REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4112/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SLADOVIĆ d.o.o., OIB 90591097530, Zagreb, Palinovečka ulica 43, kojeg zastupa punomoćnik Frane-Matej Barišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PALACE d.o.o., OIB 71999757503, Zagreb, Planinska ulica 13A, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1791/2023-13 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1791/2023-13 od 4. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-1791/2023-13 od 4. srpnja 2024. Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 293.568,31 EUR / 2.211.890,41 kn sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore i za naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.041,65 EUR sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi presudu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 4.403,74 EUR uvećano za PDV u iznosu od 1.100,94 EUR i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 165,91 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 293.568,31 EUR s osnove stjecanja bez osnove. Prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da tužitelj ima otvoren račun u BKS Bank AG, Glavnoj podružnici Hrvatska, da je s tužiteljevog računa u više navrata izvršena na tuženikov račun isplata iznosa od 293.568,31 EUR te da tužitelj nije dao nikakvo odobrenje, odnosno da nije autorizirao te transakcije. Utvrdio je spornim da li se u konkretnom slučaju radi o institutu stjecanja bez osnove ili se radi o odštetnoj odgovornosti banke BKS Bank AG.

7. Prvostupanjski sud je utvrdivši da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je do prijenosa iznosa od 293.568,31 EUR došlo uslijed neautoriziranih transakcija od strane tadašnjeg zastupnika po zakonu BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, AE, da u tom slučaju sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o platnom prometu („Narodne novine“ broj 66/18 i 114/22; dalje: ZOPLP) i članka 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) postoji odštetna odgovornost banke. Zaključivši da je do povećanja imovine na strani tuženika došlo uslijed građanskog delikta, odnosno zbog štetne radnje same banke kao pružatelja platnih usluga tužitelja i poslodavca CE, prvostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke stjecanja bez osnove. Stoga je ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije zaključivši da je tužitelj trebao tužiti BKS Bank AG, a ne tuženika.

8. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da su dokazane sve pretpostavke propisane odredbom članka 1111. ZOO-a za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev zaključivši da uz propisane pretpostavke za stjecanje bez osnove ne smije biti riječ o štetnoj radnji jer u tom slučaju postoji odgovornost za štetu. Ističe da se radi o pogrešnom tumačenju prvostupanjskog suda jer bi to bilo primjenjivo da je do građanskog delikta došlo između tužitelja i tuženika. Smatra i da čak kad bi se i radilo o potraživanju naknade štete, da bi i u tom slučaju bili pasivno legitimirani i tuženik i BKS Bank AG. Ukazuje da tuženik nije predložio bilo kakav dokaz koji bi opravdao navedene uplate na njegov račun zbog čega se ne radi o opravdanim uplatama. Ističe i da nije obrazloženo zbog čega nije izveden dokaz saslušanjem stranaka. Smatra da je postupanjem prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Ističe da je priljev sredstava na njegov račun potpuno opravdan što proizlazi iz priloženih isprava, dok je nelogično da bi tuženik bio odgovoran za štetnu radnju koju je počinila treća osoba. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije jer se radi o štetnoj radnji zastupnika po zakonu BKS Bank AG. Navodi i da je prvostupanjski sud u točki 5. obrazloženja naveo zašto nije izveo predložene dokaze.

10. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u obrazloženju pobijane presude naveo razloge odbijanja njegovih dokaznih prijedloga, konkretno dokaza saslušanjem stranaka. Naime, sukladno odredbi članka 220. stavka 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa ako smatra da neki dokazni prijedlog nije potreban, odbit će ga kao nepotreban. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je naveo razloge odbijanja dokaznih prijedloga u pobijanoj presudi, i to u točki 5. obrazloženja navodeći da je odbio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika jer rješavanje ovog spora predstavlja pravno pitanje.

11. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije posljedično čemu su zbog pogrešnog pravnog pristupa izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

12. Naime, iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi kako tužitelj iznosi činjenice da je s računa tužitelja na račun tuženika bez ikakve pravne osnove, kao i bez znanja i odobrenja tužitelja, prebačen iznos od ukupno 293.568,31 EUR te da on nije autorizirao i/ili naložio provođenje tih uplata. U prilogu dostavlja izjavu od 9. svibnja 2022. ovjerenu kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić broj OV-4316/2022 kojom je CE kao osoba koja je u to vrijeme bila zastupnik po zakonu BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, potvrdio da je on, odnosno BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, vršila te transakcije bez znanja tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uz to iznoseći činjenične tvrdnje da su sve transakcije s računa tužitelja na njegov račun imale osnovu, da su u izvatcima banke o stanju i prometu po tužiteljevom računu koje je tužitelj dostavio uz tužbu navedeni opisi plaćanja kao „plaćanje po ugovoru“, „plaćanje računa“ ili „povrat pozajmice“, kao i da je on s tužiteljem u razdoblju od 2017. do 2021. godine sklopio više ugovora o kratkoročnoj pozajmici, te da je tužitelju izdavao račune za obračun kamata i da su sklopljeni i ugovori o cesiji, koje isprave dostavlja u prilogu odgovora na tužbu, a što sve po tvrdnjama tuženika predstavlja osnovu transakcija vršenih na računu tužitelja i tuženika. Uz to navodi da činjenica što tužitelj nije navodno autorizirao izvršena plaćanja nije od utjecaja na odnos tužitelja i tuženika, već jedino može utjecati na odnos tužitelja i banke.

13. Prema odredbi članka 1111. stavka 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).

14. U konkretnom slučaju nesporno je da su predmetne transakcije izvršene s računa tužitelja na račun tuženika. Stoga je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, dok je prvostupanjski sud ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva trebao ispitati odlučnu činjenicu jesu li sve te transakcije izvršene na temelju pravne osnove, i koje pravne osnove ukoliko ona postoji, cijeneći pri tome kao dokaz priložene isprave u spisu te izvođenjem dokaznih prijedloga stranaka, imajući pri tome u vidu odredbu članka 220. stavka 2. ZPP-a.

15. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije zaključivši da uslijed nesporne činjenice da je do prijenosa iznosa od 293.568,31 EUR došlo uslijed neautoriziranih transakcija od strane tadašnjeg zastupnika po zakonu BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska CE, da u tom slučaju sukladno odredbi članka 43. stavka 1. ZOPLP-a i odredbe članka 1061. stavka 1. ZOO-a postoji odštetna odgovornost banke, a u kojem slučaju je pasivno legitimirana ta banka.

16. Točno je da je odredbom članka 43. stavka 1. ZOPLP-a propisano da je u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan vratiti platitelju te neautorizirane platne transakcije. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom ne potražuje naknadu štete od tuženika kao štetnika, već je tužbeni zahtjev usmjeren na vraćanje onog što je tuženik stekao bez pravne osnove štetnom radnjom treće osobe kao štetnika. Stoga je u konkretnom slučaju odlučno jesu li ispunjene pretpostavke instituta stjecanja bez osnove propisane citiranom odredbom članka 1111. ZOO-a.

17. Stoga, to što je do predmetne transakcije eventualno došlo uslijed deliktnog postupanja osobe ovlaštene za zastupanje banke u kojoj je bio otvoren račun tužitelja s kojeg su izvršene predmetne transakcije, a koju činjenicu suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik nije učinio nespornom, nije odlučno za ishod ovog spora, predmet kojeg je vraćanje stečenog bez osnove. Naime, ovdje se radi o odnosu tužitelja i tuženika u kojem je tuženik prema tužiteljevim tvrdnjama bez valjane pravne osnove primio/stekao tužiteljeva novčana sredstva transakcijom s računa tužitelja.

18. Posljedično tome zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda izostali su i razlozi o ostalim odlučnim činjenicama, odnosno jesu li predmetne transakcije izvršene bez pravne osnove ili se one temelje na pravnoj osnovi, ukoliko se temelje na pravnoj osnovi, na kojoj pravnoj osnovi se svaka pojedina transakcija temelji i temelji li se ona u tom slučaju u cijelosti na toj pravnoj osnovi ili samo djelomično, a niti je prvostupanjski sud provodio dokaze predložene po tužitelju i tuženiku radi utvrđivanja tih spornih činjenica. Naime, tužitelj je na okolnost izvršenja predmetnih transakcija na tuženikov račun, kao i da su one izvršene bez pravne osnove i bez autorizacije tužitelja predložio izvođenje dokaza uvidom u priložene izvode prometa po tužiteljevom računu te po potrebi službenu pribavu izvoda prometa po tom računu od BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, uvida u izjavu CE od 9. svibnja 2022. te saslušanje stranaka, dok je tuženik osim uvida u isprave priložene uz odgovor na tužbu na okolnost da su te transakcije izvršene na temelju valjanih pravnih osnova, na tu okolnost predložio i dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika, svjedoka CE, ME i JE te također financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a koje prvostupanjski sud nije izveo zbog pogrešnog pravnog pristupa.

19. Slijedom navedenog, kako presuda nema razloga o navedenim odlučnim činjenicama, a niti je te odlučne činjenice prvostupanjski sud uopće ispitivao zbog svog pogrešnog pravnog pristupa, na taj način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a zbog čega se presuda ne može ispitati.

20. Stoga je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog rješenja).

21. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki II. izreke presude.

22. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, imajući u vidu propuste na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će u okviru dokaznih prijedloga stranaka utvrditi odlučne činjenice, nakon toga će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti.

23. Odluka sadržana u točki II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak