Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-125/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeće i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Visa, Trg 30. svibnja 1992. broj 2., OIB 76486299480, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mihael Acalinović, odvjetnik u Visu, radi iseljenja i predaje u posjed, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Ps-1/2023-21 od 25. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
1. Uvažava se žalba tužene te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj Ps-1/2023-21 od 25. studenoga 2024. u točkama I. i II. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I "Nalaže se tuženoj, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iseliti iz stana koji se nalazi na 1. (prvom) katu i to treći stan gledano sa zapadne strane, označen šifrom 54300039, ukupne korisne površine 37,52 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] te istoga predati u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari tužene sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi parnični trošak tužitelja u iznosu od 2.655,86 EUR sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine. "
2. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eur., kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 757,72 eura, sve u roku od 15 dana.
3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženoj da u roku od 15 dana iseli iz stana koji se nalazi na 1. (prvom) katu i to treći stan gledano sa zapadne strane, označen šifrom 54300039, ukupne korisne površine 37,52 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] te istoga preda u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari u roku 15 dana.
2.Točkom II izreke naloženo je tuženoj da u roku od 15 dana, naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.655,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. studenoga 2024. pa do isplate.
3.Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), predlažući da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i da se tuženoj nadoknade troškovi parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.
4.U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava navode iz žalbe tužene predlažući da se odbije kao neosnovana te traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
5.Žalba tužene je osnovana.
6.Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj traži iseljenje tužene iz predmetnog stana jer da je temeljem Odluke Ministarstva obrane o dodjeli stanova u najam za službene potrebe od 20. ožujka 2000. dobio na korištenje predmetni stan a da se tužena nalazi u posjedu bez pravnog osnova.
7.Nakon provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe jer da je stan u vlasništvu MORH-a kojeg je dodijelio tužitelju za službene potrebe.
8.Saslušanjem svjedoke TŠ, NŠ, KŠ, BŠ, LŠ i VŠ utvrđeno je da je tužena stanovala u predmetnom stanu od 2015. kao član obiteljskog domaćinstva izvanbračnog supruga AŠ, koji je bio korisnik stana do svoje smrti 14. studenoga 2017., da iz stana spisa proizlazi da je on koristio stan od 2006. Iskaze navedenih svjedoka, sud prvog stupnja je prihvatio kao vjerodostojne koji su govorili o posjedu tužene i njezinog izvanbračnog supruga, a koji nisu zainteresirani za ishod ovog postupka te su potvrdili navode da je tužena zajedno sa izvanbračnim suprugom do njegove smrti podmirivala troškove korištenja stana.
9.Utvrđuje sud prvog stupnja da su tužena i njezin izvanbračni suprug bili osobe koje su koristile stan bez pravnog osnova slijedom čega da su ispunjene pretpostavke iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) za iseljenje tužene iz predmetnog stana, jer da je tužitelj ovlaštenik raspolaganja dodjele za službene potrebe predmetnog stana i to osobama koje obavljaju poseban značaj za lokalnu zajednicu i da je to pravo jače od prava na dom zaposlenog bespravnog korisnika nekretnine koji prema mišljenju suda prvog stupnja može uz pomoć poslodavca ili na drugi legalan način primjereno riješiti svoje stambeno pitanje. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa)
10.Osnovani su žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja temeljem provedenog dokaznog postupka pogrešno utvrdio da je ovlaštenje raspolaganja tužitelja za dodjelu predmetnog stana za lokalnu zajednicu jače od prava na dom zaposlene i bespravne korisnice predmetnog stana kojeg koristi tužena. Naime, kraj nespornih činjenica u ovom postupku da tužena koristi predmetni stan od 2015. kojeg je koristila sa svojim izvanbračnim suprugom AŠ, koji ga je koristio od 2006. do smrti 14. studenoga 2017. da je tužena zaposlena ali da nema drugu imovinu u kojoj bi mogla ostvariti pravo na dom, te uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj a niti Ministarstvo obrane od 2006. nije riješilo na adekvatan način stambeno pitanje prednika tužene, a ni tužene, primjenom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 – dalje Konvencija) ovaj sud utvrđuje da je tužena zajedno sa svojim izvanbračnim suprugom ostvarila jaku, stvarnu i trajnu povezanost sa predmetnim stanom, jer u njemu stanuje 10 godina. Pri tome nije bitna činjenica da su tužena i njezin izvanbračni suprug do smrti stanovali bez pravnog osonova, jer zaštitu na temelju odredbe čl. 8. navedene Konvencije, ostvaruju i osobe koje nisu u zakonitom posjedu, time što je najvažnija činjenica da li državna ili lokalna vlast u konkretnom slučaju kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima predstavlja povredu prava na dom nakon što se provedene test razmjernosti da bi se moglo utvrditi da li je zahtjev za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavlja neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.
11.Stoga s obzirom na navedeni test razmjernosti i odgovora na pitanje da li je miješanje u konkretnom slučaju bilo propisano zakonom, je li težilo ostvarenju legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, navodi se da je navedeno miješanje bilo utemeljeno na čl. 161. Zakona vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji vlasniku odnosno ovlašteniku prava daje ovlaštenje da traži povrat posjeda predmetne nekretnine kada posjednik nema pravnu osnovu za posjed sukladno čl. 163. ZV-a.
12.Radi utvrđenja da li je miješanje bilo nužno u demokratskom društvu tj. razmjerno navedenom legitimnom cilju, protivno utvrđenju suda prvog stupnja, utvrđuje se da je miješanje tužitelja nije bilo razmjerno potrebi tužene kao fizičke osobe u odnosu na tužitelja kao osobe javnog prava, posebno uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj a niti vlasnik predmetne nekretnine od 2006. nije riješio pitanje tužene i njezinog prednika o pravu na korištenje predmetnog stana.
13.Slijedom obrazloženog mišljenje je ovog suda da bi iseljenjem tužene bilo povrijeđeno njezino pravo na dom u predmetnom stanu, a radi se o pravu na dom koje je zaštićeno čl. 8. navedene Konvencije, te je sa zahtjevom za iseljenje tužene iz predmetnog stana došlo do miješanje u pravo na dom tužene, te je utvrđeno da to miješanje nije nužno u demokratskom društvu, jer se je moglo postići blažom mjerom uvažavajući potrebe tužitelja kao osobe javnog prava u odnosu na potrebe i imovinsko stanje tužene.
14.Identična pravna shvaćanja iznesena su u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-III-869/14 od 29. siječnja 2014., zatim u presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetu Orlić protiv Hrvatske od 21. lipnja 2011., Čosić protiv Hrvatske od 15. siječnja 2009., Lemo i dr. protiv Hrvatske od **.**.0201., G protiv Republike Hrvatske od **.**.2009., T protiv republike Hrvatske broj zahtjeva 48833/07 od 21. lipnja 2011., te u odluci ovog suda pod poslovnim brojem Gž-1026/2023.
15.Stoga je žalbu tužene trebalo prihvatiti i presudu suda prvog stupnja u točki I i II izreke preinačiti na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja. Budući da je tužena uspjela u ovom postupku dosuđeni su joj troškovi parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
16.Ukupan trošak koji je dosuđen tuženoj sukladno važećoj Tarifi i to Tbr. 7. toč. 2. je jednokratna nagrada u iznosu od 250 bodova za četiri radnje koje obuhvaćaju sastav odgovora na tužbu, te pristup na tri ročišta 22. listopada 2019., 19. prosinca 2019. i 20. veljače 2020.
17.Sukladno tbr. 7. toč. 3. Tarife je propisano da postupak povodom ukidne odluke smatra se novim prvostupanjskim postupkom i odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz ovog Tbr.
18.Sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife za svaku radnju u navedenim postupcima radi iseljenja stranci pripada nagrada u visini od 50 bodova pa stoga tuženoj za 16 radnji pripada ukupno 800 bodova tj. ukupno 2.100,00 eur + troškovi PDV-a u iznosu od 525,00 eur dakle ukupno 2.625,00 eur.
19.Budući da je tužena uspjela u žalbenom postupku pripadaju joj troškovi sastava žalbe u iznosu od 625,00 eur u koji iznos je uključen i PDV kao i plaćena sudska pristojba na žalbu u iznosu od 132,72 eur odnosno ukupno troškova žalbenog postupka u iznosu od 757,72 eur.
20. S obzirom na izloženo primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u toč. 1. izreke, dok se odluka o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a koji trošak su uračunati i troškovi žalbenog postupka, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u toč. 2. izreke ove presude. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka.
U Rijeci, 5. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Kristina Vukelić Aničić
