Poslovni broj: Usž-631/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29 a, Split i 2. Ministarstva financija Republike Hrvatske, Ivana Lučića 6, Zagreb, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1285/23-16 od 1. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1285/23-16 od 1. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1285/23-16 od 1. prosinca 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/383, URBROJ: 514- 04-02-01-01/07-23-02 od 2. ožujka 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika od 2. ožujka 2023. poništeno je rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I- 943-05/97-01/00084, URBROJ: 2181/1-13-10/646-21- 45 od 22. listopada 2021. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovni postupak, a prvostupanjskim rješenjem, utvrđeno je pravo na naknadu za zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kulture oranica, koja je sada dio čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 1376 m2, koja nekretnina je rješenjem o eksproprijaciji Eks. 111/56 Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu od 26. siječnja 1956. oduzeta predniku pok. AO pok. Č iz [adresa]. Utvrđena je naknada za nekretninu u iznosu 4.127,20 kuna, a kao obveznik naknade određeno je Ministarstvo financija, koje je obvezano ovlaštenicima naknade cjelokupni iznos utvrđene naknade isplatiti odjednom u roku od 30 dana od pravomoćnog rješenja o naknadi.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih razloga predviđenih Zakonom o upravnim sporovima. Smatraju da je prvostupanjski sud donio odluku protivno sadržaju isprava u spisu, bez da je proveo dokazni postupak na odlučne okolnosti a to je je li nekretnina privedena svrsi radi koje je oduzeta. Smatraju nespornim da nekretnina nje privedena svrsi te da Uredba o oduzimanju sredstva JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske kao i Zakon o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske nisu valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnine. Predlažu da Visoki upravni sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, te potražuju troškove sastava žalbe.

3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 73. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., – dalje u tekstu ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Uvodno pozivanje na razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelji navedenim u obrazloženju žalbe ne obrazlažu, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj Sud, sukladno odredbi članka 73. stavak 1. ZUS-a, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju suda, odnosno u pobijanoj presudi.

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika kojom se tužiteljima ne priznaje pravo na povrat nekretnine već priznaje pravo na naknadu za nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je u površini od 1376 m2 eksproprirana rješenjem Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu, broj Ess.111/56 od 26. siječnja 1956. (rješenje provedeno u zemljišnoj knjizi pod Z 195/61), bivšeg vlasništva AO pok. A.

9. Iz spisa predmeta proizlazi

- da je rješenjem Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu broj 111/56 od 26. siječnja 1956. kojim je za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uknjižene vlasnosti AO pok. A, od koje se eksproprira 1376 m2, određena naknada AO, kao faktičnom vlasniku, a zemljište je bilo predviđeno za vojne potrebe;

- da je čest. zem. [katastarska čestica], imala površinu od 3193 m2 a na temelju rješenja Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu broj 111/56 od 26. siječnja 1956. i prijavnog lista broj 270/54 i 408/57, zabilježen je ispravak oblika i površine čest. zem. [katastarska čestica] od 3193 m2 na 1817 m2, nakon čega je izvršeno cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice [katastarska čestica] u površini od 1390 m2 i [katastarska čestica] površini od 427 m2;

- da je u zemljišnoknjižnom izvatku 4876, k. o. [katastarska općina] od 15. srpnja 1978., upisana čest. zem. [katastarska čestica], aerodrom, u površini od 70650 m2, na temelju rješenja o eksproprijaciji Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu od 27. siječnja 1956., broj Eks. 103/56 i sl., prijavnih listova broj 270/54 i 408/57 Ureda za katastar u Visu, upisanog vlasništva kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja je upisan

Državni Sekretarijat za poslove narodne obrane;

- da je na očevidu održanom 29. travnja 2004. u prisutnosti vještaka geodeta Rajka Radišića, utvrđeno da je čest. zem. [katastarska čestica] cijepana na tri dijela, dio sjeverno od „Aerodroma“, koji je dobio katastarsku oznaku [katastarska čestica] i ima površinu od 427 m2, dio južno od „Aerodroma“, koji je dobio oznaku [katastarska čestica] i ima površinu od 1390 m2, a dio u površini od 1376 m2 je pripojen čest. zem. [katastarska čestica], koji je sada pod kulturom vinograda;

- da je uvjerenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, KLASA:350-07/08-01/30, URBROJ: 2181/1-14-09-08-2 od 31. ožujka 2008. potvrđeno kako su se na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi nekretnine na lokaciji „aerodrom - Velo polje“, među kojima i nekretnina nekad označena kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazile u zoni označenoj kao „posebna namjena“;

- da je Programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za Grad Vis, u kojem se pod površine određene za ostale namjene navodi kako je na području Grada Visa izdvojena čest. zem. [katastarska čestica], poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, površine 7,0650 ha koja je prostorno-planskom dokumentacijom predviđena za izgradnju zračne luke.

- da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], u površini od 70650 uknjižena Republika Hrvatska.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko tijelo, a nakon što je upoznalo prednike tužitelja na nužnost provođenja vještačenja na okolnost može li se zemljište naturalno vratiti odnosno na iznimke od povrata iz odredbe članka 55. stavak 3. i 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19. - dalje: Zakon o naknadi), a što su prednici tužitelja otklonili smatrajući da su sve činjenice u konkretnom slučaju općepoznate i da nema potrebe za vještačenjem, rješenjem od 22. listopada 2021. utvrđuje pravo na naknadu za oduzeto zemljište u iznosu od 4.127,00 kuna. Tuženik, odlučujući o žalbama tužitelja i Ministarstva financija, poništava prvostupanjsko rješenje i predmet vraća na ponovi postupak uz izraženo shvaćanje, da se u konkretnom slučaju prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed jer je Republika Hrvatska na temelju zakona stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine već se ista nadoknađuje sukladno odredbama članka 57., 58. i 59. Zakona o naknadi. Takvo shvaćanje prihvaća i prvostupanjski sud.

11. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je predmetna nekretnina eksproprirana u korist države za potrebe Državnog sekretarijata za poslove Narodne obrane, pa je podruštvovljena nekretnina postala vlasništvo Republike Hrvatske prije stupanja na snagu Zakona o naknadi (zemljišno knjižni izvadak iz 1978. godine) na temelju valjanog pravnog osnova - Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 29/94. i 35/94.) tada prvostupanjski sud valjano zaključuje da je Republika Hrvatska kao treća osoba iz članka 52. Zakona o naknadi stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, iz kojeg razloga nema uvjeta za povrat predmetne nekretnine u naravi. U takvim okolnostima kada postoji zapreka za vraćanje u vlasništvo iz članka 52. Zakona o naknadi, nije potrebno utvrđivati ostale činjenice odlučne za primjenu odredbe članka 17. Zakona o naknadi. Uostalom kada je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva određene imovine na temelju Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ne postoji mogućnost davanija te imovne u vlasništvo i posjed prijašnjem vlasniku nego prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske (tako i ovaj Sud Us-9158/2000 od 13. veljače 2003.)

12. Pored takvog utvrđenja, nisu od utjecaja navodi tužitelja da se radi o nekretnini koja nije bila privedena namjeni zbog koje je oduzeta jer nije bilo potrebno utvrđivati ostale činjenice odlučne za primjenu odredbe članka 17. Zakona o naknadi.

13. Kako, dakle, tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 74. stavka 1. ZUS, odlučiti kao u izreci pod točkom I. dok je o troškovima sastava žalbe odlučeno na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković