REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-287/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2024., poslovni broj: P-6459/2020-19, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe tužitelja BP i tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2024., poslovni broj: P-6459/2020-19 u pobijanim točkama I., II., III. i IV. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 028-50-4364429 od 7. rujna 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle točka 2 Ugovora u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamata promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. II Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate po kreditu u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope ukupan iznos od 169,17 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 7,49 eura od 31.12.2015. do isplate,

- 7,49 eura od 31.1.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 29.2.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 4.4.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 3.5.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 3.6.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 30.6.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 5.8.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 9.9.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 13.10.2016. do isplate,

- 5,56 eura od 26.11.2016. do isplate,

- 5,56 eura od 10.12.2016. do isplate,

- 5,56 eura od 10.1.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 31.1.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 11.3.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 31.3.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 11.5.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 3.6.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 31.7.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 31.8.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 30.9.2017. do isplate,

- 5,26 eura od 31.10.2017. do isplate,

- 5,26 eura od 30.11.2017. do isplate,

- 5,26 eura od 31.12.2017. do isplate,

- 5,26 eura od 31.7.2018. do isplate,

- 5,26 eura od 28.2.2018. do isplate,

- 5,31 eura od 5.4.2018. do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 886,76 eura i to:

- 3,99 eura od 31.3.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 3.5.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 31.5.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 2.7.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 31.7.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 2.10.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 31.10.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 30.11.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 31.12.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 26.2.2009. do isplate,

- 3,99 eura od 3.3.2009. do isplate,

- 3,99 eura od 30.4.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 31.5.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 30.6.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 31.7.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 31.8.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 30.9.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 31.10.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 30.11.2009. do isplate,

- 15,00 eura od 31.12.2009. do isplate,

- 15,00 eura od 31.7.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 31.8.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 30.9.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 31.10.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 30.11.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 31.12.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 31.1.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 28.2.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 31.3.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 30.4.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 31.5.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 30.6.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 31.7.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 31.8.2011. do isplate,

- 9,16 eura od 31.3.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 30.4.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 31.5.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 30.6.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 31.7.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 31.8.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 30.9.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 31.10.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 4.12.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 5.1.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 15.2.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 4.3.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 31.3.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 30.4.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 4.6.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 30.6.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 31.7.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 3.9.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 30.9.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 3.12.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 31.12.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 6.2.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 28.2.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 31.3.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 30.4.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 31.5.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 30.6.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 4.8.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 6.9.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 10.10.2014. do isplate,

- 8,60 eura od 31.10.2014. do isplate,

- 8,60 eura od 13.1.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 31.1.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 19.3.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 16.4.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 23.5.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 3.6.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 8.7.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 7.8.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 12.9.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 10.10.2015. do isplate,

- 7,49 eura od 3.11.2015. do isplate,

- 7,49 eura od 12.12.2015. do isplate,

i to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, kao s dijelom koji nije osnovan.

IV Nalaže se tužitelju BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da na ime parničnog trošak isplati iznos od 415,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženica.

2.1. Tužitelj je žalbu uložio protiv točke III. izreke odnosno u dijelu u kojem je njegov zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odluke o promjenjivoj kamatnoj stopi odbijen uslijed nastupa zastare, a također i protiv odbijajućeg dijela odluke o trošku koja je sadržana u točki IV. izreke. Smatra da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženica vrati ono što je neosnovano stekla temeljem nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti te odredbe ugovora zbog čega zastara još nije ni počela teći, a kamoli da je već nastupila. Što se tiče odluke o trošku smatra da, budući je sud neosnovano odbio dio tužbenog zahtjeva, neosnovano tužitelju nije priznao pravo na cjelokupni trošak postupka. Predlaže stoga uvažiti njegovu žalbu i preinačiti prvostupanjsku odluku u skladu sa žalbenim navodima, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

2.2. Tuženica presudu pobija u točkama I., II. i IV. izreke i to zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje ZPP), jer pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati s obzirom da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su dani u presudi su nejasni i proturječni sa sadržajem isprava u spisu. Nadalje ističe kako je odluka utemeljena na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju s obzirom da sud uopće nije utvrđivao činjenice koje su odlučne za donošenje odluke o ništetnosti sporne ugovorne odredbe. U žalbi se ističe kako prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao je li konkretna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, niti je li se o istoj pojedinačno pregovaralo, pa i je li uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega se također pobijana presuda ne može ispitati. Niti jedan dokaz na okolnost nepoštenosti ugovornih odredbi prvostupanjski sud nije proveo, već je samo izveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine. Osporava i odluku o troškovima, te predlaže da se njezina žalba uvaži i da se preinači pobijana presuda tako da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o [broj kredita] koji je zaključen između stranaka 7. rujna 2007., a kojom odredbom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, kao i zahtjev za isplatu s osnove nezakonito povećavane kamatne stope koju je tužitelj preplatio, odnosno koju je tuženica neosnovano stekla u iznosu od 1.055,93 eura.

6. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza i to uvida u Ugovor o kreditu, dodatak ugovora o kreditu broj 1. i 2., prijepis knjigovodstvene kartice i financijsko vještačenje zaključio da je ugovora odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. Također prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Prvostupanjski sud dalje navodi kako je odredba o promjeni kamatne stope ključna ugovorna odredba i s obzirom da je ista ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, takva odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost ne može provjeriti, jer nema nikakvih kriterija. Prvostupanjski sud također zaključuje da je takva ugovorna odredba o kojoj se nije moglo pojedinačno pregovarati nepoštena sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a time i ništetna, te da je stoga osnovan restitucijski zahtjev tužitelja. Pri tome prvostupanjski sud izražava pravno shvaćanje prema kojemu je svako potraživanje unatrag pet godina od dana podnošenja tužbe u zastari, a to stoga što se u konkretnom slučaju radi o ugovoru u kunama pa pokretanje tzv. „kolektivnog spora“ 4. travnja 2012. nije u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima dovelo do prekida zastare iz razloga što se u tom sporu radilo o zaštiti potrošača koji su podigli kredit u CHF. U konačnici prvostupanjski sud obvezuje tuženicu da zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju isplati iznos od 169,17 eura, dok zbog nastupa zastare odbija zahtjev za isplatom iznos od 886,76 eura.

7. Prvostupanjski sud dakle tvrdnju o ništetnosti Ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu temelji isključivo na materijalnim dokazima, iako se na navedeni ugovor o kreditu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu za ugovore o kreditu u kunama i bez ugovorene valutne klauzule ne mogu direktno primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a koja je donesena povodom tužbe Udruge Franak. Naime, tom je presudom utvrđeno da su jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, ali nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, jer to ovisi o svakom pojedinom slučaju. Nadalje, predmet tog spora bila je zaštita kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta, uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenjiva, dok je u ovom konkretnom slučaju tužitelj zaključio s tuženicom ugovor o kreditu s valutom u kunama, pa se utvrđenja iz gore navedenih presuda ne mogu koristiti na ugovore o kreditu u kunama, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena, niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutom u kunama.

7.1. Stoga u situaciji kada prvostupanjski sud navodi da se o navedenoj odredbi nije pregovaralo, da je do promjene kamatne stope došlo jednostranom odlukom banke, zatim da tužitelju nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on može na temelju jasnih i razumljivih kriterija predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a da pri tome nije saslušan tužitelj, iako je njegovo saslušanje prvo prihvaćeno (zapisnik sa pripremnog ročišta od 8. veljače 2022., a potom i zapisnik od 5. travnja 2023. na strani 88. spisa), a potom je, bez ikakvog obrazloženja izvođenje navedenog dokaza odbijeno, iako je tuženica ustrajala u njegovu saslušanju, za sada je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, preuranjen zaključak na kojem prvostupanjski sud temelji svoju odluku o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Naime i Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno shvaćanje u svojoj odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. koje glasi:

"Slijedom navedenoga, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom dokazivanja i utvrđivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim, formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na promjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (...). Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj) s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu) temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Drugim riječima, temeljile bi se na odlučnoj okolnosti o kojoj bankama ni u jednom sudskom postupku koji je bio proveden na razini redovnih sudova nije omogućeno dokazivanje, što bi bilo u suprotnosti s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu."

9. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, po ocjeni ovoga suda, odbijanjem dokaznog prijedloga da se sasluša tužitelj o spornim odredbama Ugovora o kreditu, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno, zbog čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, saslušati tužitelja na okolnosti sklapanja ugovora o kreditu radi utvrđenja da li se o navedenoj odredbi ugovora o kreditu pregovaralo ili se radilo o standardiziranom (tipskom) ugovoru o kreditu, jesu li tužitelju objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, te da li mu je navedena zakonska odredba bila razumljiva.

11. Skreće se pozornost prvostupanjskom sudu, da se, glede istaknutog prigovora zastare, odnosno u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila i odjelna sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: “Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.” Navedeno zapravo znači, da ukoliko prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrdi da je navedena ugovorna odredba ništetna, zastara tražbine počinje teći tek od pravomoćnosti te odluke, drugim riječima, ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da je navedena odredba ništetna, istaknuti prigovor zastare ne bi bio osnovan.

12. Budući je prvostupanjsko presuda ukinuta, ukinuta je i odluka o troškovima postupka. Novom odlukom prvostupanjski će sud odlučiti o cjelokupnim troškovima, uključujući i troškove žalbenog postupka.

13. Slijedom navedeno, a temeljem članka 370. ZPP-a, prihvaćene su žalbe tužitelja i tuženice, ukinuta je pobijana presuda i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

Slavonski Brod, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić