REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-440/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice, i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, protiv tuženika RIVA d.o.o., OIB 74198997097, Dubrovnik, Obala Stjepana Radića 9, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubovniku, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-87/2023-67 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-87/2023-67 od 13. prosinca 2024. u točkama I. i II. izreke te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Dužan je tuženik Republici Hrvatskoj isplatiti iznos od 38.779,98 eura s zateznim kamatama na svaki mjesečni obrok koje teku od navedenih datuma za svaki iznos do isplate prema stopi zateznih kamata koja se za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

- na iznos od 176,79 eura (za dio studenog 2014.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 465,72 eura (za mjesec prosinac 2014.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec siječanj 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec veljaču 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec ožujak 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec travanj 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec svibanj 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec lipanj 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec srpanj 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec kolovoz 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec rujan 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec listopad 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec studeni 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec prosinac 2015.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec siječanj 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec veljaču 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec ožujak 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec travanj 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec svibanj 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec lipanj 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec srpanj 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec kolovoz 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec rujan 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec listopad 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec studeni 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec prosinac 2016.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec siječanj 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec veljaču 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec ožujak 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec travanj 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec svibanj 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec lipanj 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec srpanj 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec kolovoz 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec rujan 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec listopad 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec studeni 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec prosinac 2017.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec siječanj 2018.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec veljaču 2018.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec ožujak 2018.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec travanj 2018.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec svibanj 2018.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec lipanj 2018.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura kn (za mjesec srpanj 2018.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec kolovoz 2018.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 829,52 eura (za mjesec rujan 2018.) od 13. listopada 2018. godine

- na iznos od 191,83 eura (za mjesec studeni 2018.) od 23. studenoga 2018.godine

- na iznos od 302,59 eura (za mjesec prosinac 2018.) od 21. prosinca 2018.godine

- na iznos od 314,66 eura (za mjesec siječanj 2019.) od 25. siječnja 2019.godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 12.250.“ II. Nalaže se tužitelju Republika Hrvatska naknaditi tuženiku Riva d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudo prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 38.779,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi za odnose iz trgovačkih ugovora na pojedine iznose određene mjesečno, tekućim od 13. listopada 2018. do isplate, odnosno na iznos od 191,83 EUR od 23. studenoga 2018. do isplate, na iznos od 302,59 EUR od 21. prosinca 2018. do isplate i na iznos od 314,66 EUR od 26. siječnja 2019. do isplate. Tuženiku je naloženo naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.250,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev obrazlažući da se isti odnosi na zahtjev za plaćanje naknade zbog korištenja tuđe stvari usmjeren prema tuženiku koji je nepošteni posjednik, primjenom odredaba čl. 165. Zakona o vlasništvu (pravilno: Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj: 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17; u daljnjem tekstu: ZV). Poziva se i na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) s obrazloženjem da je tuženik koristio prostor u vlasništvu tužitelja bez naknade te je dužan isplatiti tužitelju naknadu u visini koju bi tuženik inače platio za korištenje takvog ili sličnog prostora u sličnom stanju, a visinu naknade je utvrdio iz obračuna tužitelja te iz rezultata provedenog vještačenja. Kamate su dosuđene pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. ZOO-a s obrazloženjem da dužnik kada ne ispuni svoju obvezu u roku pada u zakašnjenje, a odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i nezakonite odluke o troškovima postupka. Smatra da se presuda ne može ispitati zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama. Nejasno je kako to Republika Hrvatska potraživanje prema tuženiku evidentira u poslovnim knjigama, a u tužbi je kao tužitelj naznačena prava osoba Državne nekretnine d.o.o. te je tek na pripremnom ročištu, nakon što se tuženik upustio u raspravljanj,e umjesto Državnih nekretnina d.o.o. u parnicu stupila Republika Hrvatska s drugim OIB-om, dakle druga pravna osoba od one navedene u tužbi. Tuženik se protivio subjektivnoj preinaci, što predstavlja zapreku za stupanje drugog tužitelja u parnicu. Tužbeni zahtjev se prema razlozima obrazloženja odnosi na plaćanje naknade zbog korištenja tuđe stvari, a usmjeren je prema tuženiku koji je nepošteni posjednik pa bi za ocjenu osnovanosti takvog zahtjeva trebalo utvrditi tko je vlasnik stvari, tko je posjednik stvari, je li posjednik pošten ili nepošten, otkada je tuženikov posjed nepošten, koji iznos naknade duguje nepošteni posjednik na ime korištenja tuđe stvari, a o tome nema u obrazloženju razloga. Pored činjenice da je sud u točki 6. obrazloženja utvrdio da je Republika Hrvatska suvlasnik predmetne nekretnine, trebalo je obrazložiti kakvo je zemljišnoknjižno stanje prije sklapanja sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice na koji se sud poziva, kada je taj sporazum sklopljen, tko je postao vlasnikom poslovnog prostora u posjedu tuženika i utvrditi je li tuženik dužan platiti naknadu. Presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, čime je počinjena povreda čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Žalitelj ističe da tužitelj protiv tuženika nije pokrenuo nikakav postupak za predaju nekretnine u posjed i da je tuženik pošteni posjednik pa tužitelju ne pripada naknada za koristi od upotrebe tuđe stvari, a na konkretni se pravni odnos ne može primijeniti odredba čl. 1120. ZOO-a, slijedom čega su ostvareni žalbeni razlozi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te je nezakonita i odluka o trošku postupka. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a. Presuda je zahvaćena bitnom povredom postupka, no ovaj sud je koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 2. ZPP-a presudu mogao preinačiti na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu.

7. Žalitelj osnovano ukazuje na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer iz sadržaja razloga obrazloženja nije moguće zaključiti o odlučnim činjenicama koje je potrebno utvrditi da bi se primjenom odredbe čl. 165. ZV-a tužbeni zahtjev mogao ocijeniti osnovanim.

8. Pravilno žalitelj ukazuje na odlučne činjenice koje je bilo potrebno utvrditi za ocjenu tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 165. ZV-a kao zahtjeva za naknadu koristi koju nepošteni korisnik tuđe stvari mora naknaditi vlasniku, a radi se o koristima koje je imao za vrijeme svog posjedovanja i to pod pretpostavkom da mu je posjed nepošten. Pri tome žalitelj pravilno ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnoga prava kada se sud poziva na odredbu čl. 1120. ZOO-a koja se ima primijeniti samo u slučaju kada je određena stvar upotrijebljena u tuđu korist na način da je promijenila identitet te nije moguće i nije opravdano vraćanje te stvari vlasniku. Valja još dodati da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i glede primjene kamatne stope koja je dosuđena kao na odnose iz trgovačkih ugovora. Niti naknada koristi u smislu odredbe čl. 165. ZV-a niti vraćanje stečenog bez osnove ne može se vezati uz kamatnu stopu koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora.

9. Prije sve presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama za primjenu odredbe čl. 165. ZOO-a prema kojoj prvostupanjski sud procjenjuje osnovanost tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 338. ZPP-a je propisano što mora sadržavati pismeno izrađena presuda te je tako odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a jasno određeno da će u obrazloženju sud sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile te će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio, zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka. Ovako sastavljeno obrazloženje je potrebno kako bi se ostvarilo pravo stranaka na pristup sudu, koje pravo uključuje i pravo na obrazloženu odluku, što je u konkretnom slučaju u potpunosti izostalo, na što s pravom ukazuje žalitelj kada ističe da presuda zapravo nema obrazloženja. Paušalno navođenje da je iz sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice i tabularnih isprava sud utvrdio kako je tužitelj raniji suvlasnik predmetne nekretnine, ne može se ni na koji način utvrditi odlučna činjenica je li tužitelj aktivno legitimiran za postavljeni tužbeni zahtjev. Razlozi obrazloženja prema kojima u spisu prileži izračun naknade i ugovor o zakupu trećih osoba i tuženika pa da je stoga sud utvrdio da je tužitelj pravilno obračunao iznos za koji tereti tuženika, a da je vještak ustrajao u svom pisanom nalazu, pri čemu sud ne daje jasne razloge kako je ocijenio nalaz i mišljenje i koje odlučne činjenice je iz nalaza utvrdio, nisu razumljivi niti dostatni za ocjenu istaknutog tužbenog zahtjeva. No iz navedenih razloga se prvenstveno ne može utvrditi odlučna činjenica je li tuženik nepošteni posjednik, što je pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a.

10. Međutim, tužitelj te odlučne činjenice nije niti pokušao dokazati, iako je već u ranijem ukidnom rješenju ovog suda poslovni broj Pž-3905/22 od 24. svibnja 2023. ukazano na materijalno pravo koje valja primijeniti, kao i odlučne činjenice na koje ukazuje odgovarajući materijalnopravni propis.

11. Dakle, kako tužitelj na kojem je teret dokaza za odlučnu činjenicu da je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine na tu okolnost nije predložio nikakve dokaze, a tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio ne samo tužiteljevu aktivnu legitimaciju, već i činjenicu da je obaviješten o tužiteljevu suvlasništvu predmetnog prostora, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja odlučnu činjenicu nepoštenog tuženikovog posjeda valjalo ocijeniti nedokazanom.

12. S obzirom na to neodlučno je bilo provoditi vještačenje radi provjere iznosa koristi koju je tuženik imao u posjedovanju prostora, a niti je vještačenje na odgovarajući način dalo odgovor na pitanje o visini postignute koristi, sve kada bi tužitelj na naknadu takve koristi imao i pravo. Prvostupanjski sud je i u tom dijelu manjkavo obrazložio odluku i prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je nepotrebno izračunavao dug s osnove kamata u apsolutnom iznosu, a da sud uopće nije obrazložio zbog čega je odlučan takav izračun.

13. Zbog navedenog je unatoč počinjenoj bitnoj povredi postupka koja se ogleda u narazumljivim razlozima obrazloženja, presudu valjalo preinačiti i primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev ocijeniti neosnovanim, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

14. S obzirom na navedeno, a na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je dosuditi trošak postupka tuženiku koji je uspio u parnici, i to primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, u granicama postavljenog zahtjeva za naknadu troška postupka.

15. Iz spisa proizlazi da je tuženik zahtijevao trošak postupka prema troškovniku kojeg je prethodno tijekom postupka predao pri zaključenju glavne rasprave 6. lipnja 2021., jer daljnjih zahtjeva za trošak nije postavljao. Tako je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj138/23), koja se ima primijeniti kao važeća prilikom donošenja odluke o trošku, tuženiku valjalo dosuditi trošak sastavljanja odgovora na tužbu po Tbr. 8.1 u visini od 500 bodova, za zastupanje na ročištima 24. lipnja 2020., 23. rujna 2020., 10. studenog 2021. i 6. lipnja 2021. po Tbr. 9.1 za svako po 500 bodova, a za zastupanje na ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja 28. ožujka 2021. po Tbr. 9.5 50 bodova, kao i za podnesak od 21. srpnja 2020. po Tbr. 8.3 50 bodova, odnosno ukupno 2600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 3.200,00 EUR, uvećano za PDV po stopi od 25% u iznosu od 800,00 EUR, odnosno ukupno 4.000,00 EUR, slijedom čega je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas