REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5027/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnik Ćamil Salahović i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-536/24-2 od 1. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3037/21-26 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-536/24-2 od 1. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3037/21-26 od 25. ožujka 2024.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, prvim i drugim pitanjem tužiteljica problematizira pravilnost primjene materijalnoga prava prikazujući činjenično stanje drukčijim nego što je ono u postupku utvrđeno. Nadalje, u odnosu na treće pitanje koje se odnosi na nadoknadu troškova vještačenja kod djelomičnog uspjeha u sporu, valja reći da tužiteljica u žalbi nije isticala prigovore odluci suda o troškovima postupka u tom smislu pa stoga prema odredbi čl. 385.a ZPP-a ne može sada isticati pitanja koje sud u pobijanoj odluci nije niti razmatrao. Konačno, odluka sudova u odnosu na četvrto pitanje o tijeku zateznih kamata ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odluci broj Rev-373/22-3 od 29. studenoga 2022. i Rev- 2240/16-2 od 12. studenoga 2019.
4. Slijedom navedenog, kako postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
