Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-760/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja BP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Helena Kovačić Lijović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-9502/2019-38 od 29. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-10096/2021-20 od 19. lipnja 2024. u točkama II., III. i I. izreke izuzev u dijelu kojim je utvrđena ništetnost početno ugovorene kamatne stope od 5,10 % te u točkama izreke.

II.Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 9012528155,koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Baković dana 25.09.2007. pod brojem OV20520/07 u dijelu koji glasi: " koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,10 % godišnje" te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da kamata na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10%.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kreditu sklopljen između stranka 25. rujna 2007. u odredbama čl. 1. i 6. Ugovora u dijelu kojim je između stranaka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te u odredbi čl. 4. Ugovora vezano uz ugovorenu kamatnu stopu te promjenjivost iste. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.516,99 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.539,35 eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja dok je u točki IV. izreke kao neosnovan odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom u dijelu kojim je zahtijevao utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 6.1., 6.3. i 6.4. Ugovora o kreditu.

2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu točaka I.,II. i III. izreke pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između stranka 25. rujna 2007. u dijelu kojem je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te posljedično tome restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.516,99 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos.

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 25. rujna 2007. sklopili Ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredit s ugovorenom valutnom klauzulom vezano uz valutu CHF, za kupnju vozila,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplate kredita mijenjala uslijed jednostrane odluke banke, što je povećavalo anuitete kredita,

- da je vezano uz ugovorenu valutna klauzula vezana uz valutu CHF tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu, što je dovelo do povećanja anuiteta,

- da je među strankama sklopljeni Ugovor tipski ugovor sastavljen po tuženiku,

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučeno da je u ovom postupku tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o primjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača,

- da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučeno da je tuženik povrijedio i kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorene odredbe ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi,

- da je stoga sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe,

- da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prilikom sklapanja ugovora tužitelja informirao o rizičnosti ugovaranja valutne klauzule vezano uz valutu CHF,

- da razlika pretplate između iznosa koje je tužitelj po osnovu valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je tečaj CHF ostao nepromijenjen kao na dan isplate kredita uključujući i razliku zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika ukupno iznosi 6.516,99 eur tj. mjesečne iznose pobliže naznačene u točki II. izreke a što utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Darfin d.o.o.

8. Prvostupanjski sud slijedom naprijed iznijetih utvrđenja zaključuje da su sporne odredbe među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu nepoštene te posljedično tome ništetne. Naime u postupku kolektivne zaštite da su donesene pravomoćne odluke sadržajem kojih da je vezan i to presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 da je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava i interese i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu u CHF, bez da bi informirao korisnike o posebnoj rizičnosti valute CHF uz koju je vezan predmetni kredit. Tuženik da je iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: PŽ-7129/13 od 13.06.2014. godine da je utvrđena ništetnom jednostrana promjenjivost kamatne stope od strane tuženika, a da tuženik nije potrošače u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope.

9. Polazeći od utvrđenja da tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi predmetne ugovorne odredbe, tj. dijelovi istih iz konkretnog Ugovora o kreditu bile različite sadržajno i značenjem od onih odredbi koje je Trgovački sud u Zagrebu te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske utvrdio ništetnima u postupku kolektivne zaštite potrošača a uzimajući u obzir sadržaj odredbe čl. 502.c. ZPP-a te vezanost naprijed navedenim presudama zaključuje da su sporne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te promjenjivost kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika o sadržaju kojih se nije pojedinačno pregovaralo sukladno odredbi čl. 81.st.2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 nepoštene te posljedično tome ništetne.

10. Zaključuje prvostupanjski sud da je prema odredbi čl. 22. ZOO-a dopušteno ugovaranje valutne klauzule, ali da je ništetno ugovaranje iste na način kako je to učinjeno u konkretnom slučaju vezano uz valutu CHF a da pritom tužitelj na rizičnost ove valute nije upozoren kao niti na činjenicu da hrvatska središnja banka ne štiti tečaj CHF u kunama, kako je to činila za valutu EUR. Isto tako smatra da je u smislu odredbe čl. 26. ZOO-a dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, ali da je konkretno ništetan način kojim je ugovorena promjenjivost iste prema jednostranoj odluci tuženika, bez jasno naznačenih i tužitelju poznatih kriterija kada i kako će se isto događati pa kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti istih te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. Kao posljedicu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope prema odluci tuženika prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu više plaćenog iznosa zbog povećanja tečaja te povećanja početno ugovorene kamatne stope u ukupnom iznosu od 6.516,99 eur visinu kojeg utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem pri čemu tuženika obvezuje na isplatu zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a tekućom od primitka svakog pojedinog mjesečnog iznosa po tuženiku.

12. Prvostupanjski sud cijeni neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare zaključujući da je u konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastarni rok prekinut pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012, za valutu pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., odnosno za kamatu presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenog dana, što da znači da u odnosu na zahtjev tužitelja sadržan u predmetnoj tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.

13. Nadalje, prvostupanjski sud kao neosnovan odbija dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim isti zahtjeva utvrđenje ništetnosti u dijelu odredbe čl. 6.1, 6.3. i 6.4. Ugovora o kreditu vezanim uz ugovorenu anuitetnu otplatu te dospijeća anuiteta uz zaključak da ugovorne odredbe u ovom dijelu nisu ništetne posljedično čemu odlučuje kao u točki IV. izreke.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koju upire tuženik u žalbi.

15. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

16. Protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju pobijane presude nije počinjena niti relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a koja je bila ili je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe protivno odredbama ZPP koje reguliraju isto. U konkretnom slučaju tužitelj je tužbu preinačio povećanjem zahtjeva za isplatu nakon provedenog financijskog vještačenja koje je bilo potrebno za određivanje visine zahtjeva tužitelja pa kada je tužitelj podneskom od 26. veljače 2021. nakon izrade nalaza vještaka financijske struke povisio tužbeni zahtjev tada je ostvarena iznimka iz odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a prema kojoj tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka pa je pravilno prvostupanjski sud na glavnoj raspravi 9. svibnja 2022. dopustio preinaku. Činjenicom da je na tom ročištu glavna rasprava zaključena a potom i preotvorena rješenjem prvostupanjskog suda od 23. lipnja 2022. nakon čega je tužitelj podneskom od 17. travnja 2023. smanjio zahtjev za isplatu vezano uz raspravljanje po kojem je u prisutnosti stranaka održano ročište za glavnu raspravu 17. travnja 2023. tuženik nije onemogućen u raspravljanju.

18. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

19. Ispitujući prvostupanjski presudu u granicama razloga određenih u žalbi za navesti je da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je promašeno pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača tj. na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te je neosnovan žalbeni navod tuženika da se navedene presude ne odnose na predmetni ugovor. Na navode tuženika valja odgovoriti da se je prvostupanjski sud pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502. c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19-dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

20. Valja reći da je suština pravomoćnih odluka donesenih u kolektivnom sporuo ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovoru (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj neovisno o navedenim parametrima koji nisu ni stipulirani, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, U-III-2922/2018 i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021., da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

21. Pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama je stavljeno na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače. Pri tome je uzeto u obzir da su takvi ugovori, iako tipizirani, pisani stručnom terminologijom, nerazumljivom i nepoznatom prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja. Ocijenio je da su jedino na taj način potrošači mogli spoznati ekonomske učinke koji će za njih u budućnosti proizlaziti iz osporenih ugovornih odredaba time da potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta

poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

22. U konkretnom slučaju kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud radi se o tipskom ugovoru, da se radi o takvom ugovoru evidentno je iz same isprave o sklopljenom Ugovoru iz koje jasno proizlazi da se radi o standardnom ugovoru pripremljenom po tuženiku.

23. Pravilno je prvostupanjski sud rukovodeći se vezanošću za sadržaj odluka donesenih u kolektivnom sporu odlučio o tužbenom zahtjevu kada je utvrdio ništetnim odredbu čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoren način promijene kamatne stope te u odredbama čl. 1.,4. i 6. Ugovora vezano uz u valutnu klauzulu ugovorenu vezano uz valutu CHF. Iako prvostupanjski sud citira odredbe ZZP/03 koji zakon nije bio na snazi u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbama Zakona o zaštiti potrošača (2007) ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje ZZP/07)valjalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

24. Odredbom čl. 96.st.1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca ( čl.96.st.2. ZZP/07)

26. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96.st.4. ZZP/07) dok je prema odredbi čl. 102.st.1. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

27. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da u ovom postupku tuženik nije dokazao, teret dokaza koje činjenice ležao na istom da se je o spornim odredbama ugovora pregovaralo.

28. Spornim odredbama ugovora o kreditu od 25. rujna 2007. ugovorena valutna klauzula te način promjene redovne kamatne stope sadržajno je izražen na identičan način kao i u onima koje su u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim pri čemu u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja u valutne klauzule vezanu uz valutu CHF te promjenjivosti kamatne stope između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

29. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten tvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 25. rujna 2007. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

30. Stoga je zakonit zaključak prvostupanjskog suda da su predmetne ugovorne odredbe ništetne. Ovo iz razloga jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo te su iste uzrokovale znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

31. S obzirom da je odredbom čl. 96.st.1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda uzrokuju sporne odredbe, jer tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene bilo kamatne stope bilo valute te jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su predmetne odredbe kao takve ništetne.

32. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 102. st. 1 ZZP/07 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrdio ništetnost dijela odredbe čl. 4. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te odredbe čl.1., 4. i 6. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te u tom dijelu pravilno odlučio kao u toč. I. izreke pobijane presude.

33. Zbog navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu i to u odnosu na točku I. izreke presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovorene valutne klauzule vezano uz valutu CHF te u dijelu kojim je utvrđena ništetnost načina promjene kamatne stope prema Odluci tuženika te odlučiti kao u točki I. izreke.

34. Međutim pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu, tj. u dijelu toč. I. izreke kojim je utvrđena ništetnost odredbe točke 4. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da početna kamatna stopa iznosi 5,10% primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti te odlučiti kao u izreci ove odluke.

35. Naime, kako to proizlazi iz sadržaja među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu, a koje činjenice među strankama i nisu sporne u odredbi točke 4. Ugovora ugovoreno je da početna kamatna stopa iznosi 5,10 % te da je ista promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

36. Za navesti je da odredba Ugovora kojom je ugovorena početna kamatna stopa od 5,10 % kako je to naznačeno u odredbi točke 4. Ugovora predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj potrošaču kao što je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio jasan, lako razumljiv i lako uočljiv to sukladno odredbi čl. 99. ZZP/07 i nije dopušteno ocjenjivati poštenje iste. Kako je u vrijeme sklapanja ugovora s obzirom na sadržaj iste tužitelj kao potrošač mogla procijeniti ekonomske posljedice ugovaranja takve ugovorne odredbe te ekonomsko značenje iste to odredba točke 4. sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena početna kamatna stopa od 5,10% ne predstavlja ništetnu ugovornu odredbu pa pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva utvrđenje iste kao neosnovan valja odbiti. Ovo napose i iz razloga jer u kolektivnom sporu na pravomoćna utvrđenja kojeg se tužitelj i poziva pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 nije utvrđena ništetnost početo ugovorenih kamatnih stopi već je utvrđen ništetnim način promjene iste prema jednostranoj odluci tuženika.

37. Naime, nedopušteno i ništetno je u konkretnom slučaju samo ugovaranje promjene kamatne stope prema Odluci tuženika kao kreditora kako je to ugovoreno u spornoj odredbi točke 4. Ugovora bez da su u sadržaju ugovora precizno i određeno naznačeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope te kriteriji za koje se veže promjena.

38. Ovo iz razloga jer takva ugovorna odredba vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija te takva ugovorna odredba daje mogućnosti banci da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Takva ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom sukladno odredbi čl. 96.st.1. ZZP/07 jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača te je ista kao nepoštena ugovorna odredba ništetna.

39. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1. valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude dok je temeljem čl. 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

40. Kako je ništetna odredba među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te ugovorena odredba načinu promjenjivosti početno ugovorene kamate stope to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a za isplatu iznosa od 6.516,99 eur stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi visinu kojeg zahtjeva je prvostupanjski sud utvrdio provedenim financijskim vještačenjem.

41. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud visinu tužbenog zahtjeva temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio u vidu razlike između iznosa koje tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koje bi platio da je tečaj CHF ostao nepromijenjen kao na dan isplate kredita a s osnove promjenjive kamatne stope između početno ugovorene kamatne stope od 5,10% i svih kasnijih povećanja iste u razdoblju od dana isplate kredita pa do njegove konačne otplate.

42. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud na opisani način postupao suprotno volji ugovornih strana te na način kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa. Ovo iz razloga jer time što je utvrđena ništetnost dijela predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj Odluci tuženice sud nije mijenjao volju stranaka. Nije upitno da stranke mogu ugovarati promjenjivu kamatnu stopu pri čemu je način na koji je to učinjeno u konkretnom slučaju ništetan jer predstavlja povredu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita pa je pogrešno stajalište tuženika u žalbi da se pobijanom presudom sugerira i nameće da su stranke htjele ugovoriti fiksnu kamatnu stopu.

43. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije bio dužan utvrđivati te uzeti u obzir eventulano manje plaćene iznose vezane uz negativne vrijednosti razlike anutiteta zbog eventulano nižeg tečaja u odnosu na početni te niže kamatne stope u odnosu na početni tijekom razdoblja otplate te s tim u vezi provoditi financijsko vještačenje iz razloga jer tuženik tijekom postupka nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili pak protutužbeni zahtjev pa sud nije dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima.

44. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u dijelu kojim upire na nepravilnost zaključka te utvrđenja prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovor prigovora zastare.

45. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je primijenio materijalno pravo kad je odbio takav prigovor tuženika kao neosnovan. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323.st.1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača pa kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost odredbe o načinu promjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014. a presuda vezano uz ništetnost valutne klauzule vezano uz valutu CHF pravomoćna 14. lipnja 2018. a tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 14. lipnja 2019 . to je pravilno utvrđenje prvostupanjski sud da je tužitelj tužbu podnio unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

46. Naime, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao posljedicu ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope te valutne klauzule vezano uz valutu CHF u smislu odredbe članka 323. stavka 1. ZOO- a u vezi članka 1111. ZOO-a naložio tuženiku da tužitelju vrati iznos od 6.516,99 eur koji je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne obveze sve s zakonskom zateznom kamatom o tijeku koje je pravilno odlučio primjenom odredbe čl. čl. 1115. ZOO-a.

47. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

48. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti tuženika kao stjecatelja. Ovo iz razloga jer je konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog korištenja od strane tuženika kao jače ugovorne strane nepoštenih ugovornih odredbi te postupanja tuženika protivno načela savjesnosti i poštenja pa je tuženik nepošteni stjecatelj slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud primjenom članka 1115. ZOO-a kamatu sudio od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

49. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka time da tuženik sadržajem žalbe i ne iznosi razloge zbog kojih odluka o troškovima sadržana u izreci pobijane presude nije pravilna. Tuženik je izgubio parnicu pa ga je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju.

50. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1. i čl. 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao točki I. i II. izreke ove presude

51. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP jer je tuženik uspio s žalbom u neznatnom dijelu vezano uz koji nisu nastali posebni troškovi slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

52. Prvostupanjska presuda u ne pobijanom dijelu točke IV. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković