REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-150/2024-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Varkom d.o.o. Varaždin, Trg Bana Jelačića 15 (OIB:39048902955) koga zastupa punomoćnik Domagoj Krišto odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Partner banka d.d. Zagreb, Vončinina ulica 2 (OIB: 71221608291), radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2023., poslovni broj: Povrv-2111/2022-8., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Varkom d.o.o. Varaždin kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2023. poslovni broj: 48 Povrv-2111/2022-8., u cijelosti.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Zagrebu ABC posl. broj Ovrv- 17/2022 od 21. lipnja 2022. te se tužbeni zahtjev odbija.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.
III. Nalaže se tužitelju VARKOM d.o.o., [adresa], OIB: 39048902955 naknaditi tuženiku PARTNER BANKA d.d., Zagreb, Vončinina ulica 2, OIB: 71221608291 trošak parničnog postupka u iznosu od 150,91 eur[1] /1.137,00 kn, u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 90/17, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). U žalbi navodi da su razlozi prvostupanjske presude u suprotnosti sa provedenim dokazima, jer iz provedenih dokaza proizlazi da je prigovor pasivne legitimacije neosnovan, obzirom da je tuženik bio uknjižen u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine, te da je stoga prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tvrdi da fiducijarno vlasništvo nije posebno regulirano već se na njega primjenjuju sve opće odredbe o vlasništvu kao i citirana odredba o vlasništvu posebnog djela nekretnine, uz posebnosti koje proizlaze iz članka 297. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je propisano da se ono što je određeno za založno pravo na odgovarajući način primjenjuje i na vlasništvo preneseno radi osiguranja. Mišljenja je da je tuženik kao vlasnik nekretnine pasivno legitimiran za sve obveze kao i svaki drugi vlasnik nekretnine, zbog čega je valjano zadužen i za troškove isporučenih vodnih usluga. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe ili da se presuda ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i u pogledu vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama, koji razlozi nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio niti bitne povrede parničnog postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. Time što tužitelj u žalbi daje svoju ocjenu provedenih dokaza drugačije od ocjene koju je dao prvostupanjski sud, nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju se također navodima žalbe ukazuje.
7. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju.
8. Po ocjeni ovoga suda u prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:
- da iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 18. siječnja 2022. proizlazi da je u istom kao dužnik naveden tuženik za ukupan iznos od 78.657,73 kn, te da su u istom naznačeni brojevi pojedinih računa, iznos pojedinog računa, datum dospijeća te datum početka tijeka zakonske zatezne kamate,
- da iz izvoda iz otvorenih stavaka tužitelja na dan 31. listopada 2021. proizlazi da je u istom kao dužnik naveden tuženik za ukupan iznos od 78.657,73 kn, te da su u istom naznačeni brojevi pojedinih računa, iznos pojedinog računa, datum dospijeća te datum početka tijeka zakonske zatezne kamate, a koji podaci su istovjetni podacima iz izvoda iz poslovnih knjiga na dan 18. siječnja 2022.,
- da račun za vodne usluge broj 92704/1190301 glasi na tuženika, za obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa] i u [adresa] i [adresa], za mjesec ožujak 2019., razdoblje isporuke 1. ožujka 2019.-31. ožujka 2019., za iznos od 28.278,41 kn s datumom dospijeća 19. travnja 2019.,
- da račun za vodne usluge broj 92704/1190201 glasi na tuženika, za obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa] i u [adresa] i [adresa], za mjesec veljaču 2019., razdoblje isporuke 1. veljače 2019.-28. veljače 2019., za iznos od 124,30 kn s datumom dospijeća 19. ožujka 2019.,
- da račun za vodne usluge broj 92704/1190401 glasi na tuženika, za obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa] i u [adresa] i [adresa], za mjesec travanj 2019., razdoblje isporuke 1. travnja 2019.-30. travnja 2019., za iznos od 5.411,46 kn s datumom dospijeća 20. svibnja 2019.,
- da račun za vodne usluge broj 92704/1190501 glasi na tuženika, za obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa] i u [adresa], za mjesec svibanj 2019., razdoblje isporuke svibnja 2019.-31. svibnja 2019., za iznos od 3.875,98 s datumom dospijeća 19. lipnja 2019.,
- da račun za vodne usluge broj 92704/1190601 glasi na tuženika, za obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa] i u [adresa], za mjesec lipanj 2019., razdoblje isporuke 1. lipnja 2019. - 30. lipnja 2019., za iznos od 9.937,33 kn s datumom dospijeća 19. srpnja 2019.,
- da račun za vodne usluge broj 92704/1190701 glasi na tuženika, za obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa], C [adresa], za mjesec srpanj 2019., razdoblje isporuke 1. srpnja 2019.-31. srpnja 2019., za iznos od 31.030,25 kn s datumom dospijeća 20. kolovoza 2019.,
- da su navedeni brojevi računa s navedenim iznosima i datumima dospijeća navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 18. siječnja 2022. i u izvodu iz otvorenih stavaka tužitelja na dan 31. listopada 2021.,
- da je tuženik dopisom od 4. siječnja 2022. obavijestio tužitelja da u cijelosti osporava stanje prikazano u izvodu iz otvorenih stavki na dan 31. listopada 2021., jer nije vlasnik niti posjednik niti korisnik bilo kojeg objekta u [adresa] na adresama [adresa], C [adresa] i [adresa],
- da je kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište, uređeno zemljište, poslovna zgrada, [adresa], poslovna zgrada, poslovna zgrada, nadstrešnica, ukupne površine 10393 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan CG,
- da iz povijesnog zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je u istom upisana kč. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište, uređeno zemljište, Poslovna zgrada, [adresa], površine 5661 m[2] , ranije čkbr. [katastarska čestica], da je upis prenesen na temelju zapisnika poslovni broj: Z- 1874/2012/14210 te da je na suvlasničkom udjelu pod rednim brojem 2, E-2 kao vlasnik bila upisana tuženik Partner banka d.d., te da je pod poslovnim brojem: Z-5490/13, zaprimljeno 9. prosinca .2013., zabilježeno da je prijenos prava vlasništva sa imena Obuća Viko d.o.o. obavljen radi osiguranja sukladno Sporazumu broj 103-2013-120, a da je 15. veljače 2022. pod poslovnim brojem: Z-2431/2022 izvršen upis prava vlasništva u korist DDM REO ADRIA d.o.o.,
- da je na temelju Sporazuma broj 0103-2013-120 o prijenosu prava vlasništva na nekretninama i pokretninama protivnika osiguranja radi osiguranja plateža mjenice zaključenog između Partner banke d.d. kao predlagatelja osiguranja i Obuće Viko d.o.o. kao protivnika osiguranja dana 3. listopada 2023., a radi osiguranja plateža mjenice za iznos od 1.040.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, na Partner banku d.d. preneseno vlasništvo na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 2. etaža: ½ dijela kč. br. [katastarska čestica], zgrada površine 3703 m[2] i gospodarsko dvorište površine 1801 m , povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine: 1 etaža II. -prizemlje-stubište sa 18 m[2] , lift sa 10 m[2] , polukat-hodnik 27 m , garderoba 56 m , stubište 24 m , kupaona sa 22 m , wc 6 m , lift 10 m , I-kat radiona sa 2751 m , hodnik sa 83 m , kancelarija sa 124 m[2] , garderoba sa 80 m , stubište 51 m , kupaona sa 6 m , wc 67 m , skladište sa 28 m , lift sa 10 m , elektroskop 10m , podst.sanitar.vode 10 m , restoran 266 m , kuhinja sa 17 m , sveukupne površine 3676 m , upisano u [broj poduloška], a koju nekretninu je protivnik osiguranja Obuća Viko d.o.o. kupio u ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu poslovni
9. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika osnovan iz razloga što je tuženik u vrijeme na koje se odnosi utuženo potraživanje bio fiducijarni vlasnik predmetnih nekretnina i nije bio u posjedu istih, a s tužiteljem nije sklopio ugovor po kojem bi bio obveznik plaćanja vodnih usluga.
10. Suprotno navodima žalbe, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tuženik kao fiducijarni vlasnik nije u obvezi platiti utuženo potraživanje.
11. Naime, osiguranik tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (fiducijarnim osiguranjem) ne dovodi na strani fiducijara - vjerovnika do stjecanja svih onih ovlaštenja i obaveza koje ima raniji vlasnik nekretnina. On nekretninu ne koristi i nema je u neposrednom posjedu, već je kao neposredni posjednik koristi fiducijant, osim ukoliko nije drugačije ugovoreno Sporazumom o osiguranju. Takvo stajalište zauzima i Ustavni sud u odluci poslovni broj: U- III-3303/2008 od 30. rujna 2010., i poslovni broj: U-III-10/2003 od 13. ožujka 2008.u kojim odlukama, polazeći od odredbe članka 297.stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV), kojom je propisano da ono što je određeno za založno pravo primjenjuje se na odgovarajući način i na prijenos prava vlasništva radi osiguranja. Također prema odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revt- 258/16 od 24. siječnja 2018. odgovornost za plaćanje zajedničke pričuve tereti fiducijarnog dužnika, jer je upravo on taj koji se koristi nekretninom i izvršava sva vlasnička ovlaštenja, u koliko sporazumom o osiguranju nije što drugo određeno.
12. Nije sporno da predmetna nekretnina nije predana u posjed tuženiku kao fiducijarnom vjerovniku. Obzirom na prethodno navedeno, potonji vlasnik nekretnine, odnosno fiducijarni dužnik i nadalje se koristio nekretninom i izvršavao na njoj sva vlasnička ovlaštenja, pa je on bio u obvezi i podmiriti predmetno dugovanje, a ne i tuženik.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a i posebno se navodima žalbe ni ne osporava.
14. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
