REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-753/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mirjani Žrvnar, odvjetnici u Puli, protiv tuženice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju, odvjetniku u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 5. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.047,01 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 66,36 eura od 1. 1. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 2. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 3. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 4. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 5. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 6. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 7. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 8. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 9. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 10. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1. 11. 2018. do isplate

- na iznos od 87,60 eura od 1.12. 2018. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 1. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 2. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 3. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 4. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 5. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 6. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 7. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 8. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 9. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 10. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1. 11. 2019. do isplate

- na iznos od 93,65 eura od 1.12. 2019. do isplate

- na iznos od 99,25 eura od 1. 1. 2020. do isplate

- na iznos od 99,25 eura od 1. 2. 2020. do isplate

- na iznos od 99,25 eura od 1. 3. 2020. do isplate

- na iznos od 99,25 eura od 1. 4. 2020. do isplate

- na iznos od 99,25 eura od 1. 5. 2020. do isplate

- na iznos od 99,25 eura od 1. 6. 2020. do isplate

- na iznos od 99,25 eura od 1. 7. 2020. do isplate

- na iznos od 99,25 eura od 1. 8. 2020. do isplate

- na iznos od 99,25 eura od 1. 9. 2020. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba (2. listopada 2023.) povučena u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 331,80 eura sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 132,72 eura od 2. 11. 2017. do isplate

- na iznos od 132,72 eura od 1. 12. 2017. do isplate

- na iznos od 66,36 eura od 1. 1. 2018. do isplate.

II Utvrđuje se da je tužba (24. kolovoza 2024.) povučena u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.531,83 eura sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 45,12 eura od 1. 2. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1. 3. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1. 4. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1. 5. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1. 6. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1. 7. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1. 8. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1. 9. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1. 10. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1. 11. 2018. do isplate

- na iznos od 45,12 eura od 1.12. 2018. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 1. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 2. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 3. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 4. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 5. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 6. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 7. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 8. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 9. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 10. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1. 11. 2019. do isplate

- na iznos od 39,07 eura od 1.12. 2019. do isplate

- na iznos od 33,47 eura od 1. 1. 2020. do isplate

- na iznos od 33,47 eura od 1. 2. 2020. do isplate

- na iznos od 33,47 eura od 1. 3. 2020. do isplate

- na iznos od 33,47 eura od 1. 4. 2020. do isplate

- na iznos od 33,47 eura od 1. 5. 2020. do isplate

- na iznos od 33,47 eura od 1. 6. 2020. do isplate

- na iznos od 33,47 eura od 1. 7. 2020. do isplate

- na iznos od 33,47 eura od 1. 8. 2020. do isplate

- na iznos od 33,47 eura od 1. 9. 2020. do isplate

- na iznos od 132,72 eura od 1. 9. 2022. do isplate

- na iznos od 132,72 eura od 1. 10. 2022. do isplate.

III Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.256,36 eura sa zateznim kamatama od 6. veljače 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Nansi Kopić poslovni broj O-408/17, UPP/OS-25/17 od 19. srpnja 2017. raspravljena ostavina pok. SR, njenog oca. Tužiteljica je utvrđena nasljednicom u 1/3 dijela na nekretninama kč. br. [katastarska čestica], oranica, površine 238 m2 i kč. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, konoba, dvorište i oranica, površine 1000 m2, ukupne površine 1.238 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kupoprodajnim ugovorom ovjerenim pod brojem OV-8263/2021 24. rujna 2021. tužiteljica je svoj suvlasnički dio prethodno opisanih nekretnina prodala svom bratu ŠR.

1.1. Predmetne nekretnine u posjedu drži tuženica još od 2014., bez suglasnosti tužiteljice. Kako je tuženica odbijala predati nekretninu u suposjed tužiteljici, u vrijeme dok je tužiteljica bila suvlasnica nekretnina u 1/3 dijela, tužiteljica je pred naslovnim sudom podnijela tužbu radi predaje nekretnina u suposjed i radi isplate iznosa zbog korištenja tuđe nekretnine. U tijeku parničnog postupka, koji se vodio pod poslovnim brojem P-1396/2018, stranke su postigle sporazum kojim se tuženica obvezala tužiteljici platiti naknadu za korištenje nekretnina za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021., u iznosu od 12.000,00 kuna u obrocima od po 1.000,00 kuna mjesečno, s dospijećem od 31. listopada 2021. do zaključno 30. rujna 2022. Sporazumom je utanačeno da ukoliko tuženica bude uredno plaćala iznose iz točke I. Sporazuma, tužiteljica se odriče potraživanja od tuženice ili nekog njezinog srodnika naknade za korištenje dijela nekretnina za razdoblje prije 1. listopada 2020. Tužiteljica je sukladno utanačenjima iz Sporazuma povukla tužbu koja se kod suda vodila pod brojem P-1396/18. Tuženica je tužiteljici platila 10.000,00 kuna, a posljednja dva obroka koja su dospjela 31. kolovoza 2022. i 30. rujna 2022. nije platila.

1.2. Na temelju čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasnik stvari ima pravo prema nepoštenom posjedniku zahtijevati od nepoštenog posjednika naknadu svih koristi koje je nepošteni posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja. Odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima propisano je kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje i nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev 2564/15-2 od 10. veljače 2016. suvlasnik, koji je bez naknade koristio suvlasnički dio kuće drugog suvlasnika, neosnovano se obogatio za visinu najamnine koju bi inače morao platiti, pa da je dužan drugom suvlasniku naknaditi korist u nominalnom iznosu najamnine. Tužiteljica smatra da bi najamnina za predmetne nekretnine iznosila najmanje 3.000,00 kuna mjesečno, koji je iznos tuženica prihvatila potpisom Sporazuma 24. rujna 2021., pa za period od 2. studenog 2017. do 30. rujna 2020. potražuje mjesečni iznos od po 1.000,00 kuna / sada 132,72 eura, s osnove korištenja njenog suvlasničkog dijela od 1/3.

1.3. Slijedom navedenog, kako tuženica nije izvršila obveze iz potpisnog Sporazuma te kako je suvlasnički dio tužiteljičine nekretnine upotrebljavala za svoju korist, čime se neosnovano obogatila za iznos najamnine koji bi inače za takvo korištenje trebala platiti, predlaže da sud nakon provedenog postupka naloži tuženici da tužiteljici isplati iznos od 37.000,00 kuna / sada 4.910,74 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa od po 1.000,00 kuna / 132,72 eura teku od njihova dospijeća do isplate, uvećano za parnični trošak. 2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da se utuženo potraživanje temelji na pretpostavci da je Sporazum stranaka od 24. rujna 2021. raskinut i da ne obvezuje stranke. Međutim, stranke su upravo Sporazumom od 24. rujna 2021., na koji se tužiteljica pozvala, uredile međusobne odnose glede plaćanja naknade. Tražbina je u pretežitom dijelu ispunjena, izuzev dva posljednja obroka, a stranke su za slučaj zakašnjenja u plaćanju nekog od 12 obroka po 1.000,00 kuna izrijekom ugovorile plaćanje zakonske zatezne kamate. Ugovorno (Sporazumom utvrđeno) utanačenje iz čl. 1. Sporazuma u suprotnosti je s odredbom čl. 3. Sporazuma, a kako je Sporazum u cijelosti pripremila i sastavila tužiteljica (tuženica je samo pristupila u odvjetnički ured njezine tadašnje punomoćnice NR), to se sve sporne odredbe imaju tumačiti sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima. No, neovisno od navedenog, tuženica ukazuje da je predmetni Sporazum još uvijek na snazi i sve dok je tome tako, njezina obveza jest jedino platiti glavnicu od dva obroka po 1.000,00 kuna i zateznu kamatu na zakašnjenje u plaćanju, što je i učinila plaćanjem sveukupnog iznosa od 2.500,00 kuna. Ističe da se radi o neispunjenju neznatnog dijela obveze zbog čega nije dopušteno raskidati ugovor i tražiti ispunjenje (čl. 367. Zakona o obveznim odnosima). Slijedom svega navedenog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Na pripremnom ročištu održanom 2. listopada 2023. (list 57 spisa) tužiteljica ja navela da je tuženica nakon podnošenja tužbe, u prosincu 2022., platila iznos 2.500,00 kuna. S obzirom na navedeno, tužiteljica je za plaćeni iznos djelomično povukla tužbu (u odnosu na tražbinu u iznosu od po 132,72 eura s dospijećem 2. studenog 2017. i 1. prosinca 2017. te u iznosu od 66,36 eura s dospijećem 1. siječnja 2018.), navodeći da od tuženice sada potražuje isplatu iznosa od 4.578,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

3.1. Tuženica se nije usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe pa se smatra da je na isto pristala. Slijedom navedenog, na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da je tužba djelomično povučena (za iznos od 331,80 eura) te je odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

4. Nadalje, tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 24. kolovoza 2024. (list 112-114 spisa) konačno uredila tužbeni zahtjev na način da je, u skladu s rezultatima vještačenja, umanjila pojedine mjesečne iznose koje na ime naknade za korištenje nekretnine potražuje od tuženice. Konačno uređenim zahtjevom potražuje od tuženice isplatu iznosa od 3.239,17 eura na ime naknade za korištenje nekretnine u razdoblju od studenog 2017. do rujna 2020.

4.1. Ovakvo uređenje tužbenog zahtjeva također predstavlja djelomično povlačenje tužbe, kojem se tuženica nije usprotivila.

4.2. Međutim, valja napomenuti da u konačno uređenom tužbenom zahtjevu (list 112-114 spisa) tužiteljica potražuje naknadu koja dospijeva 2. studenog 2017., 1. prosinca 2017. i 1. siječnja 2018., u odnosu na koju tražbinu je tužiteljica na pripremnom ročištu 2. listopada 2023. povukla tužbu.

4.3. S obzirom na to da povlačenje tužbe nije opozivo, jer izjava o povlačenju ima konstitutivni procesnopravni učinak u trenutku kad je dana, a rješenje kojim se to povlačenje konstatira ima samo deklaratorno značenje, tužiteljica neosnovano u konačno uređenom tužbenom zahtjevu potražuje naknadu za korištenje nekretnine s dospijećem 2. studenog 2017. i 1. prosinca 2017. te 1. siječnja 2018. (iznad iznosa od 66,36 eura), jer je u tom dijelu 2. listopada 2023. povukla tužbu, što je već utvrđeno u točki I izreke rješenja.

4.4. U odnosu na preostale mjesečne iznose umanjene nakon financijskog vještačenja, utvrđeno je da je tužba djelomično povučena (za iznos od 1.531,83 eura) te je odlučeno kao u točki II izreke rješenja, sve sukladno čl. 193. st. 2. ZPP.

5. U tijeku postupka pročitani su rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-408/17 od 19. srpnja 2017., Kupoprodajni ugovor od 24. rujna 2021., Sporazum od 24. rujna 2021., izvadci o stanju i promet po tekućem računu na listovima 18-33 spisa, izvadak u zemljišne knjige na listu 34-35 spisa, dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 27. listopada 2023., izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Suadu Kadriću te je pročitan spis poslovni broj: P-1396/18.

6. Konačno uređeni tužbeni zahtjev je osnovan, osim u pogledu naknade za korištenje nekretnine koja dospijeva 2. studenog 2017., 1. prosinca 2017. i 1. siječnja 2018. (potonja iznad iznosa od 66,36 eura), u kojem dijelu je tužba povučena.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.239,17 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa (naznačene u izreci presude) teku od njihova dospijeća do isplate. Navedeni iznos tužiteljica potražuje na ime naknade za korištenje nekretnina kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], za vrijeme dok je tužiteljica bila suvlasnica predmetnih nekretnina u 1/3 dijela, a tuženica je bila u posjedu istih.

8. Pritom, na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je sljedeće odlučno činjenično stanje, koje među strankama nije ni sporno:

- da je ovdje tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju iza njenog pokojnog oca SR poslovni broj: O-408/2017, UPP/OS-25/2017 od 19. srpnja 2017. stekla, između ostalog, nekretnine kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 238 m[2] i kč. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada, konoba, dvorište i oranica površine 1.000 m[2] , obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7-10 spisa), u 1/3 dijela, uz napomenu da su po 1/3 dijela predmetnih nekretnina stekli ostali zakonski nasljednici – njena sestra UR i brat ŠR;

- da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju kuću s dvorištem, konobom i vrtom - oranicom u [adresa], na adresi [adresa];

- da je u isključivom posjedu predmetnih nekretnina ovdje tuženica BR, nećakinja tužiteljice, a kćerka tužiteljičinog brata ŠR;

- da se između parničnih stranaka pred ovim sudom vodio postupak pod poslovnim brojem P-1396/2018, pokrenut po tužbi ovdje tužiteljice od 16. kolovoza 2018., protiv ovdje tuženice, radi predaje predmetnih nekretnina u suposjed i isplate iznosa od 28.000,00 kuna na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine u razdoblju od 1. veljače 2017. do 1. svibnja 2019. (list 28-29 u priloženom spisu poslovni broj: P-1396/2018);

- da je predmetni parnični postupak pravomoćno okončan rješenjem o povlačenju tuže od 24. veljače 2021. (list 63 u priloženom spisu poslovni broj: P- 1396/2018), koje je donijeto nakon što ni jedna stranka, po isteku roka kojim je određen zastoj postupka, nije predložila njegov nastavak;

- da su tužiteljica i tuženica 24. rujna 2021. sklopile Sporazum (list 15 -17 spisa), u kojem su suglasno utvrdile da je ovdje tuženica s osnova korištenja 1/3 dijela predmetnih nekretnina (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u vlasništvu tužiteljice, za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. dužna isplatiti tužiteljici iznos od 12.000,00 kuna (sada 1.592,67 eura) u 12 mjesečnih obroka od po 1.000,00 kuna (sada 132,72 eura) čije je dospijeće određeno u točki I. Sporazuma (od 31. listopada 2021. do 30. rujna 2022.) te da je za zakašnjenje u plaćanju dužna platiti zateznu kamatu;

- da je u točki III. Sporazuma određeno da ukoliko ovdje tuženica bude uredno plaćala iznose iz točke I., tužiteljica se odriče potraživati naknadu za korištenje predmetnih nekretnina za razdoblje prije 1. listopada 2020.;

- da su se u točki IV. Sporazuma stranke sporazumjele da će postupak poslovni broj: P-1396/2018 riješiti povlačenjem tužbe uz određenje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka;

- da je ovdje tuženica do podnošenja tužbe (2. studenog 2022.) patila 10 rata, odnosno 10.000,00 kuna po predmetnom Sporazumu, i to na način da je 25. listopada 2021. platila 1.000,00 kuna (list 30 spisa), 29. studenog 2021. 1.000,00 kuna (list 29 spisa), 15. prosinca 2021. 1.000,00 kuna (list 28 spisa), 19. siječnja 2022. 1.000,00 kuna (list 27 spisa), 28. veljače 2022. 1.000,00 kuna (list 26 spisa), 5. ožujka 2022. 1.000,00 kuna (list 26 spisa), 3. svibnja 2022. 2.000,00 kuna (list 24 spisa) i 13. srpnja 2022. 2.000,00 kuna;

- da posljednje dvije rate od po 1.000,00 kuna, koje je bila obvezna podmiriti do 31. kolovoza 2022. i 30. rujna 2022. tužiteljica nije platila do podnošenja tužbe, već je nakon podnošenja tužbe, 19. prosinca 2022. platila iznos od 2.500,00 kuna (za koji iznos je tužiteljica na pripremnom ročištu 2. listopada 2023. djelomično povukla tužbu);

- da je ovdje tužiteljica kao prodavateljica 24. rujna 2021. sklopila kupoprodajni ugovor sa svojim bratom PR kao kupcem, u kojem mu je prodala svoj suvlasnički udio na predmetnim nekretninama (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

9. Sporno je i valja utvrditi potražuje li tužiteljica osnovano naknadu za korištenje nekretnine za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 1. rujna 2020., s obzirom na to da se u točki III. Sporazuma odrekla potraživanja naknade za razdoblje prije 1. listopada 2020. u slučaju urednog plaćanja iznosa iz točke I Sporazuma. Također, s obzirom na navode tuženice, sporna je valjanost točke III. Sporazuma, odnosno je li njen sadržaj suprotan točki I. Sporazuma, kao i koja je bila namjera i prava volja ugovaratelja pri sklapanju Sporazuma od 24. rujna 2021.

10. Naime, u točki I. Sporazuma stranke su navele da je tuženica dužna tužiteljici, s osnova korištenja 1/3 dijela nekretnina u njenom vlasništvu, za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. isplatiti iznos od 12.000,00 kuna u obrocima od po 1.000,00 kuna, od kojih se prvi obrok obvezala podmiriti do 31. listopada 2021., a svaki sljedeći do posljednjeg dana u mjesecu zaključno s 30. rujnom 2022. Istovremeno je ugovoreno da je za zakašnjenje u plaćanju tuženica dužna platiti zateznu kamatu, dok je u točki III. Sporazuma određeno da se tužiteljica odriče prava potraživati od tuženice naknadu za korištenje dijela nekretnine za razdoblje prije 1. listopada 2020., ako tuženica bude uredno plaćala iznose iz točke I. Sporazuma.

10.1. Tuženica ističe da u trenutku sklapanja ugovora nije uopće bilo govora o tome da će, u slučaju neplaćanja obveze po Sporazumu, morati platiti i rate dospjele u ranijem razdoblju, niti bi ona na to bila pristala. Smatra, što je istaknula još u odgovoru na tužbu, da je riječ o spornoj odredbi Sporazuma, a kako je Sporazum sastavljen od strane tužiteljice, odnosno njene tadašnje punomoćnice, da takvu nejasnu odredbu treba tumačiti u korist suprotne strane – ovdje tuženice, sve sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05).

11. Radi utvrđenja svih okolnosti vezanih za sklapanje spornog Sporazuma od 24. rujna 2021. izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinje NR, punomoćnice tužiteljice u vrijeme sklapanja Sporazuma, jer je tužiteljica odustala od tog dokaznog prijedloga.

12. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je nakon smrti njenog oca 21. siječnja 2017., dakle prije 7 godina, naslijedila 1/3 imanja u [adresa], koje obuhvaća zemljište od 1.240 m[2] te kuću koja se sastoji od stana i tavana koji nije bio namješten. Pored nje, po 1/3 naslijedili su njeni brat i sestra, a inače je u toj kući od 1. veljače 2014. stanovala njena nećakinja, kćerka njenog brata, a ovdje tuženica. Ona je u kući stanovala po dopuštenju njene (tužiteljičine) sestre koja je bila tatin skrbnik. Nedugo nakon očeve smrti ona je zahtijevala od tuženice da joj počne plaćati 1/3 stanarine ili da joj preda ključ od kuće, ili da se kuća proda i njoj pripadne 1/3 kupoprodajne cijene. U konačnici dogovor nije postignut, tužiteljica nije dobila ključ niti dio stanarine, a niti su njen brat i sestra htjeli prodati kuću. Pokušaji dogovora trajali su sve do kolovoza 2018. kada je ona putem tadašnje punomoćnice podnijela tužbu protiv tuženice zahtijevajući da joj se isplati stanarina. U konačnici je ona 1/3 kuće prodala svom bratu – ocu tuženice, a s je tuženicom 24. rujna 2021. sklopila Sporazum po kojem joj je oprostila 47 rata stanarine, uz uvjet da joj preostalih 12 rata uredno plati u rokovima koje su dogovorile u Sporazumu. Ona je te rate neredovito plaćala 10 mjeseci, a kako posljednje dvije rate nije platila, podnijela je tužbu. Prije podnošenja tužbe nije ju pozvala na plaćanje preostalih rata, nije to smatrala potrebnim. Na upit što su podrazumijevale pod urednim plaćanjem (kako je to naznačeno u čl. 3. Sporazuma) pojasnila je da su u Sporazumu definirali visinu svake rate i datum plaćanja, ona je na tome inzistirala i bilo joj je važno da se te rate plate u roku navedenom u Sporazumu. S obzirom na to da u Sporazumu piše da ako tuženica bude uredno plaćala rate, da se tužiteljica odriče prava potraživati naknadu za korištenje dijela nekretnine za razdoblje prije listopada 2020., logično je da su dogovorili da ako ona ne bude uredno plaćala rate, da se tužiteljica ne odriče svog potraživanja za prethodno razdoblje. Njoj je bilo važno da se to plati u roku i isključivo pod tim uvjetom se odrekla potraživanja u prethodnom razdoblju. Sporazum je sastavila njena bivša odvjetnica, a njoj je poslan gotov prijedlog Sporazuma koji je prihvatila. Visina najamnine bila je određena po prijedlogu tuženice. Točnije, njen prijedlog bio je da joj tuženica plaća 200,00 eura mjesečno, ali joj je odvjetnica rekla da je to previše. U konačnici je pristala na iznos od 150,00 eura, a zaokružili su to na 1.000,00 kuna / 132,72 eura. Ona nije kontaktirala s tuženicom, s njom je kontaktirala njena tadašnja punomoćnica. Tuženica joj na njeno traženje nije htjela dati ključ od nekretnine. Ona nije tražila ključ kako bi ulazila tuženici u kuću i kopala joj po stvarima, već je htjela ući u dvorište kako bi mogla doći do tatine smokve, ali joj je od strane tuženice rečeno da oni imaju psa, da bi ju pas ugrizao i da eventualno može doći na kavu kada su oni kod kuće. Nikakav drugi odgovor u pogledu stanarine nije joj dan, tuženica je rekla da nema novaca i da nema kamo otići. Tuženica je prvi put kasnila s uplatama u travnju 2022., tada nije platila ništa, već je dvije rate platila u svibnju 2022. Tada ju nije pozivala na plaćanje, nije smatrala da treba. Tuženica je opet kasnila u lipnju te je tek u srpnju 2022. platila dvije rate, a nakon njenog ponovnog kašnjenja od nekoliko mjeseci, odlučila je podnijeti tužbu, uz napomenu da je tuženica obvezu iz Sporazuma ispunila tek u prosincu 2022., nakon podnošenja tužbe. Prije podnošenja tužbe nije kontaktirala tuženicu jer je smatrala da treba poštivati dogovor. Posljednja tuženičina uplata iznosila je 2.500,00 kuna, obuhvaćala je posljednje dvije rate i pretpostavlja zatezne kamate. Tih 500,00 kuna koje su uplaćene na ime zateznih kamata nije vratila tuženici. Smatra da je u Sporazumu jasno vidljivo da svaka rata ima svoj datum i ako je navedeno da se rate trebaju uredno plaćati, to očito znači da ih treba platiti u rokovima navedenim u Sporazumu. To joj je bilo bitno i samo sam pod tim uvjetima je pristala oprostiti tuženici 47 rata. Tuženica je o tome komunicirala i s njenom tadašnjom odvjetnicom, zna da su razgovarale o trajnom nalogu i govorile da bi bilo najjednostavnije ugovoriti trajni nalog kako ne bi došlo do kašnjenja. Kada je tuženica prvi put zakasnila ona nije poduzela ništa, kada je zakasnila drugi put također nije htjela mutiti vodu, ali nakon što je kasnila četiri mjeseca zaključila je da nema namjeru postupiti prema Sporazumu i podnijela je tužbu.

12.1. Tuženica je u svom iskazu navela da je 2014. došla živjeti u [adresa] u kuću njenog djeda (oca tužiteljice) koji je bio u domu za dementne osobe. Njen tata došao je na ideju da bi kupio tu kuću i isplatio svoje sestre pa je s njima dogovorio da će ona (tuženica) živjeti u [adresa] i održavati kuću, dok njen tata ne proda drugu kuću u [adresa] i s tim novcem isplati svoje sestre. Dakle, tužiteljica je sa svime bila upoznata, a sve se dogovaralo preko Centra za socijalnu skrb zbog stanja djeda, jer se bez odobrenja Centra, koji je kontaktirao i njene tete, ona nije mogla prijaviti na adresu u [adresa]. Prodaja kuće u [adresa] je dugo trajala i 2016. je tužiteljica pristala da se kuća u [adresa] proda za 180.000.00 eura, međutim ni ta kupoprodajna cijena nije se mogla ostvariti. Pritom je napomenula da nije riječ o novogradnji, riječ je o kući koja ima stan površine oko 100 m2, u kojem je djed živio par godina prije nego je otišao u dom. Taj stan je opremljen kad je ona bila mala, kasnije je djed nadozidao dnevni boravak, ali i to je bilo davno. Gornji kat predstavlja nizak neuređen prostor koji nije podoban za stanovanje i u kojem oni drže stvari koje bi inače stajale u dvorištu. Kuća u [adresa] također se godinama nije mogla prodati, a ona je tada s tetom bila u dobrim odnosima, dolazila je kod nje doma, znale su naručiti pizzu i slično. Nakon nekih godinu dana teta ju je nazvala i rekla da joj je dosta čekanja, da želi da počne plaćati podstanarstvo, s čime se ona (tuženica) složila. Međutim, rekla joj je da trenutno nije u mogućnosti plaćanja podstanarstva, bila je sama s djetetom, rastala se i teta se s time složila. Ne može se izjasniti kada je teta od nje tražila ključ od stana, zna da je to bilo nakon djedove smrti, a ona je smatrala da teta ima ključ jer se brave nikada nisu mijenjale. Teta joj se tada obratila porukom, a ona joj je odgovorila da kad god želi može doći kod nje. Međutim, problem je bio u tome što je ona (tuženica) imala dva psa pa ju je bilo strah kako će psi reagirati kada nepoznata osoba dođe u dvorište. Nije se mogla izjasniti kada je teta od nje tražila plaćanje podstanarstva, zna da je to bilo prije podnošenja prve tužbe, možda dva mjeseca prije toga. Odgovorila joj je da nema problema, ali da trenutno ne može plaćati podstanarstvo. Nakon što je podnesena prva tužba ona je pristala doći na sud kako bi se dogovorile o plaćanju, htjela je plaćati najamninu, ali od kada se dogovore jer prije nije postojao nikakav dogovor. U međuvremenu je cijena kuće u [adresa], koja je cijelo vrijeme bila izložena prodaji, spuštena na 150.000,00 eura, tužiteljica je pristala na tu cijenu, a kako je njen otac u međuvremenu prodao kuću u [adresa], on je teti za njen suvlasnički udio isplatio 50.000,00 eura. Vezano za kupoprodajni ugovor, ona i njen otac su se našli s tužiteljicom i njenom odvjetnicom NR. Njen otac i tužiteljica su tada potpisali kupoprodajni ugovor, a ona je s tužiteljicom sklopila Sporazum prema kojem se obvezala platiti najamninu za godinu dana. Vezano za rokove plaćanja najamnine, ona je pitala odvjetnicu NR hoće li biti problema ako ne bude plaćala najamninu svaki mjesec nego svaki drugi, a to iz razloga jer je njen suprug radio na platformi i dolazio je kući svaka dva mjeseca. Ona joj je rekla da nema problema, da je samo bitno da plati i iz tog razloga je došlo do kašnjenja u travnju i lipnju 2022. Misli da možda nije ni kasnila, već je platila za mjesec unaprijed, misli da je u lipnju platila za lipanj i srpanj, odnosno kad bi njen suprug došao kući platio bi za taj mjesec i sljedeći. U tom je razdoblju rodila drugo dijete koje je imalo moždane udare te ni danas nije potpuno zdravo pa je i iz tog razloga došlo do kašnjenja. Posljednje dvije rate zaista nije platila, a za to postoji jedan glupi razlog. Naime, dok je kupovala nešto preko Interneta s "Glova", hakeri su joj sjeli na tekući račun i skinuli 1.000,00 eura u vezi čega još vodi postupak oko povrata tih novaca s Raiffeisen bankom. Kako je ona najamninu plaćala i sa svog i sa suprugovog računa, oni su se jednostavno preračunali i smatrali su da je sve plaćeno, a tek kad je podnesena tužba shvatila je da je dužna još dvije rate. Tada se obratila odvjetniku koji joj je rekao da te rate plati i da plati 500,00 kuna kamata, što je i učinila. Smatra da su je njena teta ili njen odvjetnik prije podnošenja tužbe mogli pozvati na plaćanje. Ona je prvi put čula da teta hoće da joj plaća podstanarstvo nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju iza njenog pokojnog djeda, možda dva mjeseca prije podnošenja prve tužbe. Tada je odvjetnici rekla da nema novaca, a ona joj je odgovorila da će, gdje god ode, trebati plaćati podstanarstvo. Vezano za Sporazum i sporni čl. 3. prema kojem se tužiteljica odriče prava potraživati naknadu za korištenje dijela nekretnine za razdoblje prije listopada 2019., njoj je tetina odvjetnica taj članak drugačije objasnila od onoga što tvrdi tužiteljica. Naime, teta je pristala prodati njenom ocu kuću, odnosno svoj suvlasnički dio, ako tuženica pristane platiti podstanarstvo za godinu dana od postizanja dogovora. U tom slučaju je ona pristala povući tužbu, što je i učinila. Ona nije shvaćala da će, ako zakasni s plaćanjem rata, morati platiti i rate za ranije razdoblje, jer te rate nije ni pristala platiti, smatrajući da to njenoj teti ne pripada. Nije joj bila namjera ne poštovati odredbe iz Sporazuma, već je tada bila u teškom razdoblju zbog zdravstvenog stanja djeteta, a i starijeg sina je trebala voditi psihologu zbog traume uzrokovane smrću njegovog oca, a njenog bivšeg supruga. Tijekom prve parnice i prilikom sklapanja Sporazuma ona nije imala punomoćnika. Njoj se punomoćnica NR izravno obratila vezano za sklapanje Sporazuma, poslala joj je primjerak ugovora i Sporazuma na mail, a nastavno su taj Sporazum zajedno prošle i nije bilo govora o tome da bi njena teta potraživala naknadu za stanovanje za prethodno razdoblje, već je rekla da se odriče tih potraživanja. Na upit punomoćnice tužiteljice odgovorila je da joj je poznato da kad živi u nečijem stanu treba plaćati najamninu. Ona najamninu nije plaćala jer je nakon podnošenja tužbe čekala da joj njena punomoćnica dostavi ugovor. U prvoj tužbi podnesenoj 2018. tužiteljica je od nje zahtijevala plaćanje podstanarstva za razdoblje unatrag, i prije podnošenja tužbe, a ona je smatrala da to nije dužna platiti. Nastavno je dogovoreno da će početi plaćati najamninu za razdoblje od 1. listopada 2021. Nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju ona nije zvala tetu i tražila dopuštenje može li živjeti u kući u [adresa], nije to smatrala potrebnim jer su tada bile u dobrim odnosima. Nakon smrti njenog djeda, teta nije od nje zahtijevala da iseli, jedino je zahtijevala prodaju kuće. Ranije je bio dogovor da ona živi u kući u [adresa] i da ju održava dok se [adresa] ne proda, a na ostavinskoj raspravi iza njenog djeda teta je rekla da više ne želi čekati prodaju [adresa] i da želi da se [adresa] proda. Ona nije bila na tom ročištu, ali tako joj je preneseno. Napomenula je i da je prije djedove smrti, dok je on još bio u domu, njen otac plaćao tužiteljici 100,00 eura mjesečno za to što je ona živjela u [adresa].

13. Analizirajući iskaze parničnih stranaka sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženica, u pogledu činjenica odlučnih za ovaj postupak, u bitnom istovjetno iskazivale, odnosno da u njihovim iskazima nema značajne nepodudarnosti. Međutim, suprotni su njihovi subjektivni stavovi, kako o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatu naknade za korištenje nekretnine u utuženom razdoblju, tako i o značenju čl. 3. Sporazuma.

13.1. Na temelju iskaza parničnih stranaka sud je utvrdio da je tuženica stupila u posjed predmetne nekretnine 2014., još dok je njen djed, a tužiteljičin otac, bio živ. Iz iskaza tuženice proizlazi da je njen otac ŠR prije djedove smrti tužiteljici plaćao 100,00 eura mjesečno po osnovi toga što je tuženica živjela u predmetnoj nekretnini, a što je potvrđeno i izjavom tužiteljičine sestre UR te potvrdama o uplati koje su sadržane u priloženom spisu P-1396/2018 (listovi 31 – 33 spisa). Navedene uplate tužiteljici se očito nisu nastavile, jer nije sporno da u utuženom razdoblju tuženica nije tužiteljici plaćala naknadu za korištenje njenog suvlasničkog udjela predmetne nekretnine.

13.2. Nadalje, na temelju iskaza parničnih stranaka utvrđeno je da je tužiteljica nakon smrti njenog oca, kada je i službeno stekla suvlasnički udio od 1/3 predmetnih nekretnina, s tuženicom pokušala urediti odnose u pogledu posjeda odnosno korištenja predmetne nekretnine, na način da je od nje zahtijevala plaćanje "stanarine" (najamnine) za njen suvlasnički udio ili predaju ključeva kako bi mogla izvršavati suposjed, s time da je nekretnina cijelo vrijeme bila izložena prodaji, koja je u konačnici realizirana tek u rujnu 2021. kada je tuženičin otac kupio suvlasnički udio tužiteljice. Da je tužiteljica zahtijevala da joj tuženica počne plaćati "stanarinu" (kako to nazivaju parnične stranke) proizlazi iz suglasnih iskaza stranaka. Iako se tuženica nije mogla određeno izjasniti o vremenu kada je tužiteljica prvi put od nje zahtijevala plaćanje "stanarine" te je u tom dijelu nedosljedno iskazivala, sud prihvaća navod tužiteljice da je to bilo nakon smrti tužiteljičinog oca SR, odnosno nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju (u srpnju 2017.). Naime, sama tuženica je u svom iskazu navela da je tužiteljica 2016. pristala da se kuća u [adresa] proda za iznos od 180.000,00 eura, a da ju je nekih godinu dana nakon toga (dakle tijekom 2017.) nazvala i rekla da ne želi više čekati prodaju te je od nje zahtijevala da počne plaćati stanarinu, a što se poklapa s iskazom tužiteljice da je prema tuženici postavila svoj zahtjev nedugo nakon očeve smrti. Stoga, nije prihvaćen iskaz tuženice u dijelu u kojem je nastavno navela da je tužiteljica od nje zahtijevala plaćanje stanarine možda dva mjeseca prije podnošenja prve tužbe (tužba u predmetu P-1396/2018 podnesena je 16. kolovoza 2018.), jer je u pogledu navedenog tuženica nedosljedno iskazivala, očito razmišljajući o uspjehu u sporu. Također, tuženica ne spori da je tužiteljica, kao suvlasnica predmetne nekretnine, od nje kao isključive posjednice alternativno zahtijevala predaju ključeva, kao i da joj nije predala ključeve, opravdavajući to činjenicom da se bojala kako će psi reagirati kada nepoznata osoba (tužiteljica) uđe u dvorište. Dakle, nije sporno da je tuženica u utuženom razdoblju bila isključivi posjednik predmetne nekretnine, da tužiteljici kao suvlasnici nije plaćala nikakvu naknadu za korištenje niti joj je predala ključeve kako bi tužiteljica mogla izvršavati suposjed. Pritom, okolnosti koje je isticala tuženica, ukazujući na svoju tešku materijalnu i obiteljsku situaciju zbog koje nije bila u mogućnosti plaćati najamninu tužiteljici, za ovaj postupak nisu relevantne, jer je tuženica imala alternativnu mogućnost, a to je predati tužiteljici predmetnu nekretninu u suposjed (predajom ključeva).

14. U odnosu na pravni osnov tužbe valja ukazati na pravno shvaćanje zauzeto na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održanoj 1. ožujka 2021., koje glasi:

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev suvlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u suposjed, ako je suvlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, posebice ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."

15. Nije sporno da tužiteljici, kao suvlasnici predmetne nekretnine, sukladno čl. 38. st. 1. u vezi sa čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14 i 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP) pripada pravo na suposjed.

15.1. S obzirom na to da tuženica kao isključivi posjednik nije tužiteljici na njen zahtjev predala ključeve nekretnine i na taj način joj omogućila da stupi u suposjed iste, tuženica je nepošteni posjednik pa je u smislu čl. 165. ZVDSP obvezna tužiteljici naknaditi koristi koje je imala za vrijeme posjedovanja suvlasničkog djela predmetne nekretnine, u visini 1/3 mjesečne najamnine za predmetnu nekretninu.

15.2. U odnosu na nepoštenje tuženice, sud je utvrdio da je tuženica nepošteni posjednik od trenutka kada ju je tužiteljice pozvala da joj preda ključeve ili počne plaćati najamninu, a što je uslijedilo nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pok. SR, dakle negdje u srpnju 2017. Stoga, tuženica je bila u nepoštenom posjedu u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice i prije podnošenja "prve" tužbe, odnosno tužbe u predmetu P-1396/2018.

16. Konačno, prema stavu ovoga suda, nisu osnovani navodi tuženice da tužiteljica nije ovlaštena od nje zahtijevati naknadu za korištenje nekretnine, jer se u Sporazumu od 24. rujna 2021. (list 15 i 16 spisa) odrekla toga prava.

16.1. Naime, nije sporno da su stranke u predmetnom Sporazumu od 24. rujna 2021., u točki I., suglasno utvrdile da je tuženica s osnova korištenja 1/3 dijela predmetnih nekretnina u vlasništvu tužiteljice, za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021., dužna tužiteljici isplatiti iznos od 12.000,00 kuna (1.592,67 eura) u 12 mjesečnih obroka od po 1.000,00 kuna (132,72 eura) čije je dospijeće određeno u točki I. Sporazuma (od 31. listopada 2021. do 30. rujna 2022.) te da je za zakašnjenje u plaćanju dužna platiti zateznu kamatu. Nadalje, u točki III. Sporazuma određeno je da se tužiteljica, ako tuženica bude uredno plaćala iznose iz točke I., odriče potraživanja naknade za korištenje predmetnih nekretnina za razdoblje prije 1. listopada 2020.

16.2. Dakle, odricanje od potraživanja naknade za korištenje nekretnina u razdoblju prije 1. listopada 2020. dano je pod uvjetom urednog plaćanja naknade za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021., utanačene u točki I. Sporazuma.

16.3. Prema čl. 297. st. 1. ZOO/05, ugovor je sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da kada je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proističe što drugo. Dakle, ako se uvjetu ne udovolji učinci ugovora ne nastaju.

16.4. Kako su stranke u točki III. Sporazuma odricanje od naknade za korištenja nekretnine za razdoblje prije 1. listopada 2020. vezale uz činjenicu urednog plaćanja iznosa naznačenih u točki I. Sporazuma, radi se o odgodnom uvjetu, jer se nastup učinka točke III. veže za nastup buduće i neizvjesne okolnosti – urednog ispunjenja obveze po točki I. Sporazuma.

16.5. Nije sporno da tuženica obvezu iz točke I. Sporazuma nije uredno ispunila, jer posljednje dvije rate od po 1.000,00 kuna / sada 132,72 eura nije platila u roku određenom u točki I .Sporazuma (do 31. kolovoza 2022., odnosno 30. rujna 2022.), već ih je platila sa zakašnjenjem, tek nakon podnošenja tužbe, u prosincu 2022. Prema stavu ovoga suda nije riječ o nejasnoj ugovornoj odredbi koja bi se u smislu čl. 320. ZOO/05 imala tumačiti u korist tuženice, jer iz teksta osporavane odredbe jasno proizlazi da se tužiteljica odriče potraživanja dospjelog u ranijem razdoblju samo uz uvjet urednog plaćanja iznosa iz točke I., dok u suprotnom, dakle u slučaju neurednog plaćanja, tužiteljica ne odriče predmetnog potraživanja. Sud je pritom prihvatio navod tužiteljice da su pod urednim plaćanjem smatrali plaćanje u iznosima i roku određenom u točki I. Sporazuma, jer uredno ispunjenje obveze i pretpostavlja ispunjenje u sadržaju i roku predviđenom ugovorom (Sporazumom). S druge strane, nije logičan navod tuženice da nije shvaćala da će, ako zakasni s plaćanjem, tužiteljica od nje potraživati naknadu za stanovanje za ranije razdoblje, jer tako ne proizlazi iz predmetnog Sporazuma.

16.6. Također, nije osnovan navod tuženice da je utanačenje iz točke I. Sporazuma, prema kojem se tuženica obvezala za zakašnjenje u plaćanju platiti zakonsku kamatu, u suprotnosti s točkom III. Sporazuma u kojoj se tužiteljica, pod uvjetom urednog ispunjenja, odrekla naknade za korištenje nekretnine za prethodno razdoblje. Obveza plaćanja zakonskih zateznih kamata je posljedica zakašnjenja (čl. 29. st. 1. ZOO/05) koja je kao takva utanačena u točki I Sporazuma. Međutim, nije bilo zapreke da se ugovorne strane, pored navedenog, sporazumiju da tužiteljica neće potraživati naknadu za korištenje nekretnine za razdoblje prije listopada 2020. uz uvjet urednog ispunjenja obveze po točki I.

16.7. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje naknadu za korištenje nekretnine u utuženom razdoblju, jer nije udovoljeno uvjetu (uredno ispunjenje) koji bi doveo do odricanja od tog prava.

17. Tužiteljici pripada naknada za korištenje nekretnine u visini 1/3 mjesečne najamnine za predmetnu nekretninu. Kako je visina mjesečne najamnine bila sporna, a iznos naknade određen u Sporazumu se ne odnosi na utuženo razdoblje, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Suadu Kadriću.

17.1. Vještak je u nalazu i mišljenju (list 84-101 spisa), nakon pregleda predmetnih nekretnina, poredbenom metodom za procjenu tržišne vrijednosti najma, pribavom službenih podataka o najmu stanova iz sustava eNekretnine te primjenom međuvremenskog i interkvalitativnog izjednačavanja, izračunao da bi mjesečna najamnina predmetnih nekretnina u 2017. iznosila 256,39 eura, u 2018. bi iznosila 262,80 eura, u 2019. 280,95 eura, a u 2020. 297,75 eura.

17.2. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a i sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga stručnim, detaljnim, objektivnim, izrađenim sukladno zadatku suda i prema pravilima struke. Tužiteljica je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja uredila svoj tužbeni zahtjev, usklađujući ga s rezultatima vještačenja, potražujući od tuženice naknadu za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine u visini 1/3 najamnine određene po vještaku.

18. S obzirom na to da je sud zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim, naloženo je tuženici da tužiteljici, na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine u razdoblju od siječnja 2018. do rujna 2020., ispati iznos od 3.047,01 eura, pri čemu je mjesečni iznos najamnine za 2018. utvrđen u iznosu od 87,60 eura (odnosno u iznosu od 66,36 eura za siječanj 2018. jer je u preostalom dijelu tužiteljica povukla tužbu), mjesečni iznos najamnine za 2019. utvrđen je u iznosu od 93,65 eura, a za 2020. u iznosu od 99,25 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici su priznate i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 533. st. 3. ZOO/05).

19. Tužiteljica je uspjela u pretežitom dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, točnije od zatraženih 3.239,17 eura uspjela je s iznosom od 3.047,01 eura, dok je u preostalom dijelu utvrđeno da je tužba povučena. Stoga joj je tuženica dužna naknaditi parnični trošak u cijelosti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.

19.1. Tužiteljici pripada joj iznos od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima 2. listopada 2023., 26. siječnja 2024. i 19. prosinca 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) te za sastavljanje podneska od 24. kolovoza 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka (Tbr. 8.1. Tarife), kao i iznos od po 50 bodova za zastupanje na ročištu 13. travnja 2023. (Tbr. 9.2. Tarife) i ročištu za objavu presude (Tbr. 9.3. Tarife), ukupno 600 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.200,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 300,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 1.500,00 eura. Također, tužiteljici je priznat trošak nagrade za vještačenje u iznosu od 660,80 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,78 eura i sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 47,78 eura. Stoga, ukupan parnični trošak koji je dosuđen tužiteljici iznosi 2.256,36 eura. Tužiteljici pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

19.2. Tuženica nije uspjela u sporu pa je njen zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (čl. 154. st. 5. ZPP).

U Puli 5. veljače 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici, uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženici po punomoćniku