REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-88/2024-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužiteljice CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Moreno Pajković, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 33706439962, radi uklanjanja, 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23- 02/905, URBROJ: 443-02-03-22-23-5 od 15. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23-02/905, URBROJ: 443-02-03-022-23- 5 od 15. prosinca 2023. naređeno je vlasnici, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni prizemnu tipsku predgotovljenu montažnu građevinu tlocrtnih dimenzija cca. 3,00 x 2,45 m, visine cca. 2,60 m, postavljenu na betonske blokove i betonske opločnike, sve na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvedene bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezići.

2.

Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U opširnoj tužbi u prvom redu navodi da iako je navedena zemljišna čestica zemljišnoknjižnog opisa "šuma", da se u stvarnosti radi o zemljišnoj čestici koja je upravljena u poljoprivredne djelatnosti i djelatnosti poljošumarstva. S tim u svezi dalje navodi da je predmetna zemljišna čestica dio zajedničke poljoprivredne aktivnosti u okviru koje djeluju brojni drugi, pretežno ne lokalni poljoprivrednici i obrtnici kao ortaci, koja zajednica se proteže na prostoru od otprilike 220.000 m[2] uređenog i pretežno parceliranog poljoprivrednog zemljišta. Nadalje ističe da je tuženik naredio uklanjanje cjelokupnog zatečenog stanja, za koje tužiteljica smatra da nije građenje niti građevina u smislu Zakona o gradnji, a za koje bi bila potrebna građevinska dozvola. Ističe da se radi o jednom pomičnom objektu kontejnerskog tipa koji se nalazi na tzv. temeljenim samcima, točnije pomičnim kamenim kockama na kojima sporni objekt jednostavno stoji. Ukazuje da je potonje navedeno jedna varijacija koju brojne jedinice lokalne samouprave u svojim pravilima komunalnog reda i drugim pravilima dopuštaju u raznoraznim kontekstima. S tim u svezi se poziva na odredbu članka 2. stavka 1. točku 16. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Nadalje, osporava i nadležnost tuženika navodeći da zatačeno stanje nije ni predmet nadležnosti tuženika ni predmet građevinskih propisa, već bi bilo predmetom komunalnog reda. Pojašnjava da se za zatečeno stanje, koje čak da je i izvedeno u urbanoj zoni, ne bi mogla uopće ishoditi građevinska dozvola. Nadalje ističe da zatečeno stanje treba prosuđivati sa stajališta adekvatnosti agrotehničkih mjera kako su uređene Zakonom o poljoprivrednom zemljištu pojašnjavajući da bi izvršenje osporenog rješenja značilo ne samo uništenje poljoprivredne djelatnosti tužiteljice, već i štetu ostalim međuovisnim ortacima – poljoprivrednicima kojima su navedene izvedbe nužne za daljnju aktivnost. Smatra da su joj opisanim postupanjem tuženika stečena prava dovedena u pitanje. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje te obveže tuženika na naknadu troškova ovoga spora tužiteljici.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Sud je u tijeku spora održao ročište za raspravu 31. siječnja 2025., na koje je pristupila tužiteljica zastupana po opunomoćeniku.

4.1. Na istom ročištu za raspravu tužiteljica je izjavila da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora te dodatno istaknula da betonski blokovi i betonski opločnici nisu trajno vezani za tlo, već da se polažu na tlo pa da stoga nema elemenata gradnje. Tužiteljica je predložila da se u ovom sporu izvede dokaz građevinskim vještačenjem.

5. Među strankama ovoga spora sporna je nadležnost tuženika te je li osporenim rješenjem pravilno tužiteljici naređeno ukloniti objekt iz predmeta ovoga spora budući da tužiteljica tvrdi da predmetni objekt nije građevina prema Zakonu o gradnji.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema odredbi članka 3. stavku 1. točki 10. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: Zakon o gradnji) građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

8.1. Odredbom članka 3. stavkom 1. točkom 11. Zakona o gradnji propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

8.2. Sukladno odredbi članka 106. stavku 1. Zakona o gradnji građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

8.3. Prema stavku 2. istoga članka investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

8.4. Sukladno odredbi članka 2. stavku 1. točki 16. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20 i 74/22, dalje: Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima) bez građevinske dozvole i glavnog projekta može se graditi građevina i oprema namijenjene biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru, kao što je cisterna za vodu zapremine do 27 m3, agrometeorološka stanica, vjetrenjača za protumraznu zaštitu poljoprivrednih nasada s pogonskim motorom i spremnikom goriva uz izjavu ovlaštenog inženjera građevinarstva da vjetrenjača ispunjava temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, oprema za dugogodišnje nasade (vinograde, voćnjake, hmeljike, maslinike) i rasadnike ukrasnog bilja te voćnog i vinogradarskog sadnog materijala, što uključuje konstrukciju nasada bez obzira na materijal (stupovi, zatega, žice, podupore) ovisno o uzgojnom obliku, protugradnu mrežu sa potkonstrukcijom i ograđivanje poljoprivrednih površina prozračnom ogradom sa stupovima bez trakastog temeljenja.

9. Sud je uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrdio da je u tijeku predmetnog postupka proveden inspekcijski nadzor dana 5. listopada 2023., o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-362-02/23-02/905, URBROJ: 443-02-02-12-23-1, kojem prileže fotografije sačinjene na licu mjesta. Tijekom inspekcijskog nadzora izvršeno je mjerenje objekta, izvršen je uvid u Prostorni plan uređenja Grada Krka te je uvidom u spomenuti plan utvrđeno da se navedena zemljišna čestica, na kojoj je opisani objekt, nalazi na području označenom kao "PŠ", ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište, unutar zaštićenog obalnog područja, dok je uvidom u dokumentaciju nadležnog ureda za graditeljstvo Grada Krka utvrđeno da za građenje predmetnog objekta nije izdana izvršna građevinska dozvola. Isto tako je tuženik izvršio uvid u digitalnu ortofoto kartu DOF/2014-2016, DOF/2018, DOF/2020 i DOF/2022 na geoportalu Državne geodetske uprave, uvidom u koju je utvrđeno da je predmetna građevina postavljena u periodu između 2016. i 2018. godine te da je građevina već najmanje 5 godina trajno postavljena na predmetnoj lokaciji.

10. Prema shvaćanju Suda, objekt iz predmeta ovoga spora, opisa kao u izreci osporenog rješenja te prikazan na fotografijama koje prileže zapisniku od 5. listopada 2023., koji je na betonskim opločnicima i betonskim blokovima trajno postavljen na predmetnoj čestici, je građevina u skladu s citiranom odredbom članka 3. stavkom 1. točkom 11. Zakona o gradnji.

10.1. Naime, sukladno citiranoj odredbi Zakona o gradnji, građevinom se smatraju i objekti nastali postavljanjem od gotovih elemenata, kao i sklop nastao građenjem, pri čemu mobilnost konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3111/22 od 2. prosinca 2022. Stoga su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

10.2. Budući da je tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o građevini kakvu u vidu ima citirana odredba članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji, za građenje koje je potrebno ishoditi valjani akt za gradnju (pravomoćna odnosno izvršna građevinska dozvola), to se tužiteljica neosnovano poziva na primjenu citirane odredbi članka 2. stavka 1. točke 16. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima.

11. Tužiteljica osporava i nadležnost tuženika u konkretnom predmetu. Međutim, budući da je Sud utvrdio da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno utvrđeno da se radi o građevini, to je za provođenje inspekcijskog nadzora u svezi zakonitosti gradnje nadležna građevinska inspekcija u skladu s odredbom članka 3. stavkom 1. u svezi s člankom 103. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 110/21 i 67/23, dalje: Zakon o državnom inspektoratu). Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

12. Nadalje, prema odredbi članka 113. stavku 1. točki 1. Zakona o državnom inspektoratu u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

13. Budući da tužiteljica za gradnju građevine iz predmeta ovoga spora nije ishodila akt za gradnju odnosno pravomoćnu ili izvršnu građevinsku dozvolu u smislu citirane odredbe članka 106. Zakona o gradnji, to je tužiteljici osnovano osporenim rješenjem naređeno uklanjanje iste na temelju citirane odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o državnom inspektoratu.

14. S tim u svezi valja navesti da se tužiteljica s možebitnim uspjehom može pozivati na zaštitu stečenih prava samo u situaciji kada je pravomoćnom odlukom nadležnog tijela stekla pravo građenja, što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da tužiteljica nije ishodila pravomoćnu građevinsku dozvolu. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

15. Nadalje, u svezi navoda da bi zatečene izvedbe trebalo prosuđivati kroz prizmu agrotehničkih mjera prema odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22) valja prije svega navesti da agrotehničke mjere prema odredbi članka 2. točki 1. Pravilnika o agrotehničkim mjerama ("Narodne novine" broj 22/19) predstavljaju skup mehaničkih, fizikalnih, kemijskih i bioloških zahvata u i na poljoprivrednom zemljištu s ciljem povećanja ili održavanja trenutne plodnosti zemljišta te osiguranja odgovarajućeg gospodarenja sadržajem organskog ugljika s ciljem sprječavanja ili smanjenja degradacije tla i zemljišta kako bi se osigurala sigurnost hrane, prilagodba i ublažavanje klimatskih promjena, poboljšala kvaliteta tla, smanjila erozija, povećao kapacitet zadržavanja vode i povećala otpornost na sušu, dok bonitetna vrijednost zemljišta treba primjenom agrotehničkih mjera ostati ista ili bi se primijenjenim mjerama trebala povećati. Imajući u vidu prethodno spomenutu definiciju, s jedne strane, te utvrđeno stanje stvari na terenu, s druge strane, očito je da se predmetna građevina ne može podvesti pod ovaj pojam.

16. Uzevši u obzir sve prethodno navedeno, Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice kao suvišan.

17. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Međutim, kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu to tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima pa je stoga odbijen zahtjev tužiteljice.

U Rijeci 5. veljače 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjerka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Morenu Pajkoviću, Ante Starčevića 5, Rijeka

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Blaža Polića 2, Rijeka