos od 11,41 eur počev od 14.12.2012 pa do isplate

na iznos od 10,96 eur počev od 01.01.2013 pa do isplate

na iznos od 10,51 eur počev od 01.02.2013 pa do isplate

na iznos od 10,05 eur počev od 01.03.2013 pa do isplate

na iznos od 9,59 eur počev od 19.04.2013 pa do isplate

na iznos od 9,13 eur počev od 01.05.2013 pa do isplate

na iznos od 8,66 eur počev od 19.06.2013 pa do isplate

na iznos od 15,89 eur počev od 01.08.2013 pa do isplate

na iznos od 7,23 eur počev od 14.09.2013 pa do isplate

na iznos od 6,74 eur počev od 01.10.2013 pa do isplate

na iznos od 12,00 eur počev od 05.12.2013 pa do isplate

na iznos od 5,25 eur počev od 01.01.2014 pa do isplate

po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 29.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 01.01.2023.g. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuju se ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj: 306-831/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, solemniziran dana 06. rujna 2004.g. kod javnog HI iz [adresa], pod posl. br.OU-2541/2004 koji su dana 02. rujna 2004. godine sklopili tužitelj PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak te kojima je ugovorena otplata kredita i obveza iz kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak sadržana u čl. 3. st II Ugovora u kreditu u dijelu koja glasi: „protuvrijednost mjesečnog anuiteta …., podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dana dospijeća odnosno na dan plaćanja kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke....“, te u dijelu u kojem je određeno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan plaćanja.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.976,72 eur (sedamtisućadevetstosedamdesetšesteuraisedamdesetdvacenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

na iznos od 1,71 eur počev od 26.10.2004 pa do isplate

na iznos od 11,71 eur počev od 03.11.2004 pa do isplate

na iznos od 24,34 eur počev od 28.12.2004 pa do isplate

na iznos od 19,99 eur počev od 14.01.2005 pa do isplate

na iznos od 1,82 eur počev od 01.02.2005 pa do isplate

na iznos od 8,70 eur počev od 18.02.2005 pa do isplate

na iznos od 9,44 eur počev od 01.04.2005 pa do isplate

na iznos od 1,17 eur počev od 09.04.2005 pa do isplate

na iznos od 0,84 eur počev od 05.05.2005 pa do isplate

na iznos od 7,72 eur počev od 01.11.2008 pa do isplate

na iznos od 15,13 eur počev od 01.01.2009 pa do isplate

na iznos od 20,47 eur počev od 03.02.2009 pa do isplate

na iznos od 22,89 eur počev od 03.03.2009 pa do isplate

na iznos od 16,23 eur počev od 01.04.2009 pa do isplate

na iznos od 17,50 eur počev od 01.05.2009 pa do isplate

na iznos od 7,32 eur počev od 02.06.2009 pa do isplate

na iznos od 1,82 eur počev od 01.08.2009 pa do isplate

na iznos od 5,66 eur počev od 01.09.2009 pa do isplate

na iznos od 0,11 eur počev od 05.09.2009 pa do isplate

na iznos od 2,94 eur počev od 01.10.2009 pa do isplate

na iznos od 2,49 eur počev od 13.10.2009 pa do isplate

na iznos od 1,43 eur počev od 03.11.2009 pa do isplate

na iznos od 8,93 eur počev od 01.12.2009 pa do isplate

na iznos od 14,94 eur počev od 01.01.2010 pa do isplate

na iznos od 23,49 eur počev od 02.02.2010 pa do isplate

na iznos od 1,14 eur počev od 02.03.2010 pa do isplate

na iznos od 20,39 eur počev od 06.03.2010 pa do isplate

na iznos od 15,86 eur počev od 01.04.2010 pa do isplate

na iznos od 17,27 eur počev od 14.04.2010 pa do isplate

na iznos od 3,59 eur počev od 01.05.2010 pa do isplate

na iznos od 9,95 eur počev od 07.05.2010 pa do isplate

na iznos od 17,39 eur počev od 11.05.2010 pa do isplate

na iznos od 28,50 eur počev od 01.06.2010 pa do isplate

na iznos od 6,71 eur počev od 10.06.2010 pa do isplate

na iznos od 72,35 eur počev od 01.07.2010 pa do isplate

na iznos od 57,41 eur počev od 03.08.2010 pa do isplate

na iznos od 7,29 eur počev od 04.08.2010 pa do isplate

na iznos od 56,08 eur počev od 01.09.2010 pa do isplate

na iznos od 31,97 eur počev od 04.09.2010 pa do isplate

na iznos od 79,99 eur počev od 01.10.2010 pa do isplate

na iznos od 67,01 eur počev od 03.11.2010 pa do isplate

na iznos od 90,00 eur počev od 01.12.2010 pa do isplate

na iznos od 4,39 eur počev od 07.12.2010 pa do isplate

na iznos od 128,62 eur počev od 01.01.2010 pa do isplate

na iznos od 104,07 eur počev od 01.02.2011 pa do isplate

na iznos od 64,62 eur počev od 01.03.2011 pa do isplate

na iznos od 48,90 eur počev od 02.03.2011 pa do isplate

na iznos od 15,83 eur počev od 01.04.2011 pa do isplate

na iznos od 0,00 eur počev od 03.04.2011 pa do isplate

na iznos od 86,72 eur počev od 09.04.2011 pa do isplate

na iznos od 58,73 eur počev od 01.05.2011 pa do isplate

na iznos od 45,82 eur počev od 11.05.2011 pa do isplate

na iznos od 58,83 eur počev od 01.06.2011 pa do isplate

na iznos od 74,83 eur počev od 08.06.2011 pa do isplate

na iznos od 17,29 eur počev od 14.06.2011 pa do isplate

na iznos od 65,84 eur počev od 01.07.2011 pa do isplate

na iznos od 89,63 eur počev od 07.07.2011 pa do isplate

na iznos od 194,24 eur počev od 02.08.2011 pa do isplate

na iznos od 102,62 eur počev od 01.09.2011 pa do isplate

na iznos od 0,01 eur počev od 03.09.2011 pa do isplate

na iznos od 46,67 eur počev od 16.09.2011 pa do isplate

na iznos od 23,38 eur počev od 23.09.2011 pa do isplate

na iznos od 1,64 eur počev od 24.09.2011 pa do isplate

na iznos od 124,53 eur počev od 01.10.2011 pa do isplate

na iznos od 28,00 eur počev od 11.10.2011 pa do isplate

na iznos od 149,74 eur počev od 01.11.2011 pa do isplate

na iznos od 148,07 eur počev od 01.12.2011 pa do isplate

na iznos od 139,83 eur počev od 01.01.2012 pa do isplate

na iznos od 0,01 eur počev od 03.01.2012 pa do isplate

na iznos od 18,59 eur počev od 13.01.2012 pa do isplate

na iznos od 104,90 eur počev od 01.02.2012 pa do isplate

na iznos od 62,57 eur počev od 03.02.2012 pa do isplate

na iznos od 50,24 eur počev od 01.03.2012 pa do isplate

na iznos od 118,44 eur počev od 03.03.2012 pa do isplate

na iznos od 69,31 eur počev od 01.04.2012 pa do isplate

na iznos od 93,12 eur počev od 12.04.2012 pa do isplate

na iznos od 121,96 eur počev od 01.05.2012 pa do isplate

na iznos od 44,69 eur počev od 03.05.2012 pa do isplate

na iznos od 169,54 eur počev od 01.06.2012 pa do isplate

na iznos od 117,64 eur počev od 01.07.2012 pa do isplate

na iznos od 47,04 eur počev od 03.07.2012 pa do isplate

na iznos od 165,96 eur počev od 01.08.2012 pa do isplate

na iznos od 162,31 eur počev od 01.09.2012 pa do isplate

na iznos od 2,08 eur počev od 02.10.2012 pa do isplate

na iznos od 152,00 eur počev od 10.10.2012 pa do isplate

na iznos od 163,42 eur počev od 16.11.2012 pa do isplate

na iznos od 0,67 eur počev od 01.12.2012 pa do isplate

na iznos od 166,30 eur počev od 14.12.2012 pa do isplate

na iznos od 56,22 eur počev od 01.01.2013 pa do isplate

na iznos od 47,89 eur počev od 19.01.2013 pa do isplate

na iznos od 31,66 eur počev od 01.02.2013 pa do isplate

na iznos od 174,11 eur počev od 12.02.2013 pa do isplate

na iznos od 2,37 eur počev od 19.02.2013 pa do isplate

na iznos od 48,69 eur počev od 01.03.2013 pa do isplate

na iznos od 47,65 eur počev od 19.03.2013 pa do isplate

na iznos od 228,15 eur počev od 19.04.2013 pa do isplate

na iznos od 35,30 eur počev od 01.05.2013 pa do isplate

na iznos od 122,26 eur počev od 18.05.2013 pa do isplate

na iznos od 2,05 eur počev od 01.06.2013 pa do isplate

na iznos od 30,50 eur počev od 19.06.2013 pa do isplate

na iznos od 106,70 eur počev od 01.08.2013 pa do isplate

na iznos od 109,92 eur počev od 07.08.2013 pa do isplate

na iznos od 39,18 eur počev od 20.08.2013 pa do isplate

na iznos od 113,39 eur počev od 14.09.2013 pa do isplate

na iznos od 176,18 eur počev od 17.09.2013 pa do isplate

na iznos od 47,30 eur počev od 01.10.2013 pa do isplate

na iznos od 112,88 eur počev od 22.10.2013 pa do isplate

na iznos od 0,01 eur počev od 01.11.2013 pa do isplate

na iznos od 314,38 eur počev od 05.12.2013 pa do isplate

na iznos od 89,83 eur počev od 01.01.2014 pa do isplate

na iznos od 72,71 eur počev od 04.01.2014 pa do isplate

na iznos od 47,85 eur počev od 01.02.2014 pa do isplate

na iznos od 44,06 eur počev od 18.02.2014 pa do isplate

na iznos od 70,84 eur počev od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 44,31 eur počev od 14.03.2014 pa do isplate

na iznos od 123,25 eur počev od 22.03.2014 pa do isplate

na iznos od 1,75 eur počev od 01.04.2014 pa do isplate

na iznos od 117,47 eur počev od 14.05.2014 pa do isplate

na iznos od 95,23 eur počev od 16.05.2014 pa do isplate

na iznos od 53,32 eur počev od 13.06.2014 pa do isplate

na iznos od 1,71 eur počev od 01.07.2014 pa do isplate

na iznos od 69,79 eur počev od 17.07.2014 pa do isplate

na iznos od 71,05 eur počev od 20.08.2014 pa do isplate

na iznos od 185,48 eur počev od 27.08.2014 pa do isplate

na iznos od 215,33 eur počev od 28.08.2014 pa do isplate

na iznos od 170,85 eur počev od 02.09.2014 pa do isplate

na iznos od 77,76 eur počev od 01.10.2014 pa do isplate

na iznos od 77,28 eur počev od 17.10.2014 pa do isplate

na iznos od 14,73 eur počev od 15.11.2014 pa do isplate

V Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.719,64 eur EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 05. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je sa Hypo Alpe Adria Bank sadašnjeg naziva Addiko banka dana 01. rujna 2004. godine zaključio ugovor o kreditu broj 306 -831/2004 kojim je tužitelju odobren stambeni kredit za nadogradnju obiteljske kuće u iznosu od 75.000,00 chf u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s promjenljivom kamatnom stopom od 5,25% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke. Kredit je u potpunosti otplaćen.

Ukazuje na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br.P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu kojom su utvrđene povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita prilikom zaključivanja ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. U konkretnom slučaju da je određena jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora te da je stoga jedino ona valjana dok da je način promjene kamatne stope koji je prepušten u potpunosti volji druge ugovorne strane nejasan, neodređen ili neodrediv stoga da je ta odredba ništetna te se ima smatrati da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke.

Ukazuje i na odredbu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj je takva ugovorna odredba nepoštena te kao takva ništetna.

O odredbi članka 6. ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika da se nije pojedinačno pregovaralo, tužitelj da nije imao utjecaja na sadržaj ugovora te da se u odnosu na banku nalazio u slabijem položaju kako pregovarački tako i u pogledu razumijevanja financijskih posljedica ugovora.

Tuženik da tužitelja prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije kao potrošača informirao niti ga upozorio na rizičnost ugovaranja chf valutne klauzule već mu naprotiv nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Ponovno ukazuje na već citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita prilikom ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski frank.

2. Podneskom dana 18. lipnja 2019. (list 18-22 spisa) tužitelj precizira tužbeni zahtjev na način da predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim dio odredbi čl. 6 i čl. 3 predmetnog ugovora kojim su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula kao i naložiti tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 74.358,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu (list 27-42 spisa) spisa) tuženik ističe prigovor zastare. Navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Otplatom kredita u cijelosti Ugovor o kreditu je prestao postojati. Dakle, ne postoji više dužničko-vjerovnički odnos između stranaka. Obzirom da više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, iste se ne mogu više utvrditi ništetnima niti se na temelju istih može više tražiti bilo kakvo plaćanje od strane tuženika.

Utvrđenje ništetnosti podrazumijeva, prije svega, postojanje odredaba ugovora u odnosu na koje se traži od suda da utvrdi njihovu ništetnost. Međutim, u ovom konkretnom slučaju navedene odredbe više ne postoje, a tužitelj nema pravni interes tražiti od suda utvrđenje ništetnosti tih odredaba koje više ne proizvode nikakve pravne učinke i temeljem kojih ne postoji obveznopravni odnos između stranaka.

Tuženik izričito osporava tvrdnje iz tužbe da bi odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uopće bile ništetne. Tuženik ističe kako su predmetne odredbe valjane, slijedom čega tužitelj nema i ne može imati nikakve tražbine prema tuženiku po ovoj osnovi.

Tuženik naglašava kako tužitelj ničime nije dokazao da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile ništetne. Tužitelj smatra kako ništetnost predmetnih odredaba proizlazi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava povodom tužbe udruge Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača.

Međutim, tužitelj da se nema pravo pozivati na utvrđenja iz spomenutih presuda donesenih u okviru Kolektivnog spora, i to iz više razloga:

a) nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu; b) temeljna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva jest prethodno utvrđenje suda da su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a tužitelju nedostaje pravni interes da sud donese takovo utvrđenje;

c) pravomoćnost prvostupanjske presude donesene u Kolektivnom sporu ne odnosi se na Ugovor o kreditu.

U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, u daljnjem tekstu: „ZZP'03“). Odredba članka 131. ZZP/07 koja regulira institut kolektivne zaštite potrošača stupila je na snagu tek dana 16.07.2009. godine, i to temeljem članka 81. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojom je ukinuta odgoda primjene članka 131. ZZP/07 do dana pristupa Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. S druge strane, članak 502.a Zakona o parničnom postupku kojim je uvedena mogućnost podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava stupio je na snagu tek dana 01.07.2013. godine.

Iz navedenog je razvidno kako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije uopće postojala mogućnost kolektivne zaštite potrošača, pa se tužitelj u ovom konkretnom slučaju nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru kolektivnog spora. Navedeno pravo omogućeno je potrošačima tek temeljem pravnih propisa koji su stupili na snagu nakon sklapanja Ugovora o kreditu, a koji propisi se ne primjenjuju retroaktivno. Iz navedenog slijedi zaključak kako utvrđenja iz spomenutih presuda ne mogu imati nikakve pravne učinke na pravnu situaciju tužitelja.

Činjenica pravomoćnosti presuda iz Kolektivnog spora ne znači automatski ipso iure da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. U Kolektivnom sporu se nije odlučivalo o valjanosti odredaba Ugovora o kreditu. Potrošač koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo mora ustati sa samostalnom tužbom radi ostvarenja subjektivnog prava za koji smatra da mu pripada. Iz toga se nameće zaključak kako su dva postupka, onaj iz kolektivne zaštite i onaj koji pokreće individualni potrošač, neovisni i autonomni postupci u smislu pravnih učinaka koje proizvode rezultati tih postupaka.

Slijedom toga, prilikom ocjene ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti ovog konkretnog predmeta koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora. Pritom je osobito potrebno voditi računa o tome kakva je saznanja objektivno mogao imati sam tužitelj pri sklapanju Ugovora o kreditu, uključujući i okolnost jesu li njegova saznanja o parametrima koji utječu na formiranje tečaja i promjenu kamatne stope bili ili morali biti poznati. Na takvo postupanje, između ostalog, upućuje i članak 83. ZZP/03 koji propisuje da „Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.“

Tuženik smatra kako ima pravo u ovom postupku dokazivati kako odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u ovom konkretnom slučaju nisu ništetne i predlaže sudu provesti detaljan dokazni postupak po ovom pitanju odnosno usvojiti sve dokazne prijedloge tuženika.

Tuženik nadalje tvrdi da valutna klauzula sadržana u Ugovoru o kreditu nije ništetna, i to iz sljedećih razloga:

a) ugovaranje valutne klauzule je izričito dozvoljeno temeljem zakona;

b) valutnu klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz članka 84. ZZP’03; c) valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 81. ZZP/03.

Tuženik ističe kako članak 84. ZZP/03 izričito propisuje da „nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive“ (tzv. test poštenosti).

Među strankama ne bi trebalo biti sporno kako valutna klauzula predstavlja odredbu o predmetu Ugovora o kreditu. Navedeno iz razloga što su valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tijekom postupka u povodu kolektivne tužbe procjenjivane upravo s aspekta predmeta i cijene ugovora. Upravo provođenje testa poštenosti od strane sudova u Kolektivnom sporu ukazuje na činjenicu da su i valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa predmet i cijena ugovora o kreditu, jer da tome nije tako, sudovi koji su odlučivali u Kolektivnom sporu ne bi primjenjivali ovaj test.

Tužitelju da je bio i morao biti razumljiv smisao i učinci valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu. Na takav zaključak upućuje nekoliko razloga koje tuženik detaljno obrazlaže u nastavku. U prvom redu, tuženik naglašava kako je Ugovor o kreditu sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave. Navedeno znači kako je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima ovog pravnog posla i pravnim posljedicama koje iz istog proizlaze.

Nadalje, zaposlenik tuženika je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu detaljno upoznao tužitelja s ovim kreditnim proizvodom, istom objasnio što zapravo znači valutna klauzula odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF.

Ne samo da je tuženik putem svog kreditnog referenta unaprijed odnosno prije sklapanja Ugovora o kreditu detaljno upoznao tužitelja s potencijalnim rizicima promjene tečaja već je u odnosu na potencijalne korisnike kredita općenito provodio i sustavno informiranje i educiranje istih o rizicima valutne klauzule vezane uz CHF.

Prosječan hrvatski potrošač da je itekako bio vrlo dobro upoznat s mehanizmom funkcioniranja valutne klauzule i svim prednostima i nedostacima ugovaranja iste. Navedeno znači da su odredbe Ugovora o kreditu u kojima je sadržana valutna klauzula uočljive, jasne i tužitelju zasigurno sasvim razumljive. Tužitelj je bio svjestan rizika ugovaranja valutne klauzule u CHF te je unatoč navedenom, procjenom vlastitih interesa i slobodnom voljom pristupio zaključenju Ugovora o kreditu. Iz navedenog razloga predmetna odredba nije uopće podložna testu poštenosti te se sukladno članku 84. ZZP/03 ista ne može utvrditi nepoštenom.

O valutnoj klauzuli se između stranaka pojedinačno pregovaralo. Tužitelj da je imao pravo izbora između više kreditnih proizvoda tuženika. Tužitelj nije nužno morao uzeti kredit vezan uz valutu CHF obzirom da je imao mogućnost uzeti kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u drugim valutama (EUR, USD) ili pak kredit u valuti HRK bez ikakve valutne klauzule. Tužitelj je pritom detaljno razmotrio sve mogućnosti i u konačnici se sam odlučio na kredit vezan uz valutu CHF. Dakle, sam tužitelj je za sebe ocijenio kako mu je prihvatljiv upravo kreditni proizvod s valutnom klauzulom u CHF. Prema tome, prava volja i namjera tužitelja bila je upravo sklopiti Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Između stranaka se pregovaralo koji točno kreditni proizvod uzeti, tužitelj je sve prijedloge razmotrio, informirao se o svim aspektima kreditnog odnosa te s potpunim razumijevanjem obavio izbor između različitih kreditnih proizvoda iz asortimana ponude tuženika odlučivši se u konačnici sklopiti upravo Ugovor o kreditu. Dakle, tužitelj je taj koji je sam tražio upravo takav kredit predmet kojega je obveza povrata glavnice izražena u valuti CHF.

Da je nesporno kako se tijekom trajanja kreditnog odnosa oscilacije tečaja CHF u odnosu na HRK mogu kretati u oba smjera (može deprecirati ili aprecirati) što znači da valutna klauzula sama po sebi ne može osigurati isključivo koristi za banku odnosno štetu za potrošača već je itekako moguća i obratna situacija ovisno o tome u kojem smjeru bude oscilirao tečaj. Valutna klauzula osigurava da obje ugovorne strane jednako budu izložene valutnom riziku. Naglasak je na ostvarenju „jednakosti“ koje ima dijametralno suprotno značenje pojmu „neravnoteže“ u smislu članka 81. ZZP/03.

Ugovaranjem valutne klauzule u Ugovoru o kreditu tuženik da nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Prema tome nije ispunjena niti ova treća pretpostavka za utvrđenje nepoštenosti ugovornih odredaba.

Tuženik ističe kako niti u odnosu na odredbu Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope (članak 6.) također nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti iz članka 84. ZZP/03 niti uvjeti iz članka 81. ZZP/03 da bi se navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom.

Tuženik u prvom redu ističe kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna iz razloga što ista nije zabranjena odnosno nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu. O ništetnosti bi se moglo govoriti samo u slučaju da je visina kamate premašila najvišu dopuštenu stopu propisanu u članku 26. ZOO, a što ovdje nije slučaj. Prema tome, pitanje primjene promjenjivih kamatnih stopa s pravnog stajališta ne može biti dovedeno u pitanje, sve dok je visina ugovorene kamate unutar granica predviđenih zakonom.

S obzirom da se radi o odredbi koja je sasvim uočljiva, jasna i razumljiva ne može se uopće ocjenjivati njezina poštenost, i to sukladno članku 81. ZZP/03. Naime, odredba članka 6. Ugovora o kreditu je:

- uočljiva – iz razloga što je jasno vidljiva odnosno istaknuta u samom Ugovoru o kreditu te se po veličini fonta ni po čemu ne razlikuje od ostalih odredaba, dakle sasvim je uočljiva;

- jasna – iz razloga što je jezično i gramatički ispravno sastavljena, ne postoje nikakve dvojbe po pitanju sadržaja odredbe odnosno o tome što su stranke ugovorile temeljem ove odredbe;

- razumljiva – iz razloga što ne sadrži nikakve pojmove koji bi bili dvojbeni po svom značenju.

Dakle da je jasno kako je predmetna odredba tužitelju bila sasvim razumljiva. Podredno tome, tuženik tvrdi kako predmetna odredba Ugovora o kreditu nije nepoštena obzirom da je riječ o odredbi:

-o kojoj se pojedinačno raspravljalo – tužitelj je mogao birati između više kredita s fiksnom i promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je razmotrio sve prednosti i nedostatke jedne i druge opcije i u konačnici odlučio sklopiti Ugovor o kreditu koji sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi;

-koja ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja – odredba sama po sebi ne uzrokuje nikakvu neravnotežu u pravnom odnosu između stranaka i nije ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja obzirom da tuženik nije samovoljno mijenjao kamatne stope jer su svi parametri koji utječu na promjenu kamatne stope izvan sfere utjecaja tuženika.

Do stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama (odnosno do dana 1. siječnja 2009. godine) tuženik je mijenjao kamatnu stopu sukladno Zakonu o bankama. Prilikom promjene kamatnih stopa tuženik se rukovodio tržišnim uvjetima i objektivnim kriterijima prema kojima se određuje visina ugovornih kamata. Naime, do promjene visine kamatnih stopa došlo je isključivo zbog promjena u faktorima koji utječu na povećanje i smanjenje kamatnih stopa. Tako jedan od faktora koji je utjecao na povećanje kamatnih stopa predstavlja tzv. indeks troškova sredstava (TOS) koji prikazuje vagani prosjek troškova pribave sredstava za banke. TOS je zbroj umnožaka troškova (pasivnih kamatnih stopa) i udjela odgovarajućih vrsta izvora sredstava u ukupnim obvezama banaka. Budući da se banke najvećim dijelom financiranju temeljem zaduživanja iz inozemstva i domaćih depozita, TOS je u uvjetima financijske krize bio pod snažnim utjecajem promjena (rasta) domaćih pasivnih kamatnih stopa na depozite i kamata uz koje se domaće banke mogu financirati na inozemnom tržištu. Rast domaćih pasivnih kamatnih stopa na depozite i kamata pod kojima se domaće banke financiraju na inozemnom tržištu uzrokovao je i rast indeksa troškova sredstava koji je izravno utjecao i na rast promjenjivih kamatnih stopa kod zaključenih ugovora o kreditu. Pored TOS-a, na porast kamata utječe i tzv. indeks troškova regulacije (IRO) koji predstavlja granični trošak monetarne regulacije koji pokazuje za koliko se postotnih bodova uvećavaju ulazni (tržišni) troškovi pribave sredstava za banke zbog obveznih rezervi i drugih troškovno opterećujućih regulacija. U uvjetima povećanja obveznih rezervi, došlo je i do rasta indeksa troškova regulacije, što se posljedično odrazilo na potrebu povećanja kamata kod sklopljenih ugovora o kreditu. Tuženik napominje kako povišenjem ugovornih kamatnih stopa uzrokovanih promjenama u faktorima koji (kao što je naprijed opisano) utječu na visinu kamatnih stopa nije došlo do promjene marže tuženika, već se iz rasta kamatnih stopa pokrivao trošak rasta domaćih pasivnih kamatnih stopa na depozite i kamata pod kojima su se tuženici financirali na inozemnom tržištu, s jedne strane, i uvećanih troškova pribave sredstava za banke zbog obveznih rezervi i drugih troškovno opterećujućih regulacija, s druge strane.

Iz naprijed navedenih obrazloženja da je razvidno kako tuženik nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope. Zbog iznimno strogog nadzora i regulatornih okvira takvo postupanje banke da ne bi bilo niti moguće. Do porasta kamatnih stopa moglo je doći isključivo zbog objektivnih (tržišnih) kriterija prema kojima se određuje njihova visina.

U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nisu bili na snazi danas važeći propisi koji propisuju obvezu banaka da u pisanom obliku utvrđuju metodologiju i parametre promjene kamatnih stopa. Navedena obveza uvedena je tek donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 112/12, u daljnjem tekstu: „ZID ZPK“) dana 04.10.2012. godine. Međutim, bez obzira na navedeno, tuženik je oduvijek svoje odluke o promjenama visine kamatne stope donosio temeljem gore spomenutih objektivnih tržišnih kriterija. Dokaz tome predstavlja činjenica da je već 01.01.2011. godine tuženik utvrdio odnosno propisao Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. iako u tom trenutku nije imao zakonsku obvezu definiranja parametara koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope. Prema tome, i prije donošenja ZID ZPK tuženik je mijenjao visinu kamate isključivo prema tržišnim parametrima, a ne arbitrarno kako to neosnovano i paušalno pokušava argumentirati tužitelj.

U konačnici da nije uopće jasno što tužitelj traži odnosno koji novčani iznos. Tužitelj tvrdi da će se iznos utvrditi vještačenjem, međutim nejasan je zadatak koji daje vještaku.

Pri donošenju meritorne odluke u ovom sporu da se ne može zanemariti nepobitna činjenica kako je tužitelj temeljem Ugovora o kreditu pristao na promjenjivu kamatnu stopu koja može biti viša ili niža od početno ugovorene. Tako su danas, na primjer, kamatne stope za istovrsne kredite daleko niže od onih ugovaranih u razdoblju od 2004. do 2008. godine pa bi sam tužitelj bio oštećen ako bi sud prihvatio njegovu tezu o fiksiranju kamatne stope. Da je pogrešno tvrditi da uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ona zapravo postaje fiksna. Bez obzira na pitanje ništetnosti kamatna stopa će uvijek biti promjenjiva obzirom da su stranke tako ugovorile i to je bila njihova volja, a sud nije ovlašten mijenjati odredbe ugovora niti mijenjati volju ugovornih strana.

Slijedom svega iznijetog tuženik predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtijeva.

4. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u Ugovor o kreditu broj 306-831/2004 od 02. rujna 2004., otplatni plan, molbu za dostavu dokumentacije, odgovor na zahtjev, prigovor na 12.6.2009., Opće uvjete za poslovanje s građanima, zahtjev za kredit, metodologiju promjene kamatnih stopa, obavijesti o promjeni kamatne stope, specifikaciju uplata, pregled prometa, te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom suskom vještaku Dijani Tomljanović-Butković.

5. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od dana 15. listopada 2021. (list 267-274 spisa), dok je zahtjev za isplatom u skladu s važećom valutom precizirao podneskom od dana 17. listopada 2024. (list 496-502 spisa).

6. Dana 22. veljače 2022. u ovom predmetu pod brojem P-993/2019 donijeta je presuda (list 302-320 spisa) kojom je se usvojen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 6 te dijela odredbe članka 3 predmetnog ugovora o kreditu kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke banke i valutna klauzula vezana uz valutu švicarski franak, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 12.506,35 kn te iznos od 60.100,72 kn sve sa zateznim kamatama.

7. Presuda potvrđena je Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 559/2022 o 12. svibnja 202. (list 347-351 spisa).

8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1074/2023 od 23. siječnja 2024. (list 463-468 spisa) prihvaćena je revizija tužene te je ukinuta drugostupanjska i prvostupanjska presuda (u točkama I-V) e predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8.1. Iako je predmet vraćen sudu prvog stupnja s uputom da je potrebno provesti dokaz predložen po tuženiku – saslušanje njegove djelatnice koja je sudjelovala u sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tuženik je u ponovljenom postupku odustao od provođenja predloženog dokaza na ročištu dana 22. svibnja 2024.(list 485 spisa).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 6.Ugovora o kreditu od 2. rujna 2004., solemniziranog 6. rujna 2004. u dijelu u kojem je ugovorena mogućnost jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika njegovom odlukom te u dijelu odredbe čl. 3. među strankama zaključenog ugovora kojim je ugovorena otplata kredita i obaveza iz kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak – CHF te posljedično tome zahtjev tužitelja za povrat iznosa kojeg je tuženik više naplatio temeljem jednostranog povećanja ugovorene promjenjive kamatne stope te više plaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

10. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao kreditora i davatelja kredita, ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., 2. rujna 2004., solemniziranog 6. rujna 2004., sklopljen Ugovor o kreditu br. 306- 831/2004, a koji Ugovor je potvrđen od Javnog bilježnika pod posl.br.OU-2541/04, predmet kojeg je iznos od 75.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate do 30. rujna 2014.

11. Nije sporno između stranaka da je predmetnim Ugovorom ugovorena valutna klauzula izražena u valuti CHF te ugovoren povrat mjesečnih iznosa anuiteta u protuvrijednosti iznosa od 804,69 CHF u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.

12. Isto tako među strankama nije sporno da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,25% godišnje te da je odredbom čl. 6 ugovorena promjenjivost kamatne stope na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. ili drugog akta banke te da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. oznake Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv pravnog prednika ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

15. Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1-7 među kojima i pravnog prednika tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

16. Odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt- 249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv Presude VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

17. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

18. VTSRH je donio novu Presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

19. Vrhovni su RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

20. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

21. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

22. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika sastoji se od uplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi i to ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, te povećanih anuiteta kao posljedice povećanja kamatne stope i tečaja CHF.

24. Citiranim odredbama ZPP-a propisan je direktni učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

25. Istaknuti prigovor zastare sud smatra neosnovanim. U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu te zastrani rok iznosi 5 godina. Podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12 (u kojem postupku je tuženik bio stranka) došlo je do prekida zastare za preplaćene iznose na temelju pojedinačno zaključenih ugovora o kreditima u vremenskom periodu obuhvaćenom kolektivnom tužbom (u tom vremenu sklopljen je i predmetni ugovor), te je zastara ponovno počela teći od pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Trgovački sudu u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu posl.br.P-1401/12 dana 4. srpnja 2013.g. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta je odluke postala pravomoćna 13. lipnja 2014.g. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

Anuitet se sastoji od kamate i glavnice, a zastara teče različito na te iznose odnosno zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela je teći 13. lipnja 2014.g. te je istekla 13. lipnja 2019.g., dok je zastara za više isplaćene iznose po osnovi tečajne razlike počela teći 14. lipnja 2018.g. i ističe 14. lipnja 2023.g. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta sudu dana 23. svibnja 2019.g. zastara nije nastupila.

26. Rezultati provedenog dokaznog postupka upućuju na zaključak da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj, odnosno da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Na takav zaključak upućuje sam ugovor koji je pisan na obrascu na kojem je otisnu naziv tuženika, a niti sam tuženik sudu nije pružio dokaz da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo. Iako je tuženik predložio saslušati u svojstvu svjedoka svoju djelatnicu koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora koji dokazni prijedlog je prihvaćen u daljnjem tijeku postupka tuženik je od istoga odustao.

27. Stav je suda da je ugovorna odredba iz čl. 3 kojim se glavnica kredita i kamate vežu za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva te nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

28. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka. Stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila.

29. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obveznopravnih odnosa.

30. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što mu je omogućeno odredbom čl.6. predmetnog ugovora, dok tužitelj nije bio obaviješten o razlozima i načinu donošenja odluke o povišenju kamatne stope, a što je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i kao takva je nepoštena slijedom čega je taj dio ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom sve u skladu sa odredbom čl. 131. ZZP/03. Takva presuda prema odredbi čl. 138.a ZZP/03 obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

31. Što se tiče ukazivanja tuženika da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran isto ne predstavlja dokaz da je javni bilježnik rastumačio način promjene kamatne stope. Ovo iz razloga što u situaciji u kojoj parametri promjene kamatne stope nisu utvrđeni ugovorom javni bilježnik korisniku kredita nije mogao rastumačiti parametre promjene kamatne stope koji nisu bili utvrđeni ugovorom kojeg je solemnizirao (Ustavni sud RH u odluci broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

31.1. Solemnizacija nije dokaz niti da je javni bilježnik protumačio korisniku kredita učinke i pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF. Ovo iz razloga što u ugovorima koji sadrže odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu navedeni ni obrazloženi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule stoga javni bilježnik nije mogao objasniti tužitelju kao korisniku kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF jer isti nisu bili sadržani u ugovoru kojeg je solemnizirao.

32. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi u dijelu u kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa slijedom čega je odlučeno kao u točci I i III izreke ove presude.

33. Kako je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtijeva sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Dijani Tomljanović-Butković iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi (list 234-261 spisa) da je zbog promjene kamatne stope (povećanja u odnosu na prvotno ugovorenu) tužitelj ukupno više platio iznos od 12.506,35 kn. Zbog promjene između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate kredita (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznos preplate iznosi 60.100,72 kn.

Vještak je izračunao i tzv. negativne razlike koje u slučaju kamatne stope (manje od početno ugovorene) iznose 273,85 kn, a u slučaju tečaja nižeg od početnog 6.910,31 kn.

34. Stranke na nalaz i mišljenje vještaka odnosno matematički izračun sukladno zadaći suda nisu imale primjedbe. Tuženik smatra da je sud vještaku dao pogrešnu zadaću.

35. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te važećoj valuti podneskom od dana 17.10.2024. (list 496-502 spisa) u dijelu koji se odnosi na isplatu. Ovdje je za napomenuti da je tužitelj pogrešno konvertirao posljednji iznos koji potražuje temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno iznos od 111,11 kn s dospijećem 15.11.2014. jer se konverzijom primjenom fiksnog tečaja od 7,53450 dolazi do iznosa od 14,75 eur, a ne do zatraženog iznosa od 14,73 eur. Kako sud ne može dosuditi veći iznos od zatraženog dosuđen je zatraženi iznos od 14,73 eur. Kako zbroj svakog pojedinog zatraženog iznosa iznosi 7.976,72 eur, a ne 9.976,74 eur koliko je zatraženo dosuđen je iznos do kojeg se dokazi zbrojem svakog pojedinog iznosa. Također je pogrešno konvertiran iznos od 244,62 kn koji se potražuje temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi s dospijećem 07. svibnja 2010. jer se konverzijom primjenom fiksnog tečaja od 7,53450 dolazi do iznosa od 32,47 eur, a ne do zatraženog iznosa od 32,46 eur. Kako sud ne može dosuditi veći iznos od zatraženog dosuđen je zatraženi iznos od 32,46 eur. Kako zbroj svakog pojedinog zatraženog iznosa iznosi 1.659,87 eur, a ne 1.659,88 eur koliko je zatraženo dosuđen je iznos do kojeg se dokazi zbrojem svakog pojedinog iznosa.

36. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao stručan i objektivan, a na sam izračun niti strane nisu imale primjedbi. Primjedbe koje je tuženik istako sud smatra neosnovanim jer je vještak postupio u skladu sa zadaćom suda.

37. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano traži utvrđenje ništenim odredbe čl.3. i čl.6. ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula kao i isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sve temeljem odredbi čl.323. st.1., čl.1111. st.1. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO).

38. Kako je tužbeni zahtjev za isplatu postavljen nakon provedenog vještačenja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka isti je usvojen.

39. Na svaki pojedini dosuđen iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana plaćanja do isplate a sve imajući u vidu da je tuženik nepošten stjecatelj jer je znao odnosno nije mu moglo ostati nepoznato da su odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli, kako su iste ugovorene, ništetne. Osim toga citiranom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno je nepošteno postupanje banaka (pa tako i tuženika) prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope iz čega jasno proizlazi da je tuženik postupao nesavjesno iz kojeg razloga tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa.

40. Prema mišljenju suda unatoč tome što je u određenom razdoblju vršena otplata anuiteta po tečaju nižem od tečaja važećem na dan korištenja kredita te iznose ne treba uračunati u iznos preplate jer se ne radi o iznosima na naknadu kojih bi tuženik kao kreditor imao pravo. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji niti njegova obveza povrata pa samim time u iznos preplata ne treba niti uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog kao niti za razdoblje kada je kamata bila niža od ugovorene. Osim toga tuženik svoj zahtjev nije postavio u obliku prigovora radi prijeboja te isto također predstavlja prepreku za odlučivanje budući da sud odlučuje u granicama postavljenih zahtjeva.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 37/2023).

41.1. Priznat trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe (200,00 eur; Tbr. 7.1.), sastava podneska od 14.06.2019., 04.05.2021.,15.10.2021., 17.10.2024. (200,00 eurx4, tbr.8.t.1), zastupanja dana 05.07.2021., 03.11.2021., 22.05.2024., 05.11.2024. (200,00 eurx4; tbr.9.t.1), što ukupno iznosi 1.800,00 eur odnosno uvećano za PDV (450,00 eur) 2.250,00 eur. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 185,81 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu (112,81 eur) i na presudu (142,82 eur), te pristojbe za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije (28,20 eur).

Dakle ukupno je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 2.719,64 eur.

U Rijeci, 5. veljače 2025. g.

S U D A C

mr.sc. Ana Zaborac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte