REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-426/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OLIP ITALIA S.P.A., OIB: 12868082736, LAZISE (VR), Via Confine 13, 37017 Frazione COLA, Italija, kojeg zastupaju punomoćnici AJ, TJ, UJ, FJ, Ana Ilić i Soča Fruk Morina, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Rijeke i Zagreba, protiv tuženika PEKO d.o.o. u stečaju, Split, Kralja Zvonimira 14, OIB: 28047633248, zastupan po stečajnom upravitelju Zdravku Kuzmiću, a ovaj po punomoćniku Milanu Veiću, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i dijela rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-504/2021-45 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-504/2021-45 od 13. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-504/2021-45 od 13. studenog 2024. u pobijanom dijelu, kojim je naloženo tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.147,12 € sa zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2024., po stopi propisanoj za ostale odnose.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-504/2021-45 od 13. studenog 2024. utvrđeno je postojanje tražbine tužitelja kao tražbine prvog višeg isplatnog reda (izreka presude), ukinut je platni nalog (točka I. izreke rješenja) te je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka (točka II. izreke rješenja).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je tužiteljeva tražbina, prijavljena u stečajnom postupku nad tuženikom, osnovana u visini i redu kako je navedeno u zahtjevu.

1.2. Slijedom navedenog, tužbeni je zahtjev usvojen presudom, dok je rješenjem prvostupanjski sud ukinuo platni nalog temeljem kojega je tužitelj, prije pokretanja stečajnog postupka, pokrenuo parnicu radi isplate, te naložio tuženiku plaćanja parničnog troška tužitelju.

2. Protiv navedene odluke žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da istu pobija u izreci presude i točke III. izreke rješenja.

2.1. U žalbi navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da sud nije proveo niti jedan dokaz koji je predložio tužitelj, smatrajući da je teret dokaza na tuženiku, pa tuženik smatra da mu je time onemogućeno raspravljanje pred sudom.

2.2. Nadalje, tuženik navodi, cit. „da postoji bitna povreda odredbi parničnoga postupka, proturječnost između izreke i obrazloženja, jer se rješenje ne temelji na dokazima, a niti postoji valjano obrazloženje za razloge koji su naveli sud da odbije tužbu a činjenično stanje očito nije pravilno i potpuno utvrđeno što je rezultiralo nepravilnom primjenom materijalnog prava, iz čega proizlazi da je Presuda u točci I. i II. izreke nezakonita, jednako kao i odluka o troškovima spora koji nisu pravilno odmjereni, jer su u suprotnosti i s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te odredbama ZPP-a.“

2.3. Predlažu preinačiti presudu odnosno istu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.4. Iz navoda žalbe, neovisno o tome što tuženik prvo navodi ne osporava presudu i točku III. izreke rješenja, da bi kasnije naveo da osporava točke I. i II. izreke presude te odluku o troškovima, te da je tužba odbijena, ovaj sud zaključuje da se žalba odnosi na dio pobijane odluke u kojoj tuženik nije uspio u sporu, odnosno na izreku presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te na točku II. izreke rješenja kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova parničnog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja, te smatra da žalbu treba odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

7. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak temeljem vjerodostojne isprave prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, da je tuženik donesenom rješenju prigovorio i da je predmet upućen u parnicu. Nakon toga je otvoren stečajni postupak nad tuženikom, tužitelj je svoju tražbinu prijavio te mu je ista osporena, te je tužitelj zatražio nastavak parničnog postupka.

8. Suprotno mišljenju tuženika, prvostupanjski sud svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije zasnovao samo na tvrdnjama tužitelja, već je, osim uvida u isprave, prvostupanjski sud odredio i provođenje vještačenja.

9. U svom je nalazu vještak dao mišljenja da je tuženik uredno u poslovnim knjigama i poreznim evidencijama evidentirao račun br. 4239 te iskazao samoobračun poreza na dodanu vrijednost, baš kako to nalažu pozitivni zakonski propisi prethodno navedeni, a koji se odnose na stjecanje dobara između članica EU.

10. Prilikom saslušanja vještaka na ročištu za glavnu raspravu 18. listopada 2024. vještak je izjavio i da mu je isprave za nalaz dao stečajni upravitelj. Nadalje, ukazao je i da je PDV S obrazac u poreznu upravu dostavio upravo tuženik i pod rednim brojem 2 konkretno za 10. mjesec te da su u obrascu PDV S navedeni svi isporučitelji koji su iz zemalja članica EU, a među njima je i to konkretno pod brojem 2. tužitelj, te je ostao kod nalaza.

11. S obzirom na navedeno, a kako tuženik nije dokazao da bi predmetnu tražbinu platio ili da ista ne postoji iz bilo kojeg drugog razloga, temeljem odredbe članka 221.b stavka 1. ZPP-a smatra se da tražbina postoji.

12. Ovaj sud ukazuje da je navedena odredba unesena u Zakon o parničnom postupku još 2013. godine, te se stoga tuženik ne može pozivati da mu ista nije poznata pa samim tim niti da je onemogućen u raspravljanju zbog toga što nisu provedeni i drugi dokazi tužitelja usmjereni na utvrđivanje postojanja tražbine. Naime, i prema mišljenju ovog suda, za prihvaćanje tužbenog zahtjeva dovoljno je dokazati postojanje ove zakonske predmnijeve, što je u ovom postupku nedvojbeno i učinjeno, i to temeljem dokumentacije samog tuženika.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u pravnom odnosu kupoprodaje, te da tuženik nije u cijelosti platio ugovorenu cijenu, zbog čega je utvrdio postojanje tražbine tužitelja u prijavljenom iznosu, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

14. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) i Tarifu sudskih pristojbi.

15. Kako žalitelj ne ukazuje koju bi to odredbu Tarife prvostupanjski sud pogrešno primijenio, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

16. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. te članka 380. stavka 2. ZPP-a, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska odluka potvrđena u pobijanom dijelu.

17. Primjenom odredbe članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, s obzirom na to da troškovi odgovora na žalbu nisu bili neophodni za okončanje ove parnice jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak