REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5384/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Šmajgelu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera, Plitvička jezera-Znanstveno-stručni centar dr. Ivo Pevalek, Josipa Jovića 19, OIB: 91109303119, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-751/2023-3 od 6. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-6/2019-48 od 29. rujna 2023., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-751/2023-3 od 6. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-6/2019-48 od 29. rujna 2023.

2. U prijedlogu tužiteljica navodi da isti podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Međutim, iz sadržaja prijedloga proizlazi da tužiteljica ukazuje na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. ZPP). Naime, tužiteljica navodi da su joj nižestupanjskim presudama povrijeđena slijedeća prava: pravo na pravično suđenje, povreda zabrane retroaktivnosti koja predstavlja i povredu prava jednakosti. Zaključno tužiteljica predlaže da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačeno pravno pitanje koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a nisu ni naznačeni razlozi u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Stoga iako se tužiteljica poziva na odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP slijedom naprijed navedenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije po toj osnovi.

5. Nadalje, ocjena je ovog suda da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku koji je prethodio prijedlogu za dopuštenje revizije zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, glede tužiteljičinih navoda da je došlo do povrede prava na pristup sudu i pravično suđenje, treba reći da čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava može doći samo u slučaju ako je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze, da se izjasni o svim navodima tuženika i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Pritom je u pobijanoj presudi odgovoreno na sve odlučne navode tužiteljice. Drugostupanjska presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Prema tome, ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

6. Osim toga, drugostupanjska presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa imajući na umu izloženo, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava, slijedom čega je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten.

7. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ante Perkušić