REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-20/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, protiv ovršenice US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrija Zelenika, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-74527/2023-90 od 30. listopada 2024., 5. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-74527/2023-90 od 30. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud riješio:

" I Odbija se prijedlog za odgodu ovrhe ovršenice podnesen 10. siječnja 2014. godine kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev ovršenice za ukidanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovrv-1461/2003 od 6. veljače 2003. godine, podnesen 10. siječnja 2014. godine kao neosnovan. III Odbacuje se prijedlog za povrat u prijašnje stanje ovršenice podnesen ovom sudu 10. siječnja 2014. godine, a dopunjen podneskom od 23. travnja 2021. godine, kao nepravovremen.

IV Odbacuje se prigovor ovršenice podnesen 10. siječnja 2014. godine protiv rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-1461/2003 od 6. veljače 2003. godine, kao nepravovremen. "

2. Protiv toga rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi ovršenica, isto pobija u cijelosti "iz svih zakonom predviđenih razloga". U žalbi, u bitnome, ovršenica navodi da se dostava rješenja o ovrsi ovršenici obavljala 10 godina, da predmetna dostavnica ne može biti vjerodostojna isprava i da ona ne može dokazivati istinitost njezina sadržaja, da onda rješenje o ovrsi nije ni moglo postati pravomoćno i ovršno, da je glede odgode ovrhe sud trebao pozvati ovršenicu radi dostave materijalne dokumentacije kojom da bi ona dodatno potkrijepila vjerodostojnost nastanka teško nadoknadive odnosno teško nenadoknadive štete, da je ovršenica imala velike zdravstvene tegobe, da na vrijeme nije mogla potražiti stručnu pomoć, a dokaz o istome da bi bio dostavljen na traženje suda, da je pogrešno utvrđen dan saznanja ovršenice za propuštanje i da je sud trebao saslušati ovršenicu, da prvostupanjski sud nije postupio po nalogu suda drugog stupnja iz rješenja ovog suda poslovni broj Gž Ovr-308/2023-2 od 8. rujna 2023., pa ovršenica predlaže da se pobijano rješenje ukine, podredno da se predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba ovršenice nije osnovana.

4. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem ovršeničini prigovor protiv rješenja o ovrsi i prijedlog za povrat u prijašnje stanje su odbačeni, a odbijeni su i ovršeničini prijedlozi za odgodu ovrhe i za ukidanje klauzule (potvrde) pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi toga suda, poslovni broj Ovrv-1461/2003 od 6. veljače 2003. podnesen 10. siječnja 2014., kao neosnovan.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama navoda žalbe, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijano rješenje, u njegovom bitnom dijelu, valjano i zakonito.

6. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, iz predmetnog spisa proizlazi da je predmetnom postupku prvostupanjski sud postupao po prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja od 21. siječnja 2003., kada je i doneseno rješenje o ovrsi a na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenice, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 17. 943,12 kuna, pripadajućih zateznih kamata i troškova postupka, a postupajući po tom prijedlogu prvostupanjski sud je i donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1461/2003 od 6. veljače 2003. (1.).

8. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja, a što proizlazi i iz priloženih vraćenih dostava za ovršenicu, to rješenje nije bilo uredno dostavljeno ovršenici, iako je višekratno (14 puta) dostava pokušana pa i na "nove" adrese ovršenice i sa "novim" prezimenom ovršenice (sa "izvorno" U na "US").

9. Konačno, po utvrđenju prvostupanjskog suda, a što proizlazi iz priloženih dostavnica, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 1461/2003 od 6. veljače 2003. ovršenici je dostavljeno zamolbenim putem, putem Općinskog suda u Samoboru, u predmetu tog suda poslovni broj Pom-33/2013 (86), a to rješenje ovršenici je dostavljeno 11. lipnja 2013. po sudskom dostavljaču na adresu [adresa], a što je bila adresa ovršenice u to vrijeme (72,133).

10. Prvostupanjski je sud izvršio uvid u dostavnicu na listu 1 spisa, te je ispravno utvrdio da na dostavnici za US, [adresa], stoji da je dostavljeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1461/2003, da je dostavljač prvu dostavu pokušao 10. lipnja 2013., kada je i dostavio obavijest o dostavi za 11. lipnja 2013., kada je to rješenje i uručeno ovršenici (1.), a što je potvrđeno i potpisima dostavljača i primatelja.

11. Ta isprava, dostavnica, po svom pravnom značaju, predstavlja javnu ispravu i njome se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (čl. 230. st. 1. ZPP-a).

12. Iz navedenog spisa proizlazi da iz navedene dostavnice proizlazi da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1461/2003 od 6. veljače 2003. ovršenici dostavljeno 11. lipnja 2013., a, onda, na ovršenici je bio teret dokaza da u toj (javnoj) ispravi određene činjenice nisu pravilno utvrđene ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP-a), a što ovršenica, i po ocjeni ovog suda, nije dokazala.

13. Činjenica da je očitom omaškom kao nadnevkom prijema na dostavnici naznačeno 11. lipnja 2012., kod činjenice da su na istoj dostavnici navedeni i nadnevci 10. lipnja 2013. i 11. lipnja 2013. (1.), te da je broj predmeta Pom-33/2013, ukazuju na to da je očitom omaškom umjesto 2013. navedena 2012. godina, pa je žalba ovršenice neosnovana u tom dijelu.

14. Isto tako, ni ovrhovoditelj, a ni prvostupanjski sud ne snose odgovornost što se ovršenici predmetno rješenje o ovrsi nije moglo valjano uručiti više od 10 godina, do toga je dolazilo zbog promjena adrese ovršenice, ne primanja dostavljanih pošiljaka ovršenici, pa su ovrhovoditelj i prvostupanjski sud za to provodili potrebne radnje i u primjerenim rokovima, pa je žalba ovršenice neosnovana i u tom dijelu.

15. Prema tome, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je predmetno rješenje o ovrsi ovršenici uredno dostavljeno 11. lipnja 2013. i da ovršenici od tada i teku pravnorelevantni rokovi.

16. To rješenje o ovrsi sadržavalo je valjanu uputu o pravnom lijeku, po kojoj se protiv toga rješenja mogao podnijeti prigovor u roku od 8 (osam) dana od dana prijema tog rješenja (čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona-"Narodne novine" broj 57/96, 28/99 i 42/00-dalje:OZ/96), a ovršenica je prigovor protiv toga rješenja podnijela 10. siječnja 2014. (94-96), pa je onda prvostupanjski sud, ispravno, taj prigovor ovršenice odbacio kao nepravovremen (točkom IV. izreke pobijanog rješenja), a žalba ovršenice je onda u tom dijelu neosnovana.

17. Ovršenica je podneskom od 10. siječnja 2014. stavila i prijedlog za povrat u prijašnje stanje u kojem navodi da je za razloge propuštanja saznala 9. siječnja 2014. (125).

18. Međutim, prvostupanjski sud ispravno utvrđuje da je ovršenica za rješenje o ovrsi saznala prijemom istoga 11. lipnja 2013., ali i da je 9. prosinca 2013. izvršila uvid u predmetni spis (89), tako da je ovršenica imala za dokazati opstojnost valjanih razloga za propuštanje rokova za podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi i da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen pravovremeno, a kako to ona nije učinila to je onda prvostupanjski sud njen prijedlog za povrat u prijašnje stanje i odbacio, primjenom odredbi čl. 117. i čl. 118. ZPP-a, pa je žalba ovršenice neosnovana i u tom dijelu.

19. Kako je, dakle, utvrđeno da je ovršenica uredno primila rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1461/2003 od 6. veljače 2003. i kako protiv istoga nije podnijela pravodoban prigovor te kako ovršenica nije dokazala opstojnost valjanih razloga za ukidanje klauzule (potvrde) pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja, to je onda prvostupanjski sud valjano i zakonito odbio prijedlog ovršenice u tom dijelu, a žalba ovršenice je neosnovana i u tom dijelu.

20. Konačno, ovršenica je podneskom od 10. siječnja 2014. stavila i prijedlog za odgodu ovrhe, a taj prijedlog ovršenice prvostupanjski sud odbija uz utvrđenje da ovršenica nije učinila vjerojatnim nastanak joj nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

21. Doista, ovršenica je već u prijedlog za odgodu ovrhe imala za učiniti vjerojatnim nastanak joj nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (čl. 61. OZ/96), a što ona prijedlogom za odgodu ovrhe, a ni kasnije, nije učinila, pa je prvostupanjski sud, ispravno, odbio i taj prijedlog ovršenice, a njena žalba je neosnovana i u tom dijelu.

22. Glede ostalih žalbenih navoda ovršenice valja navesti da je ovršenica već uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje i uz prijedlog za odgodu ovrhe, trebala dostaviti i određene dokaze kojima se, u pravnorelevantnom stupnju, dokazuju (učine vjerojatnim) odlučne činjenice za odluku o tom zahtjevu ovršenice i nije postojala obveza prvostupanjskog suda da, dodatno, poziva ovršenicu za dostavu tih dokaza.

23. Isto tako, rješenjem o ovrsi od 6. veljače 2003. je bila određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice, na pokretninama ovršenice, na njenoj mirovini i na nekretninama ovršenice, a u postupku ovrhe će se morati poštivati i ograničenja ovrhe u odnosu na svako od tih određenih sredstava.

24. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Puli, 5. veljače 2025.

Sudac:

Zoran Šarić