Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-58/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužitelja ČI, vlasnika obrta [obrt], obrt za proizvodnju i trgovinu, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica ABC, odvjetnica u [obrt] u [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 78, p. p. 1034, radi poništenja odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu, 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva poljoprivrede, klasa: UP/II-034- 08/22-01/391, ur. broj. 525-04/128-22-4 od 17. studenog 2022.

II Poništava se Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 320-01/19-07-05-05/0027, URBROJ: 343-1301/01-22-055 od 5. srpnja 2022.

III

Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (tritisućesedamstopedeseteura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

V

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora se u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-034-08/22-01/391, ur. broj. 525- 04/128-22-4 od 17. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 320-01/19-07-05-05/0027, URBROJ: 343-1301/01-22-055 od 5. srpnja 2022. Navedenom Odlukom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu po završetku aktivnosti izgradnje terasa i zidova za projekt „Ulaganje u vinograd obrta [obrt]“, na temelju članka 15. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, br. 118/18, 42/20, 127/20 i 52/21, u daljnjem tekstu: Zakon o poljoprivredi) i članka 27. stavka 1. točke a) i točke g) Pravilnika o provedbi mjere Restrukturiranje i konverzija vinograda iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje od 2019. do 2023. godine („Narodne novine“, br. 26/19, u daljnjem tekstu: Pravilnik), a u vezi s Javnim natječajem za podnošenje prijava za dodjelu sredstava iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje od 2019. do 2023. godine za mjeru „Restrukturiranje i konverzija vinograda“ od 10. svibnja 2019.

Iz obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da javnopravna tijela odbijaju tužitelju isplatiti navedeni novčani iznos u bitnom uz argumentaciju da je provedena kontrola na terenu te da je utvrđeno da su terase izgrađene u funkciji koridora puta, a ne u funkciji uzgoja vinove loze, te se iste ne prostiru na 2,00 ha kako je odobreno Odlukom o odobrenju projekta, iz čega proizlazi da je tužitelj koristio ulaganje na način koji nije u skladu s njegovom namjenom.

2. Tužitelj je tužbom i navodima tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja u bitnom uz argumentaciju da je sve radove izveo točno prema projektu koji mu je u cijelosti odobren (a koji obuhvaća terasiranje vinograda na određenim parcelama i određenim površinama), odnosno u potpunosti sukladno Planu aktivnosti te Odluci o odobrenju projekta KLASA: 320-01/19-07-05- 05/0027, URBROJ: 343-1301/01-20-007 od 29. travnja 2020., kojim mu je odobreno terasiranje vinograda kako je izvedeno. Terasa se prostire i izgrađena je za parcele ID 3800985, i ID 1455498. Iz dostavljenih dokaza razvidno je da u provedeni radovi rušenja postojećih terasa, rekonstrukcije postojećih terasa i izradi novih terasa, a prema slikama koje je priložio. Iz dnevnika rada stroja također proizlazi da su radovi vršeni od 7. srpnja do 30. rujna 2020., i to radovi terasiranja, uspostavljanje i rekonstrukcija terasa u 1044 sati rada. S obzirom na početno stanje i stanje nakon radova jasno je kako su radovi izvedeni prema planu, jer parcele nisu identične parcelama prije početka radova i terase nisu ranije postojale u ovakvom obliku u kakvom postoje sada nakon radova, odnosno ne bi postojala razlika koja postoji u odnosu na podatke prije radova da radovi nisu poduzeti.

Nadalje ističe da terase nisu izvedene u funkciji „koridora puta“, već u funkciji uzgoja vinove loze. Ističe da nije jasna formulacija i definicija terasiranja „u funkciji koridora puta“ i „u funkciji uzgoja vinove loze“, jer navedene terase ne služe za prolaz vozila i ne predstavljaju put, već služe isključivo za prolaz između nasada trsova za radnike i strojeve koji rade u vinogradu, omogućavaju odvodnju viška vode iz vinograda, sprečavaju klizanje terena te omogućavaju strojnu obradu bez kašnjenja, čime se sprečava razvoj bolesti u vinogradu te dobiva kvalitetno i zdravo grožđe, a što sve predstavlja uzgoj vinove loze. Uz navedeno, ističe da u terase u cijelosti izgrađene prema projektu koji mu je u cijelosti odobren i priznat.

Konačno, smatra da je rješenje nezakonito, jer je bilo nužno provesti kontrolu na terenu, a ne samo administrativnu kontrolu. Smatra da se jedino kontrolom na terenu mogu utvrditi činjenice da li je terasiranje provedeno prema projektu na odgovarajućim parcelama i površinama te u odgovarajuću svrhu.

Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i isplatu novčanih sredstava.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis, isprave dostavljene od strane tuženika te je saslušao kao svjedoka ŠI, zaposlenika prvostupanjskog tijela, i tužitelja osobno.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka nije bilo sporno:

- da je tužitelj u toč. 2.1. Plana aktivnosti naveo: „Izgradnja terasa, odvodnih kanala te antierozijskog sustava će omogućiti odvodnju viška vode iz vinograda, spriječiti klizanje terena te omogućiti strojnu obradu bez kašnjenja čime će se spriječiti razvoj bolesti u vinogradu, a dobiti kvalitetno i zdravo grožđe.“

- da je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju na temelju plana aktivnosti donijela Odluku o odobrenju projekta KLASA: 320- 01/19-07-05-05/0027, URBROJ: 343-1301/01-20-007 od 29. travnja 2020. kojom je tužitelju odobrena potpora za provedbu projekta „Ulaganje u vinograd obrta [obrt]“ sa spomenutim Planom aktivnosti

- da je u točki III predmetne odluke navedeno: „Odobrava se aktivnost izgradnje terasa i zidova na parcelama ID 1455498, ID 3800985 na površini od 2,00 ha koja je ekvivalentna površini utvrđenoj izmjerama na licu mjesta.“

- da je u Prilogu I Odluke - Listi odobrenih troškova, između ostalog navedeno pod. brojem 2.5. aktivnosti vezane uz izgradnju terasa i zidova: broj 2.5.1. građevinski radovi, trošak materijala (terasiranje, uspostavljanje ili rekonstrukcija terasa, sa ili bez suhozida, izgradnja ili rekonstrukcija zidova uključujući i potrebne temelje - trošak usluge rada stroja i ljudi) odobren je iznos od 643.596,07 kn (koji iznos se tužitelju odbija isplatiti predmetnim osporenim rješenjima).

Tuženik je na ročištu održanom 15. siječnja 2025. učinio nespornim odlučne činjenice:

- da su predmetne terase izgrađene prema glavnom projektu, a za koji su tužitelju odobrena sredstva

- da su predmetne terase provjerene i kontrolirane samo administrativnom kontrolom na temelju fotografija i ARKOD snimki (navedeno je vidljivo iz isprava u spisu a posebice iz očitovanja Agencije na žalbu korisnika, strana 2 drugi pasus), odnosno da nije provedena kontrola terasiranja vinograda na terenu.

8. U trenutku zaključenja rasprave između stranaka je sporno:

- da li je terasiranje vinograda provedeno „u funkciji koridora puta“ ili „u funkciji uzgoja vinove loze“, odnosno tumačenja i definicije navedenih termina

- da li se tužitelju može uskratiti isplata bez obzira na ove definicije i tumačenja, ukoliko je terasiranje izvedeno u cijelosti po projektu koji je tužitelju u cijelosti odobren. Naime, u planu aktivnosti koji je tužitelju u cijelosti odobren, tužitelj je bio jasno naveo da će terase biti izgrađene radi: odvodnje viška vode iz vinograda, sprečavanja klizanja terena te radi omogućavanja strojne obradu bez kašnjenja (što notorno uključuje i kretanje tih strojeva po terenu), čime će se spriječiti razvoj bolesti u vinogradu, a dobiti kvalitetno i zdravo grožđe, a što sve predstavlja funkciju uzgoja vinove loze. Nesporno je Odlukom o odobrenju projekta od 29. travnja 2020. navedeno da se odobrava aktivnost izgradnje terasa i zidova na parcelama ID 1455498, ID 3800985 na površini od 2,00ha te da je odobren taj trošak u Listi odobrenih troškova (pod brojem 2.5. aktivnosti vezane uz izgradnju terasa i zidova: broj 2.5.1. građevinski radovi, trošak materijala (terasiranje, uspostavljanje ili rekonstrukcija terasa, sa ili bez suhozida, izgradnja ili rekonstrukcija zidova uključujući i potrebne temelje - trošak usluge rada stroja i ljudi).

9. Člankom 14. stavkom 1. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/1149 od 15. travnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu nacionalnih programa potpore u sektoru vina i izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 555/2008 (SL L 190/1, 15.7.2016., u daljnjem tekstu: Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1149) propisano je da su neprihvatljivi troškovi, između ostalih, troškovi prilaza za vozila i dizala.

Sukladno članku 7. Pravilnika prihvatljive aktivnosti i troškovi obuhvaćaju: ulaganja prihvatljiva u okviru poboljšanja vinogradarskih tehnika upravljanja vinogradom (uz promjenu sorte ili uz zadržavanje iste sorte): aktivnosti vezane za izgradnju terasa i zidova: terasiranje, uspostavljanje, rekonstrukcija ili rušenje terasa, sa ili bez suhozida, izgradnja ili rekonstrukcija zidova, uključujući i potrebne temelje.

Sukladno članku 7. stavku 7. Pravilnika Lista prihvatljivih troškova nalazi se u Prilogu II. Pravilnika, a u Listi je navedeno da se prihvatljivim troškovima smatraju: 2.5. aktivnosti vezane uz izgradnju terasa i zidova, odnosno 2.5.1. građevinski radovi, trošak materijala (terasiranje, uspostavljanje ili rekonstrukcija terasa, sa ili bez suhozida, izgradnja ili rekonstrukcija zidova uključujući i potrebne temelje - trošak usluge rada stroja i ljudi).

Člankom 8. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se neprihvatljivima smatraju troškovi aktivnosti izgradnje prilaza za vozila i dizala, te putova u vinogradu ili onih koji vode do vinograda.

Člankom 27. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se Odluka o odbijanju Zahtjeva za isplatu izdaje, između ostalog, u slučaju pod a) neispunjavanja uvjeta propisanih ovim Pravilnikom, Natječajem i Odlukom o odobrenju projekta i pod g) korištenja ulaganja na način koji nije u skladu s njegovom namjenom.

Odredbom članka 29. Pravilnika propisano je da administrativnu kontrolu provode djelatnici Agencije za plaćanja, kontrolom Zahtjeva za isplatu i dokumenata priloženih uz Zahtjev za isplatu, te analizom ulaganja i istragom u evidencijama tijela državne uprave te drugim institucijama.

Odredbom članka 30. Pravilnika propisano je da se kontrola na terenu provodi prije odobrenja projekta, nakon provedenog krčenja i prije plaćanja, a provode je djelatnici Agencije za plaćanja (u daljnjem tekstu: kontrolori).

Odredbom članka 31. stavka 3. Pravilnika propisano je da se, u fazi nakon realizacije aktivnosti, a prije isplate, provodi kontrola na terenu na 100% zahtjeva za isplatu.

10. Iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da su neprihvatljivi troškovi izgradnja „puteva i pristupa vinogradu za vozila“, ali da su prihvatljivi troškovi terasiranja vinograda u svrhu poboljšanja vinogradarskih tehnika upravljanja vinogradom.

Nadalje, nije bilo sporno da je tužitelju odobren projekt izgradnje terasa radi: odvodnje viška vode iz vinograda, sprečavanja klizanja terena te radi omogućavanja strojne obrade bez kašnjenja, čime je tužitelju nedvojbeno odobrena i izgradnja terasa radi strojne obrade vinograda, a što notorno uključuje i prolazak tih strojeva po vinogradu.

Konačno, izcitiranih zakonskih odredbi proizlazi da je kontrola na terenu u konkretnom slučaju bila obvezna.

11. Radi utvrđivanja i pojašnjenja činjenica sud je na ročištu održanim 15. siječnja 2025. saslušao svjedoka ŠI, kontrolora u Samostalnoj službi za kontrolu mjera, tržišnih potpora, zaposlenog kod Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a koji je kod tužitelja u nekoliko navrata provodio kontrole na terenu vezano za određene stavke projekta. Svjedok je naveo da je on osobno proveo kontrolu na terenu 15. ožujka 2021., kojoj je nazočio i tužitelj. Nadalje je naveo da je prilikom te kontrole on kontrolirao samo ravnanje tla, dok se nije mogao izjasniti da li je provodio kontrolu terasiranja, jer spisu ne prileži zahtjev za kontrolu odgovarajuće službe. Potvrdio je da se o terasiranju uopće nije izjasnio u Izvješću o kontroli, kao jedinom izvješću koje je tuženik dostavio ovom sudu. Nakon što se svjedoku predočavaju fotografije koje prileže izvješću svjedok utvrđuje da su te fotografije ili njegove ili dostavljene od strane tužitelja, te da prileže izvješću, ali da on u toj kontroli nije kontrolirao aktivnost terasiranja već samo ravnanja tla (a kako je i naveo u izvješću). Na daljnji upit suda tko je utvrđivao aktivnost terasiranja svjedok odgovara da se o tome ne može izjasniti, jer je on svoje izvješće o kontroli predao drugoj službi koja dalje vodi postupak. Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja kojim instrumentima se služio prilikom pregleda kontrole, svjedok odgovara vizualnim pregledom i fotoaparatom, dok površinu čestica u ovoj kontroli on nije utvrđivao, jer se isto utvrđuje u kontroli po završetku svih aktivnosti.

Sud iskaz svjedoka ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim te utvrđuje da iz istog proizlazi da svjedok nije proveo kontrolu terasiranja na terenu, niti da je utvrđivao bilo kakve činjenice vezane za terasiranje vinograda.

12. Sud je utvrdio da iz Izvješća o kontroli na terenu mjere: rekonstruiranje i konverzij vinograda, kontrola prije isplate od 15. ožujka 2021., a koje je tuženik dostavio sudu, doista proizlazi da nije provedena kontrola terasiranja na terenu niti da su utvrđivane bilo kakve činjenice vezane za terasiranje vinograda.

13. Ističe se da je tuženik na ročištu održanom 15. siječnja 2025., nakon saslušanja svjedoka, učinio nespornim da kontrola terasiranja na terenu nije provedena.

14. Tužitelj osobno saslušan je na istom ročištu te je u svom iskazu ostao kod iznijetih navoda, naveo da su terase provedene prema glavnom projektu koji mu je odobren te da te terase služe isključivo za prolaz traktora i ljudi prilikom obrade vinograda iz reda u red.

15. Na temelju svega navedenog, sud je osporavana rješenja ocijenio nezakonitima, jer prvostupanjsko tijelo nije provelo obveznu provjeru stanja na terenu, a radi čega nije niti moguće utvrditi da li je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Radi navedenog je sud na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a osporavana rješenja poništio te je predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, jer zbog prirode stvari prema stanju spisa nije mogao sam riješiti upravnu stvar.

Prvostupanjsko tijelo dužno je u ponovljenom postupku provesti kontrolu terasiranja vinograda na terenu te utvrditi da li su terase izgrađene prema odobrenom projektu, na odobrenim parcelama i površinama te u odobrenu svrhu (izgradnja terasa radi: odvodnje viška vode iz vinograda, sprečavanja klizanja terena te radi omogućavanja strojne obrade vinograda, što notorno uključuje i kretanje strojeva po vinogradu). Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja javnopravno tijelo dužno je donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja.

16. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 147. ZUS- a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za: sastav tužbe te za pristup na dva ročišta, za svaku radnju iznos od 1.250,00 eura, odnosno ukupno 3.750,00 eura.

Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora preko navedenog iznosa, jer se prema odredbi članka 144. stavka 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Sud nije priznao trošak sastava podneska od 15. siječnja 2025., jer isti ne predstavlja opravdan izdatak učinjen u tijeku i povodu spora, jer je tužitelj zahtjev za naknadu troška mogao postaviti i na održanom ročištu.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I, II i III izreke ove presude žalba nije dopuštena. Protiv točaka IV i V izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu republike hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis