REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-29/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženice KF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Rigler, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2011/2022-4 od 14. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3226/15-96 od 28. rujna 2017., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2011/2022- 4 od 14. ožujka 2023. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 3226/15-96 od 28. rujna 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalima u postupku provedenom u povodu revizije odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2011/2022-4 od 14. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3226/15-96 od 28. rujna 2017. kojom je suđeno:

„I. Odbija se tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da postoji novčana tražbina tužitelja ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prema pok. RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 152.206,48 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa pripadajućom kamatom po stopi koju „PRIVREDNA BANKA ZAGREB" d.d., Zagreb plaća na devizne štedne uloge po viđenju i to počev od 22. studenog 1997. godine do 31. prosinca 2005. godine, a od 01. siječnja 2006. godine pa do isplate za zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

Nalaže se tuženiku KF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da preda tužitelju ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] potpuni pregled imovine koju su ona i njen pok. suprug RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zajednički stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice neovisno o tome da li su se iste formalno vode na njenom imenu, imenu njenog pok. supruga ili njihove zajedničke djece OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i DF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i to prije svega nekretnina, kao i pokretnina veće vrijednosti uključujući i eventualnu imovinu što su je isti stekli na području drugih država i to u roku od 60 dana.

Utvrđuje se da su nekretnine i pokretnine veće vrijednosti koje će tužitelj izrijekom odrediti tek nakon što mu tuženik sukladno odredbi članka 186.b stavak 1. ZPP-a preda potrebne podatke stečeni za vrijeme trajanja bračne zajednice između tuženice KF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i da iste predstavljaju bračnu stečevinu istih svakog u 1/2 suvlasnička dijela.

Nalaže se tuženiku KF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 152.206,48 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa kamatom po stopi koju „PRIVREDNA BANKA ZAGREB" d.d., Zagreb plaća na devizne štedne uloge po viđenju i to počev od 22. studenog 1997. godine do 31. prosinca 2005. godine, a da počev od 01. siječnja 2006. godine pa do 31. srpnja 2015. godine na isti iznos plati zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a da mu počev od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate na isti iznos plati zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 333.743,75 kuna, u roku od 15 dana."

2.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2484/2023-3 24. srpnja 2024. koje glasi:

„Je li za oslobođenje nasljednika od odgovornosti za dugove iza ostavitelja dovoljno da nasljednik dokaže da su naslijeđeni dugovi veći od naslijeđene imovine ili je za oslobođenje nasljednika od odgovornosti za dugove iza ostavitelja nasljednik dužan dokazati da je podmirio dugovanja iza ostavitelja u iznosu koji je jednak ili veći od vrijednosti naslijeđene imovine?“ te ujedno i radi ispitivanja je li pobijanom odlukom tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje.

2.2. Tužitelj predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu ili podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovan postupak te naložiti tuženici da mu naknade troškove revizijskog postupka.

3. U odgovoru na reviziju tuženica poriče sve navode revizije, predlaže istu odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju tuženici.

4. Revizija je osnovana.

5. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga zakona zbog kojeg je dopuštena, kao i zbog povrede temeljnog prava zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje postojanja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 152.206,46 € prema pok. PF, pravnom predniku tuženice, zahtjev za nalaganje tuženici predaje tužitelju potpunog pregleda imovine koju su ona i njen pok. suprug zajednički stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice, te zahtjev za utvrđenje da nekretnine i pokretnine veće vrijednosti predstavljaju bračnu stečevinu pok. UF i tuženice svakoga u ½ dijela, te konačno zahtjev za isplatu iznosa od 152.206,48 € s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Među strankama nije bilo prijeporno da je predmetna novčana tražbina proistekla je iz ugovornog odnosa tužitelja ĐF i pravnog prednika tuženice – njenog supruga, danas pok. UF, kojim su ugovorili da će JF isplatiti tužitelju, kao vlasniku dionica PPK Velebit d.d. iz Gospića, 30% nominalne vrijednosti tih dionica u slučaju da ih proda, a u slučaju neisplate, da iste dionice vrati tužitelju, kao i da je RF otuđio predmetne dionice, a da tužitelju nije isplatio ugovorenu naknadu, slijedom čega je ugovorena činidba vraćanja dionica postala nemoguća.

8. Drugostupanjski sud svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva obrazlaže:

"7. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužbeni zahtjev nije osnovan, ali ne iz razloga pobijane presude….

…10. Kako je tuženik RF preminuo tijekom postupka, dana 11. srpnja 2013. godine, to je postupak nastavljen, temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6795/13-40 od 10. veljače 2014., s njegovom zakonskom nasljednicom KF, prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-6159/13 od 22. listopada 2013.

11. Tuženica KF osporava tužiteljevu tražbinu, pozivom na odredbu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, dalje: ZN), prema kojoj nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, uz tvrdnju da ostaviteljev dug u iznosu od 25.315,00 kn s zakonskom zateznom kamatom prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1639/03 od 7. lipnja 2006., premašuje vrijednost naslijeđene imovine.

12. Podneskom od 14. prosinca 2016., tužitelj preinačuje tužbu, na način da mijenja činjeničnu i pravnu osnovu tužbe, potražujući predmetni iznos iz imovine koja, nesporno, nije bila sastavni dio ostavinske imovine pok. UF, uz tvrdnju da je tuženica u obvezi podmiriti predmetnu tražbinu iz imovine stečene za trajanja braka s pok. MF.

13. Iz izreke pobijane presude proizlazi da je ovakvu preinaku tužbe prvostupanjski sud dopustio.

14. Tražbina iz preinačene tužbe je u zastari, sukladno odredbi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), obzirom da je od nastanka spornog odnosa stranaka (1998. godine) do dana preinake tužbe, protekao opći zastarni rok od pet godina, pa tako i zastarni rok od tri godine za naknadu štete iz čl. 376. st. 1. ZOO/91.

15. Pored toga, predmetna tražbina je i neosnovana, obzirom da je tuženica KF u ovom postupku isključivo kao pravni sljednik ranijeg tuženika, danas pok. UF, te stupa u njegovu pravnu poziciju i odgovara sukladno odredbama čl. 139. ZN, dakle, do visine vrijednosti naslijeđene imovine."

9. Prije svega, izneseno pravno shvaćanje iz točke 15. obrazloženja drugostupanjske presude, a koje je također zauzeo sud prvog stupnja, i na koje se odnosi dopušteno revizijsko pitanje, ne može se prihvatiti.

10. Za odluku o postavljenom revizijskom pitanju prije svega je odlučna odredba čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03. i 35/05 dalje: ZN) kojom je uređen opseg nasljednikove odgovornosti za dugove ostavitelja. Njome je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika.

11. Iz citirane odredbe proizlazi da nasljednik za ostaviteljeve dugove odgovora cjelokupnom svojom imovinom, ali ne odgovara više od vrijednosti koju je stekao nasljeđivanjem (u tom smislu i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-356/02 od 20. ožujka 2002.). Međutim, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove u propisanom opsegu sve dok se ne dokaže da je prethodno podmirio druge ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Pri tom nije od utjecaja jesu li isplatom samo nekih ostaviteljevih vjerovnika oštećeni ostali vjerovnici (tako i u odluci ovog suda Rev-1470/63).

12. Dakle, da bi se mogao osloboditi odgovornosti za eventualne daljnje, nepodmirene dugove ostavitelja, nasljednik mora dokazati da je doista već podmirio neke dugove ostavitelja i to u visini vrijednosti naslijeđene imovine, dok samo postojanje drugih dugova ostavitelja (neovisno proistječu li iz pravomoćne sudske presude) nije dovoljno da bi ga se oslobodilo obveze.

13. Imajući na umu navedeno, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

"Za oslobođenje nasljednika od odgovornosti za dugove ostavitelja nije dovoljno da nasljednik dokaže da su naslijeđeni dugovi veći od naslijeđene imovine već je za oslobođenje nasljednika od odgovornosti za dugove ostavitelja nasljednik dužan dokazati da je podmirio dugovanja iza ostavitelja u iznosu koji je jednak ili veći od vrijednosti naslijeđene imovine."

14. Kako nižestupanjski sudovi nisu pravilno primijenili odredbu čl. 139. st. 3. ZN kada su zahtjev na isplatu odbili tek utvrđujući postojanje dugovanja tuženice kao nasljednice iza sada pok. UF u iznosu od 25.315,00 kn s zateznim kamatama prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1639/03 od 7. lipnja 2006., premašuje vrijednost naslijeđene imovine, bez da je utvrđeno da je taj dug i podmiren u navedenom iznosu, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

15.1. Nadalje, u reviziji tužitelj ističe da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje propisano čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", - Međunarodni ugovori, broj 18/97 - dalje: Konvencija).

15.2. Navodi da je drugostupanjski sud zaključio je da je tužitelj podneskom od 14. prosinca 2016. preinačio tužbu, na način da promijenio činjeničnu i pravnu osnovu tužbe, potražujući predmetni iznos iz imovine koja nije bila sastavni dio ostavinske imovine pok. RF, uz tvrdnju (navodnu tvrdnju tužitelja) da je tuženica u obvezi podmiriti predmetnu tražbinu samo iz imovine stečene za trajanja braka s pok. MF, pa da je stoga potraživanje tužitelja u zastari jer je od 1998. do 2016. protekao i trogodišnji i peterogodišnji zastarni rok.

15.3. Tužitelj tvrdi da navedenim podneskom tužba nije preinačena budući da promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva, nije i ne može predstavljati preinaku tužbe. Tužitelj je podneskom od 21. studenoga 2016. uredio tužbeni zahtjev na način da je kao tuženika u ovom postupku naznačio tuženicu kao jedinu nasljednicu pok. RF te da je predložio da sud donese presudu kojoj se tuženici, kao zakonskoj nasljednici iza pok. RF, nalaže da plati tužitelju iznos od 152.206,48 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Činjenica da je tužitelj potom podneskom od 14. prosinca 2016. proširio tužbeni zahtjev te da je istim potraživao da se utvrdi i opseg bračne stečevine između tuženice i njezinog pok. supruga, te da tužena treba odgovarati i temeljem imovine stečene za trajanja braka s pok. RF, a koja nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju ne može značiti preinačenje tužbe u cijelosti. To stoga što niti u jednom dijelu podneska od 14. prosinca 2016. godine tužitelj nije naveo da odustaje od prvotnog zahtjeva, odnosno od zahtjeva da tužena odgovara za dugove iza pok. supruga RF kao njegov jedini zakonski nasljednik. Tužitelj u tom podnesku samo proširuje činjenične navode i tvrdi da tužena, uz činjenicu da odgovara kao zakonska nasljednica iza pok. supruga RF, odgovara i do vrijednosti daljnje imovine njenog supruga - stečene za trajanja braka s pok. RF, a koja nije bila predmetom nasljeđivanja. Zbog navedenog, tužitelj smatra da se radi o očigledno arbitrarnom, neobrazloženom zaključku drugostupanjskog suda koji nema nikakvog pravnog i činjeničnog uporišta te da je takvim arbitrarnim postupanjem počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uslijed koje je tužitelju nedvojbeno povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.

16. Pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije skup je institucionalnih i postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka u cjelini. To pravo, između ostalih aspekata, obuhvaća i postupovno jamstvo zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti) u postupanju i odlučivanju sudova. Zaključku da je određena odluka suda proizvoljna ponajviše doprinosi nedosljednost sudova u odlučivanju i nedostatnost razloga iznesenih u obrazloženju sudske odluke (tako i u odluci Ustavnog suda broj: U-III-4670/2018 od 11. rujna 2019., točka 13.1.). Zabrana arbitrarnosti usko je povezana i s pravom na obrazloženu sudsku odluku kao zasebnim postupovnim jamstvom prava na pravično suđenje, a koje zahtijeva da sudovi za svoje odluke daju dostatne i relevantne razloge. Pritom, to pravo nije apsolutno i ne može se tumačiti na način da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku te odgovor na pitanje jesu li razlozi koje su sudovi dali za donošenje odluke dostatni i relevantni ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, navodima stranaka te pravnoj prirodi postupka i odluke koji su posrijedi. Međutim, navodi stranke koji su odlučujući za ishod postupka, uvijek zahtijevaju određen i izričit odgovor.

17. U konkretnom slučaju, tužitelj je, nakon smrti tuženika, označio njegovu univerzalno nasljednicu kao pravnu slijednicu, te istakao uz raniji zahtjev za isplatom i tužbene zahtjeve:

- zahtjev na utvrđenje postojanja novčana tražbina tužitelja u iznosu od 152.206,46 € s pripadajućim zateznim kamatama, prema sada pok. RF, pravnom predniku tuženice;

- manifestacijski zahtjev da se naloži tuženici da preda tužitelju potpuni pregled imovine koju su ona i njen pok. suprug zajednički stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice;

- zahtjev na utvrđenje da nekretnine i pokretnine veće vrijednosti predstavljaju bračnu stečevinu pok. RF i tuženice svakoga u ½ dijela.

18. Prvostupanjski sud je navedene zahtjeve raspravio te zaključio da se ne mogu prihvatiti tvrdnje tužitelja da postoji imovina ostavitelja s osnove bračne stečevine stranaka, a koja nije bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju, a do vrijednosti koje imovine bi tuženica također odgovarala za dug ostavitelja prema tužitelju, dok je drugostupanjski sud tek zaključio da se radi o preinaci tužbe te da je zahtjev za isplatu iz vrijednosti te imovine u zastari, bez da je za to dao utemeljene i jasne razloge. Naime, radi se o zahtjevima za utvrđenje, koji po svojom prirodi mogu predstavljati incidentalni tužbeni zahtjev (čl. 187. 3. i 4. ZPP) koji se ne smatraju preinakom tužbe, a niti kod promjene pravne osnove zahtjeva dolazi do preinake tužbe. Međutim, obrazloženje presude o tome ne sadrži razloge. Posljedično navedenom, nema dostatnih razloga niti o istaknutom prigovoru zastare potraživanja, pa pobijanu presudu nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident.

19. Zbog sveg iznesenog, po ocjeni ovog suda, navedeno predstavlja povredu tužiteljevom prava na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnicu prava na pravično suđenje jer se upravo radi o navodu stranke koji bi mogao biti odlučujući za ishod postupka (je li i zašto došlo do preinake tužbe, u čemu se ona sastoji, je li osnovan prigovor zastare te ako nije do visine koje vrijednosti imovine ostavitelja tuženica odgovara za dugove svog pravnog prednika) te stoga takvi navodi i prigovori zahtijevaju određen, jasno obrazložen odgovor, koji je u ovom slučaju izostao. Zbog navedenog je došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

20. U ponovljenom postupku nižestupanjski će sudovi raspraviti sve odlučne činjenice i utvrditi pripada li tužitelju i ako da, u kojem iznosu, pravo na isplatu u skladu s onim na što im je ukazano ovim rješenjem, te o tužbenim zahtjevima donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

21. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije zasniva se na odredbama čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa