REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-495/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja ARKMEN UK LTD, Old Gloucester st. 27, WC1N 2AX Holborn, OIB 00775705298, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protivnika osiguranja HADUN d.o.o., Koprivnica, Ulica Sokolska 1, OIB 22821554688, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi određivanja prethodne mjere, odlučujući o žalbi tuženika-protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-79/2024-12 od 3. listopada 2024., 5. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protivnika osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-79/2024-12 od 3. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud je, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 25.338,24 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, odredio prethodnu mjera kojem je zabranjeno banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s tuženikova računa iznos u visini te tražbine. Točkom II. izreke određeno je da će se pobijano rješenje dostaviti Financijskoj agenciji (dalje: FINA) na provedbu. Točkom III. izreke određeno je da provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja. Točkom IV. izreke određeno je da se iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može prenijeti s toga računa dok zabrana traje, osim radi namirenja tražbine iz točke I. izreke. Točkom V. izreke određeno je da će prethodna mjera trajati do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.
2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da tuženik tijekom postupka ne osporava da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, zbog čega smatra da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik neće uspjeti u ovom sporu, odnosno da su kumulativno ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) za izdavanje predložene prethodne mjere.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje prethodne mjere obzirom čl. 501.a ZPP-a jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir očitovanje tuženika iz podneska od 3. listopada 2024., odnosno dokaze i isprave na kojima tuženik temelji svoj prigovor.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u ovom sporu, odnosno da su kumulativno ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 501.a ZPP-a.
6.1. Naime, vjerojatnost za uspjeh tužitelja u sporu proizlazi iz nesporne činjenica da je između tužitelja i tuženika postojala poslovna suradnja (na način da je tužitelj tuženiku isporučivao različite robe, proizvode za prehrambenu industriju), preslike whatsapp komunikacije među strankama (iz koje je vidljivo da tuženik moli za razumijevanje, za malo strpljenja i da će sve uredno podmiriti nakon što je tužitelj isporučio predmetnu robu) te ovjerenog prijevoda bankovnog izvatka (iz kojeg je vidljivo kako je tuženik izvršio djelomično plaćanje po predmetnim računima i to u iznosima od 6 puta po 3.000,00 EUR).
6.2. Pritom iz stanja spisa proizlazi da tuženik uz podnesak od 3. listopada 2024. nije dostavio knjižno odobrenje za račun INV 4, kojim odobrenjem bi došlo do „poništenja“ računa INV 4 te posljedično do umanjenja ukupnog iznosa za plaćanje. Nasuprot tome, tuženik je dostavio samo interni knjigovodstveni dokument, kojim ne može učiniti vjerojatnim da mu je tužitelj očitovao volju o otpustu dugu.
6.3. Osim toga, u odnosu na račun INV 3 tuženik ne dostavlja dokaz da je roba na koju se odnosi račun INV 3 bila doista oštećena, odnosno da je pravovremeno obavijestio tužitelja o navodnom oštećenju robe te zahtijevao smanjenje cijene. Također, račun/otpremnica 9/EU/01 i e-mailu od 8. siječnja 2024., koje je dostavio tuženik, odnose na drugu robu i drugi račun (boce suncokretovog ulja od 10 litara), a ne onu koja je predmet ovog postupka (boce suncokretovog ulja od 5 litara).
6.4. Imajući u vidu da tuženik (na kojemu je bio teret dokaza) nije dokazao veću vjerojatnost uspjeha u ovom sporu, to su neovisno o podnesku tuženika od 3. listopada 2024. ispunjene pretpostavke za izdavanje prethodne mjere sukladno čl. 501.a ZPP-a. Stoga neosnovano tuženik navodi da mu nije dana jednaka mogućnost da se izjasni o činjenicama i priloži dodatne isprave.
6.5. Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio
