REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5426/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja FI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ici Škarpa, odvjetniku u Splitu protiv protivnika osiguranja VI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tin Matić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi osiguranja nenovčane tražbine, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije protivnika osiguranja izjavljenog protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3697/2024-3 od 24. listopada 2024., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj R1-55/2024-4 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog protivnika osiguranja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog protivnika osiguranja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Protivnik osiguranja podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3697/2024-3 od 24. listopada 2024., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj R1-55/2024-4 od 2. srpnja 2024., navodeći tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, ujedno ističući i povredu temeljnog ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje.
2. Predlagateljica osiguranja podnijela je odgovor na prijedlog predlažući da se odbije kao neosnovan.
3. Postupajući u skladu s čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da tužitelj u prijedlogu nije naveo važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno da nije učinio vjerojatnim povrede temeljnih prava u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba protivnika osiguranja i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja u dijelu kojim je određena privremena mjera kojom se zabranjuje protivniku osiguranja da otuđi, optereti ili raspolaže poslovnim udjelom u društvu EDURO d.o.o. Split te pravima koja proizlaze iz vlasništva nad žigom „EDURO“, a ujedno mu je naloženo da predlagateljici osiguranja naknadi troškove u iznosu od 250,00 EUR. Privremena mjera je određena do okončanja parničnog postupka u kojem bi se trebalo utvrditi je li poslovni udio i pravo na žig bračna stečevina, ako predlagateljica podnese tužbu u roku od 30 dana.
5. Protivnik osiguranja je u prijedlogu naveo tri pravna pitanja koja glase:
- "Sadrži li oblik (društvenog) ugovora koji je sklopljen kao javnobilježnički akt (čl. 53. do 72. Zakona o javnom bilježništvu) vezano uz čl. 387 st. 1. Zakona o trgovačkim društvima oblik propisan kao ovjera potpisa - legalizacija iz čl. 77. Zakona o javnom bilježništvu?
- Jesu li propisi Zakona o trgovačkim društvima lex specialis za društvene ugovore i kao takav hijerarhijski nadređeni propisima Obiteljskog zakona u odnosu na bračnu stečevinu, u situacijama nastalim iz i u vezi društvenog ugovora o osnivanju d.o.o., a kada su bračni drugovi sklopili društveni ugovor kao pojedinačne osobe, a stranke kojeg ugovora su bračni drugovi i treće osobe kao članovi društva?
- Je li žig odnosno pravo na žig „autorskom pravu srodno pravo“ iz čl. 36. st. 2. Obiteljskog zakona te stoga sukladno tome ne može biti dio bračne stečevine?"
6. U smislu odredbi čl. 387. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije treba sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. toga Zakona ili određeno naznačeno ljudsko pravo za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno, te jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP. Međutim, pitanja koja se postavljaju u prijedlogu, kao i povrede temeljnih ljudskih prava, uz njihovo obrazloženje, nisu u skladu s tim odredbama.
7. Sva tri pitanja (i njihovo obrazloženje) usmjerena su kao da bi u ovom postupku osiguranja trebalo definitivno riješiti pitanje ima li predlagateljica osiguranja nenovčanu tražbinu (je li s osnove bračne stečevine suvlasnica poslovnog udjela u trgovačkom društvu i sunositeljica prava na robni žig). Međutim, u smislu odredbi čl. 348. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ) za određivanje privremene mjere potrebno je da predlagatelj osiguranja samo učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine (osobito time što b promijenio postojeće stanje stvari) ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Postojanje takve vjerojatnosti ovisi o okolnostima u svakom konkretnom slučaju i ovaj sud stoga u povodu naznačenih pitanja ne može donijeti takvu odluku koja bi bila načelna i vrijedila bi za sve buduće slučajeve, pri čemu treba reći da ovaj sud nije ovlašten u revizijskom stadiju postupka razmatrati je li činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a od toga ovisi zaključak jesu li se sudovi nižeg stupnja uvjerili do stupnja vjerojatnosti (a ne do stupnja izvjesnosti) o postojanju pretpostavki navedenih u čl. 348. OZ. Privremenom mjerom se pruža trenutna, vremenski ograničena, faktična pravna zaštita, a ne konačna meritorna pravna zaštita. Uz navedeno, treba reći da privremena mjera traje određeno vrijeme (čl. 351. OZ) protekom kojeg je sud ukida i postupak osiguranja obustavlja (čl. 353. OZ), a protivnik osiguranja ima pravo na naknadu štete ako se utvrdi da nije bila osnovana (čl. 354. OZ).
8. U odnosu na povrede temeljnih prava koje se ističu u prijedlogu, vezane za čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP) i u njima sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku i zaštitu od arbitrarnosti ovaj sud ukazuje da su nižestupanjski sudovi iznijeli argumentirane i neproizvoljne zaključke u odnosu na sva relevantna pitanja u ovom predmetu. Protivnik osiguranja je tek općenito naveo da mu je postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i na obrazloženu odluku što je suprotno Ustavu EKLJP. U smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, u obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U prijedlogu nisu konkretno navedeni razlozi od odlučnog značaja koje drugostupanjski sud nije ocijenio ili koje nije uzeo u obzir po službenoj dužnosti (a trebao je), jer tvrdnja da drugostupanjski sud nije iznio „dostatne, relevantne, ustavnopravno prihvatljive razloge za svoja utvrđenja“ ne predstavlja određeno ukazivanje na to koje žalbene razloge od odlučnog značenja drugostupanjski sud nije ocijenio. Pri tom treba reći da nije jasna tvrdnja protivnika osiguranja da se sud „nije očitovao povodom odgovora na žalbu i dostavljene dokaze, a koji dokazi utječu na utvrđeno činjenično stanje“ jer nije navedeno čiji odgovor na žalbu protivnik osiguranja ima na umu. Ako je u pitanju odgovor na žalbu koji je podnijela predlagateljica osiguranja, onda po naravi stvari ne može biti na štetu protivnika osiguranja to što se drugostupanjski sud nije očitovao na taj odgovor, pri čemu treba reći da dokazi koji su dostavljeni tek u žalbenom stadiju postupka nisu mogli biti predmet razmatranja. S druge strane, ako je u pitanju odgovor kojeg je podnio protivnik osiguranja na žalbu predlagateljice osiguranja, onda je taj odgovor na određeni način imao uspjeha jer je žalba predlagateljice osiguranja odbijena. Dakle, donesene odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da protivnik osiguranja nije imao pravično suđenje.
9. Zbog sveg izloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
