REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4365/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Županijska uprava za ceste zagrebačke županije, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB 16361613293 kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Lalić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Antun Stuparević, Ljubica Lalić, Domagoj Vuković i Anja Perković, Slavonski Brod, radi utvrđenja neosnovanosti otkaza ugovora te radi utvrđenja da je ugovor raskinut, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2081/2023-3 od 27. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-409/19 od 21. travnja 2023., na sjednici održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2081/2023-3 od 27. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-409/19 od 21. travnja 2023., postavljajući pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Može li ugovor o služnosti proizvesti pravne učinke ukoliko služnost nije uknjižena u zemljišnoj knjizi?
2. Može li ugovor o služnosti prestati otkazom ugovora i aneksa sukladno odredbi čl. 212. Zakona o obveznim odnosima zbog neispunjenja preuzetih ugovornih obveza?
3. Jesu li se stekli uvjeti za raskid ugovora temeljem čl. 360. Zakona o obveznim odnosima u situaciji kada korisnik služnosti nije ispunio svoju ugovornu obvezu i dostavio dokumentaciju na čiju dostavu se obvezao predmetnim ugovorom? 4. Može li se uzeti pravilnim i zakonitim stav drugostupanjskog suda u točki 9. obrazloženja drugostupanjske presude - da je potpuno irelevantno za postupak i uređeni pravni odnos (prava služnosti) koji je nastao sklapanjem predmetnog Ugovora pozivanje tuženika na dispozitivne odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama o pravu puta i upravni postupak pred HAKOM-om - u situaciji kada takav stav suda nije obrazložen nego je samo paušalno utvrđena irelevantnost?“
1.2. Tuženik u odnosu na postavljena pravna pitanja nije naveo razloge iz kojih bi proizlazilo da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u ovom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaži isti odbaciti, podredno odbiti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4.1. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
4.2. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).
5. Razmatrajući navode prijedloga ovaj je sud utvrdio da, uz to što su postavljena pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, nije navedeno, niti je tuženik dostavio sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, ili da bi pravno shvaćanje na kojem je utemeljena navedena odluka odstupalo od prakse ovog suda i sl., već se tuženik, izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sadržajno poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu postupovnog i materijalnog prava u konkretnom slučaju, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
6. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, riješiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (čl. 155. st. 1. ZPP) jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak II. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
