Poslovni broj: Gž-978/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-508/2022-24 od 29. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-508/2022-24 od 29. kolovoza 2023..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 64.889,12 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,55 eura (5.624,88 kuna) sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz naknadu troškova žalbenog postupka tuženiku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 8.612,27 eura (64.889,12 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) nastale isplatom invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku u razdoblju od 1. svibnja 2020. Do 30. travnja 2022..

8. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja – prometne nesreće 22. kolovoza 1986. u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila ozlijede zbog kojih joj je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu. Također, nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju izvršio isplatu invalidske mirovine osiguranici tužitelja u ukupnom iznosu od 64.889,12 kuna.

9. Sporno je među strankama prema kojem zakonu je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, da li prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19.; dalje: ZMO) koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata ili prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata.

10. Prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a prema kojem tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine za slučaj ozlijede na radu ( čl. 27.st.3. ZOOP-a).

11. Stoga, prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da je iznos isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja u utuženom razdoblju od 64.889,12 kuna identičan utvrđenom iznosu invalidske mirovine temeljem ozljede na radu, zauzima pravno shvaćanje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 27.st.3. ZOOP-a za naknadu štete tužitelju pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154.st.1. ZPP-a pa tuženiku odmjerava troškove postupka prema čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa).

13. Tužitelj žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava, ističući da mjerodavno pravo predstavlja ZMO koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a ne ZOOP.

14. Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine.

15. Naime, s obzirom da je riječ o šteti za koju odgovara tuženik kao društvo za osiguranje, osnovanost zahtjeva tužitelja ima se procjenjivati prema odredbama ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne prema odredbama ZMO-a kako to pogrešno smatra tužitelj. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i Rev- 1034/2021-2 od 8. veljače 2023..

16. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st.5.).

17. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a tuženik kao društvo za osiguranje dužan je naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranik i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i to razmjerni iznos isplaćene mirovine koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

18. U konkretnom slučaju, s obzirom da je provedenim vještačenje utvrđeno da je isplaćeni iznos invalidske mirovine osiguranici tužitelja istovjetan iznosu invalidske mirovine koji bi bio utvrđen u slučaju povrede na radu, a što tužitelj žalbom ne osporava, dakle da ne postoji razlika između tih iznosa mirovine, to sukladno čl. 27. st.3. ZOOP-a ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje da tužitelju naknadi isplaćeni iznos invalidske mirovine, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

19. Budući da tužitelj žalbom ne osporava odluku o troškovima postupka, to ovaj sud primjenom čl.365.st.2.ZPP-a prvostupanjsku presudu u tom dijelu nije ispitivao.

20. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368.ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke.

21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan, budući da nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st.1. ZPP- a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan