REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-321/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana-Marija Leško Blažić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d. d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 86/2024-2 od 25. rujna 2024., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2385/2021-32 od 17. listopada 2023., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovara na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-86/2024-2 od 25. rujna 2024., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2385/2021-32 od 17. listopada 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase:
„1. Može li se, i pod kojim pretpostavkama, isključiti zaštita prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) koju uživaju potrošači, u situaciji kada je utvrđeno da su sredstva ostvarena predmetnim kreditom korištena za financiranje izgradnje i uređenje apartmana koji su bili registrirani za iznajmljivanje?
2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV- 47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.
2.1. Tuženik ističe da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), navodeći da mu je postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje kako mu je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav RH) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99.- pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija).
4. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika predlaže da se prijedlog tuženika odbaci, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da u trećem postavljenom pitanju predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koje imaju direktan učinak i na konkretan predmet, dok drugo postavljeno pravno pitanje u kojem predlagatelj problematizira dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (tako i ovaj sud primjerice u odlukama poslovni broj Revd-911/2022-2 od 16. ožujka 2022., Revd-4472/2021-2 od 16. ožujka 2022., Revd-3941/2022-2 od 16. studenoga 2022., Revd-2453/2023-2 od 5. rujna 2023., Revd-2323/2023-2 od 23. kolovoza 2023. i dr.).
5.1. Nadalje, ocijenjeno je da i prvo postavljeno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, s obzirom da u prvo postavljenom pitanju tuženik polazi od činjeničnih utvrđenja koje ne koincidiraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja.
5.2. Naime, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da su sredstva ostvarena predmetnim kreditom korištena za financiranje izgradnje i uređenje apartmana koji su bili registrirani za iznajmljivanje, te s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužitelj prilikom zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača, da je u konkretnom slučaju tužitelj kao fizička osoba zaključio predmetni ugovor o kreditu, da se radi o stambenom kreditu građana-kreditu za izgradnju, te da je predmetni kredit utrošen na uređenje stana u kojem tužitelj živi, te postavljanje fasade na kući u kojoj se nalazi navedeni stan, to o odgovoru na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, slijedom čega navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.3. Osim toga niti odluke na koje se tuženik pozvao dajući značaj važnosti prvo postavljenom pitanju, ne daju važnost istom, jer je riječ o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u konkretnom predmetu.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
