REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3237/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja PERLA SVJETSKA PUTOVANJA d.o.o., Imotski, Ante Starčevića 16, OIB 96896890497, kojeg zastupa zastupnik po zakonu ZO, a njega punomoćnici Dragan Mijoč i Andrea Bakić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika BO, vlasnika obrta [obrt], obrt za iznajmljivanje i prijevoz, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 1.835,54 EUR, odlučujući o tuženikovoj i tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-382/2023-26 od 18. lipnja 2024., 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-382/2023-26 od 18. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio:
„I Nalaže se tuženiku OO, vlasniku obrta [obrt], da tužitelju Perla svjetska putovanja d.o.o. isplati 1.835,54 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženu kamatnu stopu od pet postotnih poena zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. II Nalaže se tuženiku OO, vlasniku obrta [obrt], da tužitelju Perla svjetska putovanja d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 1.632,72 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Perla svjetska putovanja d.o.o. za naknadu troškova postupka u iznosu od 642,28 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu osporavajući je u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Ističe da se zaključak suda, da bi se ovdje radilo o skrivenim nedostacima stvari ukazuje netočnim posebno ukazujući na vještački nalaz. Prema navodima stranaka, te danim iskazima, jasno proizlazi da je tužitelj – profesionalac, kojem je to djelatnost, mogao i trebao uočiti te karakteristike, odnosno „nedostatke“ te da su te karakteristike u pregovorima oko kupoprodajne cijene upravo formirali tu cijenu, s obzirom na to da je tuženik u dva navrata spuštao kupoprodajnu cijenu u višekratnim pregovorima s tužiteljem.
Predlaže pobijanu presudu sukladno žalbi preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti ili podredno je ukinuti i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbe.
3. Protiv navedene presude i tužitelj je podnio žalbu osporavajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u točki II. koja predstavlja odluku o trošku.
Ističe da sud priznaje trošak za sastav samo jednog podneska a to je očitovanje tužitelja na usmeno vještačenje sudskog vještaka, a potpuno neobrazloženo ne prihvaća troškove sastava podnesaka od 14. veljače 2024. i 5. ožujka 2024. Shodno tome, trošak nije obračunat u punom iznosu u kojem ga je trebalo obračunati i dosuditi.
Sukladno svemu iznijetom, tužitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu u točki II. izreke na način da pored već dosuđenog troška, naloži tuženiku isplatiti daljnji trošak postupka u ispravnom iznosu koji je naveden u popisu troška tužitelja, uvećan za trošak sastava ove žalbe, a sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.
4. Odgovor na žalbe nije podnesen.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi. Presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.
8. Uvodno se ukazuje na to da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. Predmetnu odluku nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tuženik čini u predmetnoj žalbi izričito navodeći i taj žalbeni razlog.
Sadržaj žalbenih razloga kod tuženika u bitnome se svodi na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ti žalbeni razlozi nisu ispitani.
9. Iz sadržaja spisa neprijeporno proizlazi da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj sklopili ugovor o kupoprodaji predmetnog vozila, da je tužitelj platio tuženiku kupoprodajnu cijenu i preuzeo vozilo od strane tuženika.
10. Nakon preuzimanja vozila tužitelj je tuženiku slao poruke, slike i snimke nedostataka koji su se odnosili na sjedala i pozivao tuženika da otkloni te nedostatke, odnosno da odveze vozilo na popravak ili da mu isplati naknadu kako bi tužitelj sam mogao otkloniti nedostatke. Tuženik je odbio postupiti u skladu sa zahtjevom tužitelja.
Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi radi li se o nedostatcima koji su tuženiku bili poznati, kao i ima li tužitelj pravo tražiti od tuženika sniženje cijene po toj osnovi.
11. Sud je proveo temeljiti dokazni postupak u kojem je između ostalog saslušao stranke i proveo vještačenje. Po ocjeni suda radi o nedostatcima koji su bili poznati tuženiku, odnosno nisu mu mogli ostati nepoznati, pa tuženik sukladno članku 402. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) odgovara za nedostatke na prodanoj stvari.
Kako tuženik po pozivu tužitelja nije postupio u skladu s člankom 410. stavkom 1. točkom 1. ZOO-a i otklonio nedostatak, tužitelj je ovlašten od tuženika zahtijevati razmjerno sniženje kupoprodajne cijene. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marina Žunića, dipl.ing., kojeg sud prihvaća kao potpunog, pravilnog i izrađenog u skladu s pravilima struke, proizlazi kako ukupan trošak popravka vozila iznosi 1.835,54 EUR, s uključenim PDV-om.
Tuženik ističe u žalbi da je sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, te je na štetu tuženika, usvajanjem tužbenog zahtjeva, pogrešno primijenio materijalno pravo. Međutim, ne navodi u čemu se konkretno sastoji pogrešna primjena materijalnog prava.
Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio te koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.
12. Pobijajući odluku o troškovima postupka tuženik nije ukazao određeno na razloge nepravilnosti ove odluke, a ovaj sud utvrđuje da je ona donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.
Nije osnovana ni tužiteljeva žalba na točku III. izreke presude kojom se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 642,28 EUR koji trošak tužitelj potražuje na ime troškova sastavljanja podnesaka od 14. veljače 2024. i 5. ožujka 2024 te troška pristupa na ročište za objavu presude.
13. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i obrazložio da tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužitelj na to ročište nije pristupio, a sukladno Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, tužitelju osnovano pripada trošak sudskih pristojbi u iznosu od 132,72 EUR umjesto zatraženih 150,00 EUR. U žalbi navedeni podnesci, po pravilnoj ocjeni suda, nisu bili potrebni za vođenje postupka, a niti je sud tužitelju dozvolio podnošenja predmetnih podnesaka (čl. 299.a st. 2. ZPP-a).
14. Zato su žalbe tužitelja i tuženika odbijene a pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 5. veljače 2025.
Sudac
Mario Vukelić
