REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-103/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tehnoplast d.o.o. Split, Ulica Slobode 5, OIB: 70676517267, kao upravitelj zgrade [adresa] u [adresa], zastupanog po direktoru UI, a on po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jeličić & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženice ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1225/2024-2 od 10. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-716/2023-9 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1225/2024-2 od 10. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-716/2023-9 od 26. travnja 2024., s time da je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Je li vlasnik nekretnine koji je u potpunosti onemogućen u izvršavanju vlasničkih prava obveznik plaćanja pričuve ili je to plodouživatelj kao neposredni posjednik nekretnine i k tome ostvaruje znatne prihode iznajmljivanjem nekretnine?
2. Je li plodouživatelj dužan snositi troškove održavanja i popravka poslužne stvari kako bi je odžavao u stanju kakvu je od vlasnika primio sukladno odredbi čl. 181. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 205. st. 6. istog Zakona, odnosno je li u troškove održavanja nekretnine spadaju i troškovi pričuve kojim sredstvima se održavaju zajednički dijelovi zgrade?
3. Primjenjuje li se u hrvatskom zakonodavstvu načelo pravičnosti u slučaju kada plodouživatelj ostvaruje znatne prihode, a vlasnik ne može izvršavati ni jedno vlasničko pravo na nekretnini?".
2. Nadalje, tuženica još u prijedlogu navodi da joj je nižestupanjskim presudama povrijeđeno ustavno pravo iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (pravo na pošteno suđenje), a koje je ujedno zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da se pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjem za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksu. To iz razloga jer su uz naznačena pitanja izostali jasni razlozi zbog kojih tuženica smatra da bi joj Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju. Naime, uvidom u presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-123/2023 od 2. listopada 2024. na koju ukazuje tuženica u smislu razloga važnosti postavljenih pitanja (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP), jasno proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj, a slijedom toga niti pravnoj situaciji, kao u predmetnom sporu, budući je tamo riječ o regresnoj parnici. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.
6. Nadalje, ocjena je ovoga suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Pritom, u odnosu na tuženičine navode da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, da do povrede tog prava može doći ukoliko je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
