REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2400/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelija Parać, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTROPROJEKT d.d., OIB 48197173493, Ulica Alexandera von Humboldta 4, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Davorka Huljev, odvjetnica u Zagrebu i tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-835/2021-17 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-835/2021-17 od 12. travnja 2024. u točkama II. i III. izreke i predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud u pobijanoj točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Branka Jakića, poslovni broj Ovrv-3796/2020 od 2. studenog 2020., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 51.722,08 eur s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 113.324,04 eur s pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. odredio je da svaka stranka snosi svoje troškove.
1.1. Prema obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza utvrdio da je osnovano tužiteljevo potraživanje u iznosu od 389.700,00 kn po osnovi izrade idejnih rješenja. U odnosu na tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 853.840,00 kn, po osnovi izvršene usluge izrade idejnog projekta, zahtjev je utvrđen neosnovanim iz razloga što tužitelj na temelju sklopljenog Ugovora nije imao osnove pristupiti izradi idejnog projekta za idejno rješenje četverosjedne žičare koje i nije odabrano, niti za idejno rješenje šesterosjedne žičare, jer izrada takve projektne dokumentacije zaključenim Ugovorom nije bila predviđena.
2. Tužitelj pobija presudu u točkama II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka i predlaže uvažiti njegovu žalbu te presudu u pobijanom dijelu preinačiti odnosno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP)u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom temeljem računa ispostavljenih tuženiku temeljem Ugovora o izradi idejnog rješenja, idejnih, glavnih i izvedbenih projekta četverosjedne žičare Panjevina s pripadajućim objektima (donja postaja i gornja postaja), infrastrukturom i geotehničkim istražnim radovima od 4. veljače 2019., a po osnovi kojih potražuje plaćanje izrade idejnog rješenja, u skladu s ugovorenim troškovnikom, u iznosu od 389.700,00 kn i izrade idejnog projekta u iznosu od 853.840,00 kn (80% troškovničke stavke ugovorene po ovoj osnovi).
7. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu, sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/2011, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) i da su zaključile Ugovor o izradi idejnog rješenja, idejnih, glavnih i izvedbenih projekata četverosjedne žičare Panjevina s pripadajućim objektima (donja postaja i gornja postaja), infrastrukturom i geotehničkim istražnim radovima od 4. veljače 2019. s troškovnikom i Aneksom od 22. srpnja 2019. U skladu s odredbama Ugovora tužiteljeva je obveza bila izraditi, između ostalog, minimalno tri idejna rješenja s procjenom troška i dinamike izrade dokumentacije i izgradnje, i to u roku od 30 dana od uvođenja u posao, a potom, na temelju odabranog idejnog rješenja, i to u roku od 30 dana od dana odabira idejnog rješenja, izraditi idejni projekt.
7.1. Prema priloženom troškovniku tužitelju za izradu idejnog rješenja pripada naknada od 389.700,00 kn, a za izradu idejnog projekta naknada u iznosu od 1.067.300,00 kn, dok ukupno ugovorena naknada temeljem predmetnog Ugovora iznosi 6.490.000,00 kn (čl. 2. i čl. 6. Ugovora i troškovnik).
8. U žalbenoj fazi postupka ostalo je sporno potraživanje u iznosu od 853.840,00 kn (80% troškovničke stavke ugovorene po osnovi izrade idejnog projekta). Tuženik tražbinu osporava jer tvrdi da mu tužitelj nije isporučio gotov idejni projekt predmeta nabave četverosjedne žičare već radnu verziju idejnog projekta šesterosjedne žičare, te da, u skladu s postupkom predviđenim predmetnim Ugovorom, tuženiku opće nije odabrao idejno rješenje prema kojem je tužitelj idejni projekt plaćanje kojeg potražuje izradio.
9. Iz spisa proizlazi da računom od 15. listopada 2019. tužitelj potražuje isplatu iznosa od 853.840,00 kn, temeljem predmetnog Ugovora, uz navođenje da se plaćanje potražuje za troškovničku stavku izrada idejnog projekta i to u opsegu obavljenih usluga od 80%. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da je predmetni račun ispostavljen nakon što je 30. rujna 2019. predstavnik tuženika MS potpisao zapisnik od faznoj gotovosti kojim je potvrdio da su izvršene usluge u opsegu od 80% predmetne troškovničke stavke i da je od tužitelja primio idejni projekt žičare Panjevina.
10. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, budući da tužitelj nije dokazao da je uslugu prema predmetnim računima izvršio.
10.1. U obrazloženju sud navodi da tužiteljeva obveza izrade idejnog projekta podrazumijeva da je tuženik prethodno odabrao neko od idejnih rješenja koja je tužitelj izradio temeljem predmetnog Ugovora. Kako tuženik nije odabrao neko od ponuđenih idejnih rješenja žičare Panjevina nisu se niti ispunile predmetnim Ugovorom predviđene pretpostavke da tužitelj nastavi s izradom idejnog projekta za odabrano idejno rješenje.
11. Ovakav zaključak suda suprotan je ispravama u spisu jer iz promemorije od 28. kolovoza 2019. proizlazi da je „analizom tuženika utvrđeno da je najbolje idejno rješenje broj 1, koje treba doraditi sukladno iznesenim primjedbama i izraditi za njega vizualizaciju“ .Tužitelj je postupio po navedenom i tuženiku isporučio izrađeni idejni projekt broj 1 i dorađenu verziju tog projekta, koja se odnosila na šesterosjednu žičaru, a tuženik ih je primio 30. rujna 2019.
11.1. Nadalje, iz Zapisnika o faznoj gotovosti od 30. rujna 2019. kojeg je kao predstavnik investitora Grada Zagreb potpisao MS,dipl.ing.stroj. proizlazi da su izvršene usluge u opsegu od 80% predmetne troškovničke stavke i da je od tužitelja primio idejni projekt žičare Panjevina. Nakon potpisanog Zapisnika o faznoj gotovosti 2, tužitelj je 15. listopada 2019. ispostavio Naručitelju fakturu br. 223-1- 55048 za izvršenu uslugu u iznosu od 853.840,00 kn, putem sustava e-Račun.
11.2. Iz navedenih isprava proizlazi zaključak da je tužitelj predao tuženiku idejni projekt za četverosjednu žičaru (koja je ugovorena) i dorađenu verziju tog projekta, koja se odnosila na šesterosjednu žičaru.
12. Osim navedenog, kod odlučivanja o osnovanosti tužiteljevog potraživanja, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj predmetne idejne projekte stvarno i izradio, predao tuženiku, te da je izgrađena žičara Panjevina, koja je u prometu.
13. Kada se uzme u obzir navedeno nije jasno kako je prvostupanjski sud izveo zaključak da tuženik nije odabrao idejno rješenje radi izrade idejnog projekta. Tu činjenicu demantira i činjenica da je Zapisnik o faznoj gotovosti od 30. rujna 2019. potpisao MS, dipl.ing.stroj kao predstavnik investitora Grada Zagreba.
14. Nadalje, kako je tužitelj dostavio tuženiku i idejni projekt za četverosjednu žičaru, što je ugovoreno, nije odlučno niti pozivanje na odredbu čl. 15. Ugovora, kojom je predviđena obvezatnost pisanog oblika svih izmjena ugovora uz potpis osoba ovlaštenih na zastupanje, jer nije niti bilo izmjena. Tužitelj je, istina, dostavio i idejni projekt za šesterosjednu žičaru ali za taj projekt nije posebno zatražio naknadu.
15. S obzirom na navedeno, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na naknadu za izvršenu uslugu izrade idejnog projekta kada je nesporno da je tužitelj ove idejne projekte stvarno i izradio, predao tuženiku, te da je izgrađena žičara Panjevina, koja je u prometu.
15. Kako zbog pogrešnog stava da tužitelj nema pravo na naknadu jer da tuženik nije odabrao idejno rješenje u skladu s Ugovorom, sud nije niti proveo dokazni prijedlog financijskog vještačenja radi utvrđenja visine tužiteljevog potraživanja to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
16. Valjalo je stoga na temelju čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
17. U ponovnom postupku sud će provesti dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke na okolnost visine potraživanja po osnovi izrade idejnog projekta četverosjedne žičare te nakon toga donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Mirta Matić
