REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-697/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika Likvidacijska imovina iza VALENESSA d.o.o. Split, OIB: 29307713286, koju zastupa punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-594/2021-24 od 30. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-594/2021-24 od 30. studenog 2023. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.156,25 kn / 684,35 EUR.

II. Tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250.00 EUR odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:95093210687, vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], površine 1.231 m2, k. o. [katastarska općina] te se ovlašćuje u svoje ime uknjižiti u zemljišnim knjigama pravo vlasništva, uz istovremeno brisanje prava vlasništva društva VALENESSA d.o.o., Split kao prednika subjekta Likvidacijske mase iza VALENESSA d.o.o.

2. Dužan je tuženik, ukoliko se opre tužbi u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

U točki II. izreke naloženo je tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.156,25 kn / 684,35 EUR, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.078,91 kn / 1.603,14 EUR, odbijen kao neosnovan.

2. Svoju odluku sud je donio na temelju odredaba čl. 122. st. 1., čl. 123., čl. 124. i čl. 388. st. 5. Zakon o vlasništvu i drugi stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 5/23; dalje: ZPP).

3. Žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na točku I. izreke i točku II. izreke u dijelu gdje joj je naloženo platiti trošak postupka. Navodi da se sukladno odredbi čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena tim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je taj Zakon stupio na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997. Dakle, niti jedno stjecanje stvarnog prava na nekretnini koja je bila upisana kao društveno vlasništvo do kojeg je došlo do 1. siječnja 2017. ne uživa potpunu zaštitu neovisno o tome što je stjecatelj bio pošten i što nije znao niti je mogao znati da je zemljišnoknjižno stanje neistinito. Neovisno o tome je li stjecatelj bio pošten ili ne njegovo je stjecanje moguće osporavati zato što je u korist njegovog prednika bio proveden nevaljan upis. Kako predmetna nekretnina predstavlja dio kompleksa podruštvovljenog zemljišta na kojem je sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgrađeno odmaralište Zavoda za komunalnu izgradnju Općine Novi Sad u [adresa], kolokvijalno poznato kao „Odmaralište Novi Sad“, a koje zemljište je dano na korištenje Zavodu za komunalnu izgradnju Novi Sad, to je tužitelj temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92) ex lege stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i to stupanjem na snagu navedene Uredbe 26. lipnja 1992. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i prihvati tužbeni zahtjev, podredno, ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovor na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode i predlaže potvrditi pobijanu odluku. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši presudu, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], površine 1.231 m2, k. o. [katastarska općina] i da se u zemljišnim knjigama upiše njeno pravo vlasništva, uz istovremeno brisanje prava vlasništva društva VALENESSA d.o.o., Split, kao prednika subjekta Likvidacijske mase iza VALENESSA d.o.o.

8. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj zk. odjel Makarska u zk, ulošku [broj ZK uloška] na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta voćnjak, površine 1231 m2 (dalje: predmetna nekretnina), upisano vlasništvo VALENESSA d.o.o., Split, Nazorov prilaz 27, koje zemljišno knjižno stanje je bilo i kod podnošenja tužbe,

- da je iz izvatka iz zemljišnih knjiga (sr. 130.-131. spisa); u listu B-vlastovnica, razvidno da je pod brojem Z-424/22 zaprimljena 25. siječnja 2022. zabilježba pokretanja postupka (predmetna tužba),

- da je iz izvatka iz zemljišnih knjiga u listu C-teretovnica proizlazi da je pod brojem Z-1324/11 zaprimljen 5. travnja 2011. prijedlog za uknjižbu prava zaloga na predmetnoj nekretnini temeljem rješenja od 4. travnja 2011. poslovni broj Ovr-1089/10, radi naplate iznosa od 7.286,44 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za korist Republika Hrvatska-Ministarstvo financija;

- da je na temelju rješenja Skupštine općine Makarska od 27. svibnja 1969. Zavodu za komunalnu izgradnju Novi Sad dano na korištenje u svrhu izgradnje odmarališta u [adresa] nacionalizirano građevinsko neizgrađeno zemljište između ostalog čest. zem. [katastarska čestica] površine 1231 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bivše vlasnosti rimokatoličke župske crkve [adresa] u [adresa], a stvarne vlasnosti ĐB

Đ (str. 25.-27. spisa);

- da je temeljem rješenja o odobrenju za izgradnju odsjeka za Upravno-pravne poslove i društvene službe Sekretarijata Općine uprave Makarska Republike Hrvatske od 7. kolovoza 1969. odobreno investitoru Zavodu za komunalnu izgradnju Općine Novi Sad iz Novog Sada izgradnja odmarališta u [adresa] na gradilištu označenom među ostalima kat. čest. br. [katastarska čestica] (str. 28.-29. spisa);

- da se pred Općinskim sudom u Makarskoj vodio postupak pod poslovnim brojem P-657/03 po tužbi tužitelja ĐB iz [adresa], protiv tuženika Rimokatolička Župna Crkva B.D.M Rozarije iz Igrana i da 6. travnja 2004. donesena presuda pod poslovnim brojem P-657/03 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 892 k. o. [katastarska općina] za cijelo,

- da je dana 17. svibnja 2004. između ĐB iz [adresa] kao prodavatelja i trgovačkog društva „VALENESSA“ d.o.o., Split, kao kupca sklopljen Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine ovjeren kod javnog bilježnika Ante Pejković iz Makarske pod poslovnim brojem Ov-2019/04, OV-2020/04, 2021/04 od 17. svibnja 2004.(str. 4.-5. spisa),

- da je ĐB potpisao potvrdu o primitku cjelokupnog iznosa s naslova kupoprodajne cijene po predmetnom Ugovoru o kupoprodaji i dao izjavu kupcu da može izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime kod Općinskog suda u Makarskoj, a koja potvrda je ovjerena kod javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske pod brojem OV-2706/04 od 28. lipnja 2004. (str. 7. spisa);

- da je iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga-kopije zk uloška [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], za čest. zem. [katastarska čestica], oznake voćnjak, u vlastovnici razvidno da je pod brojem Z-1596 (zaprimljen dana 20. lipnja 2004.) temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-657/03 od 6. travnja 2004. pravo vlasništva nekretnine u listu A uknjiženo u korist NB iz [adresa], te da je pod brojem Z 1599 (zaprimljene dana 29. lipnja 2004.) temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog u Makarskoj pod poslovnim brojem Ov-2019/2021-04 od 17. svibnja 2004., pravo vlasništva NB uknjiženo za korist VALNESSA d.o.o., Split (umjesto ispravno: VALENESSA d.o.o.),

- da u vrijeme sklapanja Ugovora u teretovnici nisu upisani nikakvi tereti (str. 53.-56. spisa);

- da je temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-14/427-89 od 22. prosinca 2014. trgovačko društvo VALENESSA d.o.o., Split, Nazorov prilaz 37, OIB: 75039413346 brisano iz sudskog registra (str. 12. i 13. spisa);

- da je pravni slijednik društva VALENESSA d.o.o. pravni subjekt Likvidacijska masa iza VALENESSA d.o.o., Split, Dubrovačka 23 a, OIB: 29307713286.

9. Dakle, tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da predmetna nekretnina čini dio kompleksa odmaralište Novi Sad, te da je postala njenim vlasnikom ex lege stupanjem na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske.

10. Republika Hrvatske je u zaštiti svojih interesa i sigurnosti Uredbom o zabrani raspolaganja nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 39/91) zabranila poduzećima i drugim pravnim osobama sa sjedištem na teritoriju Srbije, Republike Crne Gore, autonomne pokrajine Vojvodine i autonomne pokrajine Kosovo, da prijenosom prava raspolaganja, prodajom, drugim pravnim poslom ili aktom internog poslovanja osnovna sredstva svojih poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika bez svojstva pravne osobnosti na teritoriju Republike Hrvatske prenose s teritorija Republike Hrvatske.

11. Odredbom članka 3. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92) propisano je da sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, a koje se do dana stupanja na snagu ove uredbe nisu organizirale temeljem Uredbi o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 39/91, 44/91, 52/91 i 5/92) prenosi u vlasništvo Republike Hrvatske.

12. Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 29/94), u čl. 5. propisano da sredstvima poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika koji su na temelju Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 40/92, 100/93, 102/93 i 108/93) postala vlasništvom Republike Hrvatske, raspolaže Hrvatski fond za privatizaciju, a čl. 10. navedenog Zakona propisano da sudovi po službenoj dužnosti provode uknjižbu nekretnina (u zemljišne knjige) koje su postale vlasništvom Republike Hrvatske na temelju st. 3. i st. 1. Uredbe.

13. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da Republika Hrvatska ukoliko je držala da je vlasnik predmetne nekretnine temeljem Uredbe iz 1992. godine to svoje pravo vlasništva trebala i upisati na temelju odredbe čl. 10. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju novčanih sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 29/94). Međutim, to nije učinila ni do dana pokretanja tužbe 2021. godine. Pri tom se ukazuje i na činjenicu da je 5. travnja 2011. pod brojem Z-1324/11 u listu C temeljem rješenja od 4. travnja 2011. poslovni broj Ovr-1089/10 uknjižila pravo zaloga na predmetnoj nekretnini zbog naplate poreza na promet nekretnina po Ugovoru o kupoprodaji, koje založno pravo je i prijavila u postupku Likvidacijske mase iza VALENESSA d.o.o., Split. Dakle, država se u konkretnom slučaju pojavljuje u dvostrukoj ulozi te želi da se u ovom postupku utvrdi i upiše njeno pravo vlasništva na spornoj nekretnini, a istovremeno razrezuje porez na istoj nekretnini temeljem Ugovora sklopljenog 17. svibnja 2004. između ĐB iz [adresa] kao prodavatelja i trgovačkog društva „VALENESSA“ d.o.o., Split, kao kupca ovjerenog kod javnog bilježnika Ante Pejković iz Makarske 17. svibnja 2004. i naknadno prijavljuje svoje založno pravo na nekretnini u postupku Likvidacijske mase iza VALENESSA d.o.o., Split, kao založni vjerovnik iz čega bi se mogao izvući zaključak da ne polaže pravo vlasništva na spornoj nekretnini.

14. U oduci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-111-8181/2014 od 27. travnja 2017. navedeno je između ostalog da se od osoba javnog prava očekuje da poštuju i poznaju propise koje donose te da vode brigu o njihovoj međusobnoj usklađenosti i da eventualne pogreške i propusti državnih tijela ne mogu ići na štetu stranaka. U konkretnom slučaju tužiteljica je svoje pravo trebala zaštiti upisom u zemljišnu knjigu i ne može njen propust ići na štetu tuženika (njegovog prednika).

15. Nadalje, pravilni su zaključci suda o načelu povjerenja u zemljišne knjige, te primjeni odredbe čl. 388. st. 5. ZV-a, u odnosu na nesporne činjenice trenutka upisa vlasništva, kao i primjena odredbe čl. 122. st. 3. ZV-a.

16. Što se tiče savjesnosti tuženika, čl. 122. st. 1. ZV-a je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, stavkom 2. je propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a stavkom 3. je propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

17. Zaštita koju Zakon daje onima koji stječu nekretninu pouzdajući se u potpunosti u stanje u zemljišnoj knjizi, sastoji se u tome da će stjecatelj - ispune li se zakonom određene pretpostavke za to steći vlasništvo nekretnine, slobodne od svih onih tuđih prava, tereta i ograničenja koja nisu upisana u zemljišnu knjigu premda bi to mogla biti, a stjecatelj za njih nije znao, niti je mogao znati (čl. 124. st. 1. ZV-a).

18. Nije sporno da tužiteljica u zemljišne knjige nije upisala svoje izvanknjižno pravo na nekretnini, niti je u trenutku upisa prednika tuženika postojala ikakva plomba ili neki drugi upis koji bi publicirao pravo trećeg na nekretnini. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je prednik tuženika prilikom sklapanja Ugovora **.**.2004. s ĐB iz [adresa] kao prodavateljem postupao s povjerenjem u zemljišne knjige u skladu s odredbom čl. 122. st. 2. i st. 3. ZV-a.

19. Također, imajući u vidu činjenične navode tužbe da je izvanknjižni vlasnik temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske potrebno je ukazati kako se vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugoga tijela ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano (čl. 127. st. 2. ZV-a). Nadalje, čl. 130. st. 2. ZVDSP-a je propisano da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

20. Dakle, stjecatelj (prednik tuženika) je stekao pravo vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na temelju pravnog posla. S obzirom na nesporne činjenice da tužiteljica u zemljišne knjige nije upisala svoje izvanknjižno pravo na nekretnini, niti je u trenutku upisa prednika tuženika postojala ikakva plomba ili neki drugi upis koji bi publicirao pravo trećeg na nekretnini, sud je pravilno odbio zahtjev tužiteljice jer je prednik tuženika u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji stekao nekretninu neopterećenu, slobodnu od svih onih tuđih prava, tereta i ograničenja koja nisu upisana u zemljišnu knjigu premda bi to mogla biti, a stjecatelj za njih nije znao, niti je mogao znati (čl. 124. st. 1. ZVDSP-a, čl. 8. st. 4. ZZK-a), a tužiteljica koja je propustila predložiti njihov upis u zemljišnu knjigu snosi posljedice vlastitog propusta.

21. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dosudivši ih tuženiku koji je uspio u parnici, a koje troškove tužiteljica u žalbi ne pobija konkretnim žalbenim navodima.

22. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

23. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, budući da se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice i donošenje odluke drugostupanjskog suda.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković