Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-393/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Michala Danečeka, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika LZ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima i optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 21. travnja 2022., broj K-26/2021-32, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  je

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima i optuženika kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi LZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavka 1. KZ/11. te je na temelju te zakonske odredbe i u vezi članka 44. stavka 1. i 2. KZ/11., članka 41. KZ/11. i članka 47. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan oštećeniku ČZ na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti iznos od 32.600,00 kuna, u roku od 15 dana, od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08. optuženik je dužan ovom sudu platiti troškove kaznenog postupka i to na ime paušala od 1.000,00 kuna, troškove svjedoka u iznosu od 133,00 kune te trošak punomoćnika oštećenika u iznosu od 4.375,00 kuna i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Hrvoju Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se usvoji žalba, ukine sporna presuda i predmet vrati na ponovno suđenje. Žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kazni na način da se optuženiku zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11. izrekne kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima podnijelo je odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu branitelja optuženika kao neosnovanu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22.) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud netočno interpretirao iskaz okrivljenika vezano za narudžbu materijala u poduzeću Akord iz Županje, da je okrivljenik iskazao da je naručio materijal i platio u iznosu od 20.000,00 kuna u gotovini, a da se pod točkom 33. obrazloženja navodi da je obrana predložila saslušanje OZ, zaposlenice Akorda, na okolnost kašnjenja s isporukom materijala iako je obrana na raspravi 21. travnja 2022. predložila saslušanje ne samo na okolnost kašnjenja već i narudžbe i plaćanja materijala, te sud zaključuje da OZ nije mogla znati na što se odnosi sporna narudžba iako to nije mogao utvrditi bez njezinog ispitivanja pa je tako sud pogrešno utvrdio postojanje prijevarne namjere. Dakle, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalitelj žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a ne pogrešnu interpretaciju iskaza obzirom da pogrešku žalitelj nalazi u prijedlogu obrane za ispitivanje svjedoka, pa je ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti, već je prvostupanjski sud bez proturječnosti pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za koje je dao dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće.

7. U odnosu na žalbu optuženika na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze, doveo ih u vezu međusobno i s obranom optuženika te na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima. Naime, nije bilo ni potrebe ispitati u svojstvu svjedoka OZ, zaposlenicu Akord, trgovačkog društva, s obzirom da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno i njezinim ispitivanjem se ne bi utvrdile nikakve druge odlučne činjenice, a obzirom na sve provedene dokaze tijekom kaznenog postupka. Iz SMS poruka koje su razmjenjivali optuženik i oštećenik pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik nalazio različite izgovore zbog kojih nije izradio kuhinju oštećeniku, iznio je sve razloge osim onog da bi naručio materijal u Akordu za izradu kuhinje, a da je doista i naručio materijal zasigurno bi to spomenuo oštećeniku, koje okolnosti u povezanosti s činjenicom da optuženik nije raspolagao sa materijalnim dokazom kao što je npr. račun o plaćanju 20.000,00 kuna za materijal kao i za ugradbene aparate koje je naručio u poduzeću Elektrolux, a što bi bilo za očekivati s obzirom da se optuženik brani da je to plaćao u gotovini, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik koji je izdao i bjanco zadužnicu prihvatio pravne posljedice koje iz toga proizlaze, a bio je insolventan, što proizlazi iz materijalne dokumentacije, na koji način je počinio kazneno djelo prijevare. Žalbeni navodi da optuženik nije imao svijest o značenju bjanco zadužnice ne ekskulpiraju ga od odgovornosti jer se radi o javnoj ispravi i s obzirom da je privatni poduzetnik kako i sam u obrani navodi, potpisujući kod javnog bilježnika bjanco zadužnicu za očekivati je da je i svjestan značenja iste jer je nelogično i neživotno da bi ovjerio svoj potpis na bilo kakvoj ispravi, a bez znanja čemu ona služi. Optuženik je znao i bio svjestan da nema imovine za jamstvo oštećeniku jer i sam u svojoj obrani navodi da je u vrijeme potpisivanja zadužnice imao određena dugovanja koja su sezala unazad sedam godina no pravda se da je mislio da su u postupku otpisa iz čega proizlazi da je pokušao svojom obranom otkloniti kaznenu odgovornost i prikazati nehajno postupanje. Dakle, kako je i pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su navodi optuženika usmjereni na otklanjanje kaznene odgovornosti pa i tako da je kuhinja oštećenika trebala biti izrađena u skladištu u [adresa], u kojem je bilo poduzeće njegovog brata, ali da su imali problem s najmom prostora, pa je sav materijal i namještaj u toj radionici propao, no da nisu protiv vlasnika skladišta poduzimali pravne radnje da dođu do svojih stvari iz skladišta, što pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje neživotnim i nelogičnim kako to detaljno opisuje pod točkom 23. pobijane presude. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare pravilno je primijenio Kazneni zakon te optuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

8. U odnosu na odluku o kazni prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je djelo počinjeno s izravnom namjerom, od olakotnih okolnosti da je otac petero mlt. djece dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena ranija osuđivanost, odnosno povrat, budući je dva puta osuđivan za kaznena djela na štetu imovine, razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. te članka 218. stavka 1. i 2. KZ/97. Optuženik ističe da je kazna pretjerana i duboko nepravedna te da se svrha kažnjavanja mogla ostvariti primjenom uvjetne osude uz ostavljanje roka za naknadu štete te da je sud zanemario spremnost optuženika da čim prije naknadi pretrpljenu štetu oštećeniku te da nije dovoljno cijenjena okolnost što je otac petero mlt. djece pa bi odlaskom u zatvor bila izravno i ozbiljno ugrožena egzistencija njegove obitelji. S druge strane, Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima žali se da je izrečena kazna preblaga s obzirom na okolnosti počinjenja kaznenog djela te da se njom neće ostvariti svrha kažnjavanja ni izraziti adekvatna količina društvenog prijekora. U tom smislu Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima smatra da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve otegotne okolnosti, a koje se odnose na količinu kriminalne aktivnosti, a koja je uložena u svrhu realizacije kaznenog djela, da sud nije cijenio što je optuženik na Facebooku izradio profil pod imenom L koji kod prosječnog čovjeka stvara dojam da se radi o trgovačkom društvu gdje se optuženik predstavljao kao direktor sa završenim šumarskim fakultetom, iako fakultet nema završen i nije bio direktor te takvo trgovačko društvo nikad nije postojalo, a fotografije koje je postavio na tom profilu ostavljaju dojam da se radi o uspješnom društvu u izradi kuhinjskog namještaja što govori o motiviranosti, volji i uloženom trudu na strani optuženika, a koje ukazuju na povećaj stupanj društvene opasnosti i zaslužuju veću količinu društvenog prijekora od onog koji je izražen u osuđujućoj presudi.

9. Međutim, suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. da se prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Prvostupanjski sud se također vodio i odredbom članka 47. KZ/11. budući je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti te okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci koja će u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja. Žalbeni navodi Općinskog državnog odvjetništva o postupanju optuženika u svrhu počinjenja kaznenog djela na društvenoj mreži Facebook nisu osnovani, s obzirom da lažno predstavljanje u konkretnom slučaju optuženiku nije ni stavljeno na teret, već prijevarno postupanje iz činjeničnog opisa kaznenog djela koje je pravilno prvostupanjski sud utvrdio. Također su neosnovani žalbeni navodi optuženika da sud nije cijenio činjenicu što je optuženik otac mlt. djece, ista je u dovoljnoj mjeri cijenjena, te je i kazna izrečena optuženiku bliža propisanom zakonskom minimumu, međutim, nije bilo razloga cijeniti olakotnim spremnost optuženika za naknadu štete oštećeniku s obzirom da je optuženik imao dovoljno vremena istu naknaditi no nije uložio niti jedan napor to učiniti. Stoga prvostupanjski sud je pravilno nakon što je utvrdio sve odlučne činjenice u pogledu odluke o kazni pravilno ocijenio olakotne i otegotne okolnosti. Imajući u vidu i vrijeme koje je proteklo od počinjenja kaznenog djela, a kojem nije optuženik doprinio, okolnostima pod kojim je kazneno djelo počinjeno, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, će u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja. Dakle, izrečena kazna zatvora je primjerena težini kaznenog djela i okolnostima njegova počinjenja pa su žalbe žalitelja, optuženika da je prestroga, a Općinskog državnog odvjetništva da je preblaga, neosnovane.

10. S obzirom da je nesporan iznos prouzročene štete oštećeniku to je pravilno prvostupanjski sud dosudio na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. imovinskopravni zahtjev oštećeniku.

11. Kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.), na temelju članka 482.

ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić