REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3448/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INŠTALACIJE ŽAGAR d.o.o., OIB: 30096198761, Kočevarjeva ulica 1B, 8000 Novo Mesto, Republika Slovenija, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović, Klarendić i partneri j.t.d. iz Zadra, protiv tuženika KAMGRAD d.o.o., OIB: 89931241548, Zagreb, Ulica Josipa Lončara 1h, kojeg zastupa punomoćnik Marin Vuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Fabijanić, Miroševi & Vuković d.o.o. iz Zagreba, radi isplate iznosa od 939.186,19 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1827/2021 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1827/2021 od 10. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da se postupak vraća u fazu prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-54/2021 od 27. srpnja 2021., kojim je tuženiku naloženo u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 939.186,19 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, trošak ovršnog postupka u iznosu od 12.524,06 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 131.372,00 EUR (točka II. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 92.617,36 EUR (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon izvedenog dokaznog postupka ocijenio da tužitelj nije dokazao da je izveo sve radove po utuženim računima, pa je u skladu s odredbama čl. 219. st. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odbio tužbeni zahtjev. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

3. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka pobijajući je u točkama I. i II. izreke (čl. 365. st. 1. ZPP-a). Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su navodi iz obrazloženja kontradiktorni. Nije jasno iz kojeg razloga je sud poklonio vjeru svjedokinji UF jer je imenovana od strane investitora, ne raspolaže stručnim znanjem o elektroinstalacijama, i rijetko je dolazila na gradilište te ne poznaje glavnog tužiteljevog montera za elektroinstalacije. S druge strane, sud ne prihvaća iskaz svjedoka TF koji je bio nadzorni inženjer za radove na kanalizaciji, vodi i centralnom grijanju i koji je naveo da su svi ugrađeni materijali i poslovi izvedeni prema švedskim zakonima. Prvostupanjski sud se uopće nije osvrnuo na materijalne dokaze iz kojih proizlazi da je društvo Zagreb inspekt d.o.o. izdalo završno izvješće za elektro radove u kojem se navodi da su svi radovi elektronstalacija izvršeni sukladno svim važećim standardima struke i to upravo za zgrade za koje tužitelju nisu plaćeni računi. Ne ocjenjujući dokaznu snagu svih izvedenih dokaza, sud je počinio bitnu povredu postupka. Sud nije ispitao ni postojanje nedostataka i s tim u vezi opravdanost raskida ugovora od strane tuženika. Postavlja se pitanje iz kojeg razloga sud nije prihvatio i dosudio isplatu za one račune tužitelja iz drugog projekta (tzv. Radiotorget) na koje tuženik nije iznio primjedbe. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog parničnog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 939.186,19 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime izvedenih elektrostrojarskih radova s osnove Ugovora o ustupanju radova broj N.52/18-TSIZ-JZMZ od 6. prosinca 2019. kojim je tuženik kao izvođač angažirao tužitelja kao podizvođača za radove projektiranja, opskrbu i ugradnju svih elektroinstalacija i opreme na zgradama u [adresa], u gradu Göteborgu.

8. Iz spisa proizlaze sljedeće činjenice:

- tuženik je s društvom Framtiden Byggutveckling Ab sklopio Ugovor za projektiranje, rušenje zgrada i izgradnju novih stambenih zgrada u Torpagatenu, Göteborg

- tužitelj i tuženik su 6. prosinca 2019. sklopili Ugovor o ustupanju radova broj N.52/18-TSIZ-JZMZ (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tuženik kao naručitelj angažirao tužitelja kao podizvođača za radove projektiranja, opskrbu i ugradnju svih elektroinstalacija i opreme

- čl. 1.1. Ugovora definiran je opseg radova, te je tužitelj preuzeo sve dužnosti, obveze i odgovornosti koje u cijelosti primjenjuje investitor prema izvođaču

- čl. 4.1. Ugovora stranke su ugovorile da će izvođenje radova započeti 6. prosinca 2019., a izvoditi će se sukladno terminskom planu, čl. 5.1. Ugovora ugovoreni su penali za kašnjenje od 0,5% ugovorene cijene za svaki ili dio tjedna za koji je prekoračeno vrijeme dovršetka ugovora do maksimalno 10% ugovorene cijene, a čl. 5.3. Ugovora je određeno, ukoliko izvođač (tužitelj), ne ispuni svoje obveze iz bilo kojeg razloga koji se ne može pripisati odgovornosti naručitelja, naručitelj (tuženik) je ovlašten povjeriti radove trećoj osobi o trošku izvođača, te ima pravo na raskid Ugovora

- čl. 6.1. Ugovora određena je fiksna cijena u iznosu od 4.453.699,97 EUR koja ne podliježe promjenama; predmetna cijena sadržava sav rad, materijale, privremene radove, dizajn, sve ostalo bilo trajno ili privremeno za izvođenje, dovršavanje i otklanjanje bilo kakvih nedostataka u podizvođačkim radovima

- Ugovor je raskinut 1. travnja 2021.

9. Tužitelj je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva utemeljio na tvrdnji da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o ustupanju radova broj N.52/18-TSIZ-JZMZ od 6. prosinca 2019. Istaknuo je da ni jedan račun ili faktura koje su izdane i koje su predmet ovog postupka nisu prestali prijebojem, a ni eventualnim plaćanjem jer da su tražbine na bilo koji način kompenzirane ili plaćene tuženik bi dostavio potvrdu o isplati ili nekakav drugi dokaz. Tvrdi da svi računi koje je tužitelj ispostavio tuženiku predstavljaju račune za realizirane poslove, nabavku opreme i isporučenu uslugu, i da su sve fakture u cijelosti, izravno potpisom ili neizravno, prihvaćene, akceptirane upravo od strane tuženika, te da tuženik nije iznio nikakve primjedbe ni na jedan taj račun.

10. U prigovoru i tijekom postupka tuženik je osporio osnovu i visinu potraživanja navodeći da nema dugovanja prema tužitelju jer su sve utužene tražbine ili podmirene (prijebojem ili plaćanjem) i kao takve više ne postoje, ili su osporene kao neosnovane jer fakturirani radovi, usluge i robe uopće nisu isporučene od strane tužitelja ili za tražbine i fakturirane iznose uopće nije navedena valjana osnova za fakturiranje jer ne postoji. Tuženik je istaknuo da tužitelj dio ugovorenih radova kao podizvođač uopće nije izveo, dok je dio izveo, međutim, s nedostacima i nekvalitetno te s velikim probijanjem ugovorenih rokova, a što je sve za posljedicu imalo angažiranje trećih osoba za otklanjanje nedostataka i izvođenje radova koje tužitelj nije izveo sukladno Ugovoru, što je platio sam tužitelj.

11. Prvostupanjski sud je izveo dokazni postupak nakon kojeg je ocijenio da tužitelj nije dokazao da je izveo sve radove po utuženim računima, niti da je isporučio sav materijal iz utuženih računa, dok je tuženik dokazao da je platio sve ovjerene i izvedene radove, kao i materijal kojeg je naručio tuženik i to, ili na račun tužitelja do raskida ugovora, ili kompenzacijama. Stoga je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

12. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio pravila o teretu dokaza i osnovom toga odbio tužbeni zahtjev.

13. Tužitelj u ovome postupku zahtijeva plaćanje iznosa od 939.186,19 EUR tvrdeći da je u toj visini i opsegu izveo elektrostrojarske radove na temelju ugovornog odnosa s tuženikom, dok tuženik nije izvršio ugovornu obvezu glede tih izvedenih radova i platio utuženu naknadu. Svoje tvrdnje o količini i s tim u vezi naknadi izvedenih radova tužitelj je tijekom postupka dokazivao opsežnom dokumentacijom i saslušanjem svjedoka i stranaka. S druge strane, tuženik je osporavao osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja tvrdeći da su svi izvedeni radovi plaćeni izravno na račun ili kompenzacijama, te da tuženik nije u obvezi prema tužitelju.

14. Prvostupanjski sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka iz kojih u bitnom proizlazi da je tužitelj izvodio elektrostrojarske radove na gradilištima u Švedskoj, da je tužitelj kasnio s radovima u odnosu na ugovorene rokove, da su se na izvedenim radovima pojavljivali nedostaci.

15. Nadalje, stranke su u spis priložile opsežnu dokumentaciju koja, između ostalog, sadrži brojne fakture i račune, konto kartice, popis radova, opreme, e-mail korespondenciju stranaka, te zapisnike sa sastanaka stranaka na kojima su usuglašavali suradnju vezano za izvedene radove i međusobna potraživanja. Međutim, predmetnu dokumentaciju prvostupanjski sud je propustio cijeniti iz nejasnog razloga. Naime, iz spisa je vidljivo da su obje strane dostavile u spis opsežnu dokumentaciju, a prvostupanjski sud je samo naveo da iz računa i privremenih situacija koje je dostavio tuženik proizlazi da je tuženik sve ovjerene i izvedene radove platio na račun tužitelja ili kompenzacijama. Pri tome je izostala ocjena koji računi su plaćeni i na koji način, koja potraživanja koja je tužitelj utužio su podmirena i kada. Glede preostale dostavljene dokumentacije prvostupanjski sud uopće nije iznio nikakvu ocjenu dokaza. Time je počinjenja bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kako to osnovano žalitelj ukazuje u žalbi.

16. Osim toga, odredbom čl. 219. st. 2. ZPP-a propisano je da sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

17. Prema odredbi čl. 288.a st. 2. ZPP-a sud će postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili postizanje mirnog rješenja spora. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora.

18. Slijedom citiranih zakonskih odredaba prvostupanjski sud je bio dužan do zaključenja prethodnog postupka, budući da je to bilo svrsishodno za rješenje spora, upozoriti stranke na potrebu iznošenja odlučnih činjenica, dopunu nepotpunih navoda stranaka, potrebu dopune dokaznih sredstava. Načelo otvorenog pravosuđenja predstavlja značajan alat i instrument upravljanja sudskim postupkom čiji je jedan od aspekata da stranke budu upoznate sa stajalištem suda o predmetu spora, kako bi mogle odgovarajuće usmjeriti svoje procesne radnje, u svrhu za njih pozitivnog okončanja spora.

19. Kako iz podataka u spisu proizlazi da prvostupanjski sud nije postupio na navedeni način, budući da iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu 21. studenog 2022. proizlazi da na pripremnom ročištu nisu dana sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku, niti su dana preostala upozorenja u skladu s odredbom čl. 288.a ZPP-a, već je zaključen prethodni postupak, nakon čega je održano nekoliko ročišta za glavnu raspravu na kojima su saslušane stranke i svjedoci, izvršen je uvid u isprave u spisu, te je donesena pobijana presuda.

20. Takav propust prvostupanjskog suda imao je utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke zbog čega se pobijana odluka ne može ispitati.

21. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba je prihvaćena, pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će odrediti novo pripremno ročište na kojem će postupiti sukladno navedenim odredbama, te će nakon provedenog postupka donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić