REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–18/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Biljane Bojanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 3. prosinca 2024., broj 75 K-228/2022, u sjednici održanoj 5. veljače 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zz branitelja optuženog, odvjetnice FCK te optuženog FC,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog FC odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, od 3. prosinca 2024., broj 75 K- 228/2022, proglašen je krivim optuženi FC zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 53. stavka 1. KZ/11, optuženom FC je kao utvrđena uzeta kazna zatvora od jedne godine i devet mjeseci na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Zadru, od 11. srpnja 2024., broj Kž-244/2023., pa je na temelju članka 51. KZ/11, optuženi FC osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu je, na temelju članka 54. i članka 53. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače do 27. svibnja 2013., te na izdržavanju kazne zatvora iz presude Općinskog suda u Zadru od 13. rujna 2021., broj K - 53/17 od 26. travnja 2024., do otpuštanja na prekid kazne 30. srpnja 2024., te nastavak izdržavanja kazne od 4. studenog 2024., nadalje. 1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP), optuženik FC obvezan je na naknadu paušalnog troška u iznosu od 80,00 eura, koji je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik FC osobno i putem branitelja Ivana Stanića, odvjetnika iz Zagreba.

2.1. U osobno podnijetoj žalbi, optuženik se žali „zbog višestrukih povreda ZKP-a, kao što su potpuno nedokazano i neobjašnjeno činjenično stanje“ te zbog „teških povreda zakonom i ustavom meni zajamčenih prava, a što je osnovno (pravo na obranu)“. Predlaže „U nadi da postoji razuma u Hrvatskom pravosuđu očekujem da se optužbe protiv mene odbace u cijelosti, a što Vam je iz svega i jasno.“

2.2. U žalbi podnesenoj putem branitelja optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP-a, s prijedlogom „usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.“

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, te je isti nakon razgledanja vraćen na daljnji postupak.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika FC putem tehničkog uređaja za vezu na daljinu, sukladno članku 475. stavku 7. ZKP-a jer se isti nalazi u zatvoru u Zadru, te zz branitelja optuženog FC, odvjetnice FCK, a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, sukladno odredbi članka 475. stavka 3. ZKP-a.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optuženik se putem branitelja žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Analizirajući provedene dokaze žalitelj se ne slaže s ocjenom suda prvog stupnja, navodi da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, pa u tom pravcu ističe kako prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u odlomku 9. navodi kako obrana optuženika nije sukladna navodima svjedoka TC, a da su navodi oštećenice kao svjedoka u bitnom suglasni s opisom dijela događaja koji je iznijela oštećenica, iako iz iskaza svjedoka TC proizlazi suprotno jer on u bitnom potvrđuje navode iz optuženikove obrane, a posebno da inkriminirane zgode oštećenici nije uputio prijetnje, dok ne potvrđuje glavne dijelove iskaza oštećenice ZC kojim tereti optuženika za kazneno djelo prijetnje.

7.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, sud prvoga stupnja dao je u svemu valjane i logične razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni, bez ikakve proturječnosti, a posebno nema proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka i sadržaja isprava i samih iskaza svjedoka i sadržaja isprava jer je iskaze oštećenice ZC, svjedoka TC te obranu optuženika prvostupanjski sud pravilno citirao u bitnim dijelovima. Druga je stvar što optuženik te razloge ne prihvaća već izvodi svoju subjektivnu neargumentiranu ocjenu iskaza svjedoka TC, oštećenice ZC te obrane optuženika čime se ne ostvaruje istaknuti vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već se time ukazuje na nezadovoljstvo žalitelja sudskom analizom dokaznog postupka i vrednovanjem personalnih dokaza, pa se radi u stvari o prigovoru činjenične naravi.

7.2. Stoga ne stoji tvrdnja žalbe branitelja optuženog FC da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

7.3. Bez osnova je i tvrdnja optuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što nije postupio po uputi suda drugog stupnja čime žalitelj aludira na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-a. Protivno navedenim tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je postupio upravo u skladu s uputama drugostupanjskog suda iz ukidne odluke od 12. travnja 2022., broj: Kž–109/2022-9. Naime, prvostupanjski sud je savjesno ocijenio svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima te je na temelju takve ocjene izložio sve nesporne činjenice te određeno i potpuno izložio koje sporne činjenice i iz kojih ih je razloga uzeo kao dokazane, pritom osobito cijeneći vjerodostojnost proturječnih dokaza, odnosno obranu optuženika FC te iskaz oštećenice ZC i svjedoka TC navodeći jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a posebno razloge zašto smatra da je optuženik kritične zgode poduzeo inkriminiranu mu radnju.

8. Iako i optuženik u osobno podnesenoj žalbi navodi kako se žali „zbog višestrukih povreda ZKP-a, kao što su potpuno nedokazano i neobjašnjeno činjenično stanje“ te zbog „teških povreda zakonom i ustavom meni zajamčenih prava, a što je osnovno (pravo na obranu)“, iz sadržaja te žalbe proizlazi kako se navodi kojima potkrjepljuje navodne „višestruke povrede ZKP-a“ i teške povrede zakonom i ustavom zajamčenih prava, a osobito prava obrane ne odnose na kazneni postupak koji je rezultirao donošenjem pobijane presude, već u bitnom iznosi razloge zbog kojih smatra da nije trebao biti osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., počinjenog na štetu oštećenice ZC, presudom Općinskog suda u Zadru, od 13. rujna 2021., broj 75 K-53/17, koja je preinačena u tom dijelu u odluci o kazni odlukom Županijskog suda u Puli-Pola, od 12. travnja 2022., broj Kž-109/2022-9, a koje je prethodilo i u vezi je sa sada presuđenim kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., a što ni na koji način nije od utjecaja na presudu donesenu u predmetnom kaznenom postupku. Osim toga iz obrazloženja osobno podnesene optuženikove žalbe proizlazi da su gotovo svi prigovori koje podvodi pod tu žalbenu osnovu, zapravo činjenične naravi i odnose se na njegovo nezadovoljstvo što je osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., počinjenog na štetu oštećenice ZC, ukazujući kako je prethodno u dva navrata bio oslobođen optužbe, kako za to kazneno djelo, tako i za sada pobijanom presudom presuđeno kazneno djelo prijetnje.

9. Ukoliko je pak žalbenim navodima optuženik smjerao da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu time što je prvostupanjski sud prvo prihvatio dokazni prijedlog obrane da pozove i ispita kao svjedoka TC, da bi naknadno taj dokazni prijedlog odbio te što je odbio prijedloge obrane da se kao svjedoci ispitaju NC, VC te BC, valja istaknuti slijedeće.

9.1. Smislenom primjenom odredaba ZKP-a o dokazivanju, posebno članka 421. i članka 428. ZKP-a, slijedi da sud nije vezan svojim ranijim odlukama o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih dokaznih prijedloga stranaka, te ih je ovlašten opozvati. Na takav način postupio je i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, a svoju odluku je i obrazložio (točka 11.2. i 11.3. obrazloženja presude), a razloge koje je za to iznio prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.2. Nasuprot žalbenoj tvrdnji optuženog FC u osobno podnesenoj žalbi da je odbijanjem prijedloge obrane da se kao svjedoci ispitaju NC, VC te BC, prvostupanjski sud je vrlo detaljno izložio razloge odbijanja ovih dokaznih prijedloga (točka 11.2. i 11.3. obrazloženja presude), a iz razloga jasno proizlazi kako imenovane osobe nisu imale neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju prijetnje, što inače niti sam optuženik u obrazlaganju tih dokaznih prijedloga nije ni tvrdio, dok okolnosti ponašanja oštećenice ZC općenito i posebno u odnosu na optuženika doista ni na koji način nije moglo utjecati na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju.

9.3. Stoga, kada je prvostupanjski sud jasno, logično i utemeljeno obrazložio zašto je odbio prijedloge obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka NC, VC te BC i zašto njihovo ispitivanje nije nužno za utvrđivanje istine, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, i zašto se njihovim ispitivanjem ne bi utvrdile nove ni drugačije činjenice, a i da se ne radi o dokazima od značaja za ocjenu stupnja krivnje optuženika, to nije u pravu optuženik FC kada sugerira da je odbijanjem ispitivanja predloženih svjedoka povrijeđeno njegovo pravo obrane na raspravi.

10. Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe optuženog FC, podnesenoj osobno i putem branitelja, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. i stavka 2. ZKP-a, jer sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede na koje se ukazuje žalbama, a nije počinio niti druge postupovne povrede iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Optuženik ustvari u osobno podnesenoj žalbi i onoj podnesenoj putem branitelja prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu članka 470. stavka 1. i 2. ZKP-a, jer ne ističe one odlučne činjenice koje prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao, niti za takve činjenice nudi nove dokaze, već prigovara ocjeni iskaza oštećenice ZC i zaključcima koje je iz takove ocjene izveo prvostupanjski sud.

12. Drugostupanjski sud, slijedeći žalbene navode i sadržaj isprava odnosno zapisnika o izvedenim dokazima, ne nalazi da postoji ozbiljnija sumnja u pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica navedenih i obrazloženih u prvostupanjskoj presudi.

12.1. Optuženik, naime, prigovara tome što je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu oštećenice ZC ukazujući kako njezin iskaz nije potvrđen niti jednim drugim dokazom, a posebno iskazom svjedoka TC koji je očevidac inkriminiranog događaja prijetnje. Osim toga ukazuje kako je oštećenica iskazivala neživotno i nelogično jer, iako je u više navrata netom po inkriminiranom događaju imala prilike o tom događaju pričati svjedocima AC i UC, pa i svjedoku EC, to nije učinila.

12.2. Suprotno optuženiku drugostupanjski sud prihvaća ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice ZC koju je dao prvostupanjski sud, ne nalazeći da bi ovakvim žalbenim navodima ta ocjena bila uspješno osporena. Prvostupanjski sud je svaki pojedini dokaz, pa i iskaz oštećenice, ocjenjivao sukladno članku 450. stavku 2. ZKP-a, dovodeći ga u vezu s iskazima saslušanih svjedoka, ali i s obranom optuženika te utvrđenim činjenicama koje se odnose na kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., počinjeno na štetu oštećenice ZC za koje je optuženik pravomoćno osuđen, a koje je prethodilo i u vezi je sa sada presuđenim kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., a tek nakon takove ocjene izvedenih dokaza izvedeni su zaključci o dokazno važnim činjenicama, a slijedom njih i o postojanju odlučnih činjenica kaznenog djela prijetnje.

12.3. Prije svega treba reći da je prvostupanjski sud kod ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice ZC imao u vidu da je ona kroz svoje iskaze, koje je davala u više navrata tijekom postupka, dosljedno teretila optuženika, kako za učin kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., počinjeno na njezinu štetu, tako i kaznenog djela prijetnje za koje je optuženik pobijanom presudom proglašen krivim i osuđen, te da je upravo na temelju njezinog iskazivanja, koji je u cijelosti prihvaćen i ocijenjen kao vjerodostojan, u povezanosti s drugim dokazima optuženik pravomoćno osuđen da je u događaju koji je neposredno prethodio sada inkriminiranom događaju prijetnje istoga dana 19. veljače 2013., nakon što se oštećenica ZC, s kojom je bio u vezi, vratila iz večernjeg izlaska, počeo joj prigovarati što je kasno došla i pitao s kime se vucara te joj rekao da je kurva, a kada mu je ona ležeći na kauču odgovorila, prišao je do nje i s namjerom da joj nanese tešku tjelesnu ozljedu iz stojećeg položaja staklenom vinskom čašom je udario u lice pri čemu je čaša udarila u njen nos i slomila se od čega je zadobila semiamputaciju pune debljine nosnog vrška s oštećenjem nosne hrskavice, pri čemu je vršak nosa s potkožnim strukturama i hrskavicama odrezan od gore visio na tračku kolumele prema dolje.

12.4. Oštećenica ZC u pogledu bitnih okolnosti kaznenog djela prijetnje dosljedno, kao i u slučaju kaznenog djela teške tjelesne ozljede, tereti optuženika navodeći kako je nakon pružene joj liječničke pomoći uslijed ozljede nosa uzrokovane optuženikovim djelovanjem te nakon povratka u stan u kojem je živjela skupa s optuženikom, putem SMS poruke zamolila TC da dođe po nju zbog čega je počela spremala stvari u torbe, da bi, nakon dolaska TC, koji se odazvao njezinom pozivu i kojem je rekla da ju je optuženik udario po nosu, u jednom trenutku optuženik od nje zatražio da mu preda ključ od svog osobnog vozila marke Golf, što je odbila, pa joj je optuženik rekao kako u šumi ima zakopano nekoliko kila plastičnog eksploziva C4 i da će u zrak dignuti aute skupa s njom unutra, a sve uz pomoć mobitela od 100 kuna, da bi je potom udario dlanom u predjelu nosa koji je prokrvario te joj je ispao zaštitni tampon te da je nakon toga kuhinjskim nožem krenuo prema njoj, u čemu ga je spriječio TC, uz prijetnje da će ju ubiti, zakopati u rupu ili baciti živu u rupu na „Tulove grede“, zbog čega je pobjegla u sobu te nazvala policiju.

12.5. Iako je svjedok TC u svom iskazu osporio da je kritične zgode čuo da bi optuženik oštećenici uputio inkriminirane riječi prijetećeg sadržaja te da je na oštećenicu krenuo nožem u čemu ga je spriječio, on je u svom iskazu potvrdio navode iz iskaza oštećenice da mu je kritične zgode uputila SMS poruku kojom ga je pozvala da dođe po nju, da je imala zavoj na nosu za koji mu je rekla da je to zbog toga što ju je optuženik udario, nadalje da su se u njegovoj nazočnosti optuženik i oštećenica prepirali na način da je optuženik predbacivao oštećenici da se kasno vratila iz izlaska, da je pritom između njih došlo do naguravanja na način da je optuženik oštećenicu uhvatio za kosu i počupao, da su se vrijeđali, a dozvolio je mogućnost da je u tom naguravanju optuženik oštećenicu laktom zahvatio po nosu zbog čega joj je ozljeda na nosu prokrvarila te da ih je on nastojao razdvojiti. Također je potvrdio da je optuženik od oštećenice tražio da mu preda ključ od automobila marke Golf, dok je ona tvrdila da ne zna gdje je i da ga nije uzela te da je oštećenica u stanu počela spremati svoje stvari u putne torbe radi odlaska iz stana.

12.6. Ove navode svjedok TC potvrdio je iskazujući na raspravi od 26. rujna 2014., obzirom da je nakon predočavanja mu tog iskaza izjavio kako u cijelosti ostaje pri tom iskazu, osim u dijelu da je optuženik oštećenicu počupao za kosu uz tvrdnju da to nije izjavio već da je onaj tko je pisao zapisnik izvrnuo njegove riječi.

12.7. Optuženik u žalbi upire upravo na dijelove iskaza svjedoka TC u kojem osporava da je optuženik oštećenici izgovorio inkriminirane riječi prijetnje i da je pritom koristio nož, kao dokaz da je iskaz oštećenice neistinit.

12.8. Međutim, oštećenica je bila izričita i dosljedna u svom opisu djelovanja optuženika prema njoj kritične zgode, kako u pogledu dinamike zbivanja i načina na koji ju je optuženik teško tjelesno ozlijedio, za što je pravomoćno osuđen, tako i u pogledu dinamike zbivanja i načina na koji joj je optuženik na inkriminirani način prijetio, zbog čega je ona i htjela napustiti zajednicu života s optuženikom te zatražila pomoć svjedoka TC. Iskaz svjedoka TC sadržajno ne predstavlja protudokaz naprama iskazu oštećenice bez obzira što je on izričito izjavio da nije čuo prijetnje, a niti da je optuženik koristio nož. Međutim, ako se uzmu u obzir okolnosti da je svjedok TC potvrdio da ga je oštećenica putem SMS poruke pozvala da dođe po nju, da mu je odmah po dolasku u stan, u kojem je s optuženikom živjela, rekla kako ju je optuženik udario po nosu, da su se optuženik i oštećenica naguravali i da je optuženik moguće zakačio oštećenicu po nosu uslijed čega joj je rana na nosu prokrvarila, da ju je nadalje počupao za kosu, da je optuženik prebacivao oštećenici što se kasno vratila s izlaza i da je od nje tražio ključeve svog vozila, a posebno i da je svjedok TC osobno intervenirao kako bi razdvojio optuženika i oštećenicu u naguravanju, onda je iz nesporne činjenice da je oštećenica na intervenciju pozvala policiju tek nakon ovog dijela događaja, a ne nakon što je prethodno ozbiljno teško tjelesno ozlijeđena, i da je sa svojim stvarima napustila stan, a praktički zajednicu života s optuženikom, te da je optuženik i u vrijeme boravka u stanu svjedoka TC i nadalje bio vidno uzrujan i kao takav verbalno i fizički usmjeren prema oštećenici, jasno je da je prije toga morala postojati prijetnja na koju u svom iskazu upućuje oštećenica jer je životno i logično da je ona zbog straha od realiziranja tih optuženikovih prijetnji, kojima je prethodilo njezino teško tjelesno ozljeđivanje, i to na način i s posljedicama koje nisu uobičajene za tu vrstu kaznenih djela, pozvala policiju i napustila stan. 13. Prvostupanjski je sud s pravom otklonio obranu optuženika jer je suprotna iskazu oštećenice, ali i iskazu svjedoka TC. Tako svjedok TC nije potvrdio njegove navode iz obrane da je kritične zgode u njegov stan došao prema ranije utvrđenom dogovoru, potom da je oštećenica uzela kuhinjski nož te da mu je čak i prijetila povodom čega joj je rekao da će je baciti s balkona ukoliko ne spusti nož, a niti da joj je rekao da ostavi ključeve od njegova auta i da iz kutije uzme 100 eura i da ode iz stana. Nasuprot tome svjedok TC je dopustio mogućnost da je optuženik prilikom naguravanja oštećenicu kontaktirao po već ozlijeđenom nosu uslijed čega je došlo do ponovnog krvarenja čime je osporio i optuženikov navod kako oštećenicu nije kontaktirao po već ranije ozlijeđenom nosu.

13.1. Iako je točan žalbeni navod optuženika da svjedok TC u svom iskazu nije potvrdio navode oštećenice da joj je prijetio i da je na nju uz daljnje prijetnje pokušao nasrnuti nožem, ovaj svjedok u bitnom nije potvrdio niti navode iz optuženikove obrane koje je u vezi s inkriminiranim događajem dovodio u vezu s ovim svjedokom, pa je čak negirao i postojanje činjenica utvrđenih pravomoćnom presudom kojom je optuženik osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede počinjenog na štetu oštećenice ZC u događaju koji je prethodio inkriminiranom i u uskoj je vezi s njim, navedeno ni u kom slučaju ne upućuje na zaključak, kako se to tvrdi u žalbi, da je iskaz oštećenice neistinit i da joj optuženik nije prijetio, već je takav iskaz svjedoka očigledno posljedica njegovog nastojanja izbjeći svjedočenje, pa je zato i svjedočio onako kako je svjedočio nastojeći, da bi opravdao različitost u iskazu koju je dao u prethodnom postupku i inicijalno ga potvrdio na raspravi pred sudom, pokušavao prikazati kako je od strane državnog odvjetnika kojem je dao iskaz krivo shvaćen, a na što je ukazala i sama oštećenica, i kako je na to pravilno ukazao i prvostupanjski sud u svojoj pisanoj presudi.

14. Što se tiče prigovora žalbe kako svjedokinja AC nije imala nikakvih saznanja o ovom inkriminiranom događaju iako joj je o tom događaju oštećenica pričala, dok je svjedokinja UC iskazala kako se ne sjeća da bi joj oštećenica spominjala ozbiljne prijetnje ili nož, valja reći kako je iz sadržaja njihovih iskaza razvidno da im oštećenica o inkriminiranom događaju nije ispričala detalje, nego je o tome govorila uopćeno, što je i logično i životno, te sukladno izjavi same oštećenice da im je o inkriminiranom događaju ispričala u bitnim crtama. To je nedvojbeno razvidno iz dijela iskaza majke oštećenice UC u kojem je navela kako joj oštećenica nije pričala detalje o tome zašto se svađala s optuženikom. Osim toga iz njihovih iskaza proizlazi da je oštećenica prilikom razgovora s njima bila koncentrirana na događaj oko teškog tjelesnog ozljeđivanja, što je i logično jer je taj dio događaja za oštećenicu, s obzirom na posljedice, bio daleko dramatičniji i traumatičniji te popraćen dugotrajnim liječenjem ozljede uzrokovane joj optuženikovom radnjom. Stoga njihovi iskazi nisu sadržajno u kontradikciji s iskazom oštećenice, kako to pogrešno nalazi optuženik. Uostalom svjedokinja UC nije negirala da joj je o ovom događaju oštećenica pričala, već samo da se toga ne sjeća.

15. Prema svemu do sada navedenom proizlazi da je prvostupanjski pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

16. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud primijenio odgovarajuće odredbe kaznenog zakona, kada je djelatnost optuženika označio kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

17. Optuženik nije naznačio da se žali zbog odluke o kazni, ali njegova žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP-a).

18. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne, osim pogrešno cijenjenog proteka vremena kao olakotne okolnosti, koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega nema mjesta njihovoj preocjeni. Prvostupanjski sud je u tom pogledu optuženom FC osnovano kao otegotno uzeo raniju višestruku osuđivanost zbog različitih kaznenih djela, pa i onih s elementima nasilja, kao i višestruku osuđivanost nakon nakon počinjenja djela koja se ne može zanemariti jer nesumnjivo reprezentira način života optuženika nakon počinjenja djela (pobliže navedeno pod točkom 10.1. obrazloženja), a olakotnim da je otac djeteta.

18.1. Naime, protek vremena od kriminalne aktivnosti, koju je prvostupanjski sud pogrešno cijenio kao olakotnu okolnost, nije takve prirode da bi se optuženiku FC cijenila olakotnim imajući u vidu da je nakon počinjenja sada presuđenog kaznenog djela prijetnje višestruko i u kontinuitetu od 2014., do 2023., osuđivan čime je obezvrijedio značaj proteka vremena kao olakotne okolnosti.

18.2. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, težinu kaznenog djela i stupanj krivnje, prvostupanjski je sud optuženiku za počinjeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. ispravno utvrdio primjerenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, pri čemu mu je potom osnovano na temelju članka 53. stavka 1. KZ/11. kao utvrđenu uzeo kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci iz presude Županijskog suda u Zadru od 11. srpnja 2024., broj Kž-244/2023., te ga na temelju članka 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine koja je u logičkom skladu s pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora i u cijelosti je odgovarajuća te će se upravo tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora, s obzirom na ličnost osuđenika i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, postići ciljevi specijalne i generalne prevencije.

19. Na temelju članka 54. i članka 53. KZ/11, u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače do 27. svibnja 2013., te na izdržavanju kazne zatvora iz presude Općinskog suda u Zadru broj K-53/17 od 13. rujna 2021., (sada presude Županijskog suda u Zadru od 11. srpnja 2024., broj Kž-244/2023.) od 26. travnja 2024. do otpuštanja na prekid kazne 30. srpnja 2024., te nastavak izdržavanja kazne od 4. studenog 2024., pa nadalje.

20. Slijedom iznijetog, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik FC pobija prvostupanjsku presudu, a niti su njezinim ispitivanjem utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić