Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-334/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženih 1. BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. GV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Lovorki Vilenica, odvjetnici iz Matulja, protiv tuženih - protutužitelja 1. DV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. UV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Zvjezdani Mađarević, odvjetnici iz Rijeke, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, a odlučujući o žalbi tužitelja – protutuženih protiv presude Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji, broj P-1313/2018-35 od 19. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja - protutuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji, broj P-1313/2018-35 od 19. siječnja 2021..

II. Odbija se zahtjev tužitelja - protutuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženih 1. IV i 2. GV, koji glasi:

"I – Utvrđuje se da su tužitelj IV i tužiteljica GV tuženiku DV i tuženoj UV opozvali pravo na posjed konobe koja se nalazi u prizemlju obiteljske kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, izgrađeno zemljište i kuća [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 337765 Ika-[adresa].

II – Nalaže se tuženiku HV i tuženoj UV iseliti iz konobe koja se nalazi u prostorijama tužitelja, u prizemlju obiteljske kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, izgrađeno zemljište i kuća [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337765 Ika-[adresa], te predmetni prostor predati u posjed tužitelju IV i tužiteljici GV, slobodan od stvari i osoba u roku od 15 (petnaest) dana.

III – Tuženi ZV i tužena UV dužni su tužitelju IV i tužiteljici GV naknaditi parnični trošak zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, u roku od 15 (petnaest) dana."

II – Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženih-protutužitelja 1. ZV i 2. UV u dijelu koji glasi:

"I – Utvrđuje se da su tuženici-protutužitelji ZV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i UV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnici dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Ika [adresa], u naravi konoba, površine 20,10 m2, a koja se nalazi u suterenu obiteljske kuće tužitelja-protutuženika i čiji ulaz je iz dvorišta u vlasništvu tuženika-protutužitelja sa k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Ika [adresa].

III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženih- protutužitelja 1. ZV i 2. UV u dijelu koji glasi:

"I – Utvrđuje se da su tuženici-protutužitelji ZV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i UV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnici u udjelu 3/100 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Ika [adresa].

II – Ovlašćuju se tuženici-protutužitelji 1. ZV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. UV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da temeljem ove presude ishode kod Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija, uknjižbu prava vlasništva u udjelu 3/100 dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], u naravi konoba, površine 20,10 m2, a koja se nalazi u suterenu obiteljske kuće tužitelja-protutuženika i čiji ulaz je iz dvorišta u vlasništvu tuženika-protutužitelja sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa]."

IV – Nalaže se tužiteljima-protutuženicima 1. IV i 2. GV da tuženicima-protutužiteljima 1. DV i 2. UV naknade troškove ovog postupka u iznosu od 30.681,56 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, tj. od dana 19. siječnja 2021. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, a odbijaju se tuženici-protutužitelji 1. ZV i 2. UV sa preostalim dijelom zahtjeva za nadoknadu troška."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavili su tužitelji - protutuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu presudu preinačiti na način da ovaj sud odbije tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja i iste obveže snositi troškove postupka uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja - protutuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja – protutuženika da se utvrdi kako su tuženicima – protutužiteljima opozvali pravo na posjed konobe koja se nalazi u prizemlju obiteljske kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], te naloži predaja u posjed iste. Također je predmet spora i zahtjev tuženika – protutužitelja da se utvrdi kako su suvlasnici dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Ika [adresa], koji u naravi predstavlja konobu površine 20,10 m2, a koja se nalazi u suterenu obiteljske kuće tužitelja-protutuženika i čiji ulaz je iz dvorišta u vlasništvu tuženika-protutužitelja sa k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Ika [adresa], te traže uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u 3/100 dijela.

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika nakon što je utvrdio kako su isti tijekom postupka otuđili sporne nekretnine i to ugovorom o darovanju, te su na taj način izgubili aktivnu legitimaciju u sporu koji su pokrenuli tvrdeći da su vlasnici predmetne nekretnine koje su tražili vraćanje u posjed.

8. Tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja prvostupanjski sud djelomično usvaja i to u dijelu u kojem se traži utvrđenje suvlasništva na dijelu spornih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Ika [adresa], koji u naravi predstavlja konobu površine 20,10 m2 pozivom na čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 6898, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) i to nakon što je u opsežno provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da su 10. lipnja 1972. prednici tužitelja – protutuženika (SV), te prednik tuženika – protutužitelja (CV) sačinili potvrdu kojom su dogovorili podjelu sporne nekretnine - "štalice", današnje konobe, horizontalno, obzirom da je u nacrtu urbanizma podijeljena vertikalno i da im bolje odgovara novi način podjele, te da SV ima gornju polovinu sa prilazom sa sjeverne strane;

- da je svjedok ĆV iskazao da nije bio prisutan tijekom dogovora, ali da je zajedno sa prednicima stranaka potpisao naprijed navedenu potvrdu;

- iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta da se sporna nekretnina prema staroj evidenciji nalazila na parcelama grč. 432/1 i grč. 432/2 u k.o. [adresa], bila je podijeljena "po vertikali", odnosno južna polovica pripadala je parceli grč. 432/1 (tuženi – protutužitelj), dok je sjeverna polovica pripadala parceli grč. 432/2 (tužitelji – protutuženi);

- kako je provedena u k. o. [katastarska općina] – [adresa] nova katastarska izmjera temeljem Odluke DGU klasa: 931-04/07-04/41 od 19. ožujka 2008., te je vještak geodeta utvrdio kako se sporna nekretnina danas nalazi na kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] – [adresa] i to u suterenu obiteljske kuće tužitelja - protutuženika, s time da je jedini ulaz u nekretninu iz dvorišta tuženika – protutužitelja sa kč. br. [katastarska čestica];

- kako vještak zaključuje da tijekom cijelog postupka katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga nitko nije ukazao na različito vlasništvo unutar predmetne kuće, to se dolazi do situacije gdje postoji "nekretnina u nekretnini"; nalazu vještaka u bitnome niti jedna od stranaka nije prigovarala;

- da je niz saslušanih svjedoka (ŠV, MV, NV, EV, RV, TV), koji imaju vlastitih saznanja, iskazalo kako su B (prednici tužitelja – protutuženih) koristili gornji dio konobe, a G donji dio konobe i to od 70-ih godina pa nadalje, dakle daleko prije nego su tužitelji – protutuženi postali vlasnici njima susjedne nekretnine, a time i dijela sporne konobe;

- da su SV i CV **.**.1982. zaključili Ugovor o zamjeni polovice cisterne za terasu iza kuće u [adresa];

- iz iskaza samih tužitelja – protutuženika da su tuženici – protutužitelji već koristili predmetnu konobu kada su oni stekli svoju nekretninu 2001., te su ju nastavili koristiti i nakon toga, IV navodi kako nikada nije sa tuženicima – protutužiteljima pričao o vlasništvu konobe, dok UV navodi kako je nudio otkupiti konobu od njih.

8.1. Nadalje, u pobijanoj odluci prvostupanjski sud ističe i kako je pošteni posjed tuženika – protutužitelja trajao dugi niz godina, počevši od 1972. pa nadalje, koje vrijeme je dovoljno dugo da bi spornu nekretninu stekli dosjelošću, s time da tužitelji – protutuženici nisu dokazali da posjed tuženika – protutužitelja ne bi bio pošten. Također je istaknuo kako tuženi – protutužitelji nisu izgubili aktivnu legitimaciju zbog otuđenja nekretnine od strane tužitelja – protutuženika jer je to okolnost na koju nisu mogli utjecati pa je valjalo donijeti odluku uvažavajući stanje u vrijeme podnošenja tužbe.

8.2. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tuženika – protutužitelja kojim traže da se utvrdi da su suvlasnici u 3/100 dijela sporne nekretnine, te da se izvrši upis u zemljišnu knjigu odbijen je zahtjev s obrazloženjem kako bi se vlasništvo tuženika – protutužitelja zasebne etaže nekretnine moglo upisati tek nakon etažiranja sporne nekretnine.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja - protutuženika prvostupanjski sud je pravilno djelomično usvojio tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja pozivom na odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

10. Sami tužitelji – protutuženici navode kako nije sporno da su tuženi – protutužitelji u posjedu predmetne konobe, ali pogrešno ocjenjuju kako isti nisu dokazali da im je dana u samostalan posjed, već da im je dana samo na korištenje.

10.1. Naime, da posjed tuženika – protutužitelja ima kvalitetu potrebnu kako bi stekli vlasništvo dosjelošću, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, upravo i proizlazi iz cjelokupnog dokaznog postupka koji je proveden.

11. Člankom 159. st. 1. ZVDSP-a je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 3. propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, s time da je čl.18. st. 5. ZVDSP-a propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

12. Iz stanja spisa, te presude suda prvog stupnja proizlazi kako tuženi – protutužitelji drže u posjedu predmetnu nekretninu sasvim sigurno od 1972., kada je izvršena podjela iste po prednicima sadašnjih stranaka, te ju drže u neprekinutom posjedu i to smatrajući kako su vlasnici iste jer im je vlasništvo do nove izmjere bilo upisano u zemljišne knjige i to na grč. 432/1 u k.o. [adresa].

12.1. Kako je u novoj izmjeri, a što je potvrdila i vještakinja geodet, sporna nekretnina upisana kao dio kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] – [adresa] i to u suterenu obiteljske kuće tužitelja - protutuženika, s time da je jedini ulaz u nekretninu iz dvorišta tuženika – protutužitelja sa kč. br. [katastarska čestica], jasno je da niti nakon nove izmjere tužitelji – protutuženici spornu nekretninu nisu koristili, već ju drže u posjedu i u nju imaju pristup sa svoje čestice isključivo tuženici – protutužitelji i to kroz vrijeme dulje od dvadeset godina.

12.2. Dakle, tuženi – protutužitelji su protivno žalbenim navodima, dokazali da postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vremenskom trajanju posjeda koje zahtjeva naprijed citirani čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, te je samim time odluka suda prvog stupnja pravilna. Tuženi – protutužitelji su na ovaj način stekli pravo vlasništva temeljem zakona u samom trenutku ispunjenja pretpostavki za stjecanje.

13. Nadalje, čl. 195. st.1. ZPP-a propisano je da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši.

14. U konkretnom slučaju, prema ustaljenoj sudskoj praksi, tužitelji – protutuženi koji su otuđili stvar ili pravo koje je predmetom spora, nisu izgubili položaj parničnih stranaka pa mogu dovršiti započetu parnicu s time da otuđenje predmeta spora nije djelotvorno na postojanje parnice, ali je djelotvorno na ishod parnice. Kako na mjesto tužitelja – protutuženika nisu stupili stjecatelji stvari, iako su bili pozvani, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika odbio.

15. Međutim, u odnosu usvojeni dio tužbenog zahtjeva tuženika – protutužitelja valja ukazati na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 451/2018-3 od 19. studenog 2019. gdje se navodi kako je cilj naprijed navedene odredbe 195. st. 1. ZPP-a prije svega sprječavanje zloupotreba, tj. spriječiti prestanak legitimacije za vođenje postupka stvarnim ili fiktivnim otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica, odnosno o kojem ovisi rješenje u parnici. U navedenoj odluci stoji: „Suprotnim shvaćanjem otvorila bi se mogućnost zloupotreba u parničnim postupcima … ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu s učinkom sprječavanja subjekata u njihovim pokušajima da ostvare svoja prava utemeljena na zakonitim očekivanjima.“

16. Dakle, okolnost da su tužitelji – protutuženici slobodno raspolagali nekretninom koja je predmet spora ne smije biti razlog zbog kojeg bi valjalo odbiti tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja, jer isti uistinu nisu mogli utjecati na navedeno. Takvo shvaćanje nije u suprotnosti niti sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10, prema kojemu: "Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravnom relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe."

17. Neosnovano tužitelji - protutuženici prigovaraju visini dosuđenih troškova parničnog postupka. U tom dijelu presuda suda prvog stupnja je valjano obrazložena i dosuđena visina troškova je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a i važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sve radnje za koje su tuženima - protutužiteljima priznati troškovi bile su potrebne i nužne za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a s time da su isti s osnovom tužbenog zahtjeva uspjeli u cijelosti.

18. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja - protutuženika i potvrditi pobijanu presudu.

19. Zahtjev tužitelja - protutuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nisu uspjeli.

U Vukovaru, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin