Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Pr-5/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataliji Jančevski, odvjetnici u Virovitici, A. Šenoe 13, protiv tužene Opće bolnice Virovitica, OIB: 82844035780, Virovitica, Ljudevita Gaja 21, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Općoj bolnici Virovitica iz Virovitice, Ljudevita Gaja 21, OIB 82844035780, da tužitelju KB iz [adresa], OIB isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 4.905,43 EUR bruto u roku od 8 dana zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od:

• za ožujak 2019.g., na iznos od 287,98 EUR od 16.04.2019. pa do isplate

• za travanj 2019.g., na iznos od 294,59 od 16.05.2019. pa do isplate

• za svibanj 2019.g., na iznos od 231,87 EUR od 16.06.2019. pa do isplate

• za lipanj 2019.g., na iznos od 367,39 EUR od 16.07.2019. pa do isplate

• za srpanj 2019.g., na iznos od 244,93 EUR od 16.08.2019. pa do isplate

• za kolovoz 2019.g., na iznos od 399,33 EUR od 16.09.2019.pa do isplate

• za rujan 2019.g., na iznos od 463,01 od 16.10.2019. pa do isplate

• za listopad 2019.g., na iznos od 466,76 od 16.11.2019 pa do isplate

• za studeni 2019.g., na iznos od 483,11 EUR od 16.12.2019.pa do isplate

• za prosinac 2019.g., na iznos od 337,26 EUR od 16.01.2020.pa do isplate

• za siječanj 2020.g., na iznos od 330,66 EUR od 16.02.2020. pa do isplate

• za veljaču 2020.g., na iznos od 472,62 EUR od 16.03.2020.pa do isplate

• za ožujak 2020.g., na iznos od 525,92 EUR od 16.04.2020.pa do isplate

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.300,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koje teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj zahtjeva isplatu bruto iznosa od ukupno 4.905,43 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Zahtjev temelji na tvrdnjama da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu doktor medicine – subspecijalist u Odjelu za traumatologiju i ortopediju; da je od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2020. ostvario veliki broj prekovremenih sati na koje mu tuženik nije obračunao dodatke na plaću sukladno odredbama Zakona o radu, kao i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13; u daljnjem tekstu: KU) te Dodatka I. Kolektivnom ugovoru (NN 96/2015); da temeljem čl. 47. KU plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a dodatke čine stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća; da su dodaci i uvećanja osnovne plaće propisani su čl.51., 57. i 59. KU i čl. 54 TKU te se tužitelju na svaki određeni sat isplaćuje osnovna plaća i svi dodaci na koje ima pravo kao što se za svaki sat odrađen noću osnovna plaća uvećava za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% (odnosno 12%); da je tužitelj zbog organizacije rada tužitelja koji je bio organiziran u 24-satnim dežurstvima, od 01. siječnja 2019.g. ostvario i velik broj prekovremenih sati na koje sate tužitelju nisu bili obračunavani naprijed navedeni dodaci na plaću premda je tužitelj kao i za vrijeme odrađivanja prekovremenih sati radio kao doktor medicine–subspecijalista na Odjelu za traumatologiju i ortopediju; da tužitelju kao doktoru medicine-subspecijalisti nije plaćen dodatak zbog otežanih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, a što mu pripada temeljem čl.57.KU; da tužitelju na prekovremene sate nije obračunat dodatak na plaću za liječničku odgovornost u iznosu od 12% od osnovne plaće (čl. 59. KU); da je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2019. neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine-subspecijalist te je stalno imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi; da je tužitelju na navedeni način povrijeđeno nekoliko prava po osnovu čega mu je tuženik isplatio umanjene plaće.

2. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaze uvidom u ugovor o radu, evidenciju radnog vremena i rješenja o plaći, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

3. Tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Prijedlog temelji na tvrdnjama da je tužitelj zaposlenik poslodavca Opće bolnice Virovitica na radnom mjestu doktor medicine – specijalist opće kirurgije, sa užom specijalizacijom iz traumatologije, neprekidno u utuženom razdoblju do siječnja 2019. do 31. ožujka 2020; da je plaća zaposlenika u zdravstvu regulirana prvenstveno Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09); da je u utuženom razdoblju na snazi bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18, 35/19, 78/19 i 92/19), kojim je u odredbi čl. 45 utvrđeno što sve čini plaću i osnovnu plaću, te koji su dodaci na plaću; da se na plaću tužitelja u navedenom razdoblju primjenjivao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18 i 123/19) koji na identičan način kao i kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja utvrđuje što sve čini plaću i osnovnu plaću, te koji su dodaci na plaću; da nije sporno da su odredbama čl. 49, 55 i 57 KU (NN 29/18) utvrđeni kriteriji za obračun dodataka na osnovnu plaću radnika u zdravstvu; da se samo za obračun naknade za rad u drugoj smjeni izričito upućuje na efektivno odrađene sate rada, a nikako da se svi dodaci na otežane uvjete rada obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti sata; da je odredbom čl. 55. KU propisano da se liječniku specijalisti s osnova posebnih uvjeta rada osnovna plaća uvećava za 25% odnosno od 1. rujna 2019. za 28%; da je tuženik obračunao i isplatio tužitelju za cijelo utuženo razdoblje dodatke na posebne uvjete rada upravo kako propisuju odredbe KU – na osnovnu plaću; da tužitelj u smislu odredbi čl. 51. i 52. KU nema pravo na dodatak na otežane uvjete rada kada radi iznad mjesečnog fonda sati odnosno kada radi prekovremeno; da nije sporno da je odredbom čl. 57. KU propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% odnosno od 1. rujna 2019. 16% od osnovne plaće; da je tužitelj cijelo utuženo razdoblje radio na radnom mjestu doktora medicine i neprekidno je bio odgovoran za život i zdravlje ljudi, te je obavljajući navedene poslove radio kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu; da je sporan način obračuna navedenih dodataka u prekovremenom radu; da iz navedenih odredbi KU nesporno proizlazi da se osnovna plaća uvećava u određenom postotku i to na redovnu osnovnu mjesečnu plaću ostvarenu u sklopu redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na ostvarene efektivne sate rada; da se istodobnim računanjem dvaju ili više uvećanja, ali na osnovnu plaću, postiže učinak uvećanja plaća – ta se uvećanja i zbrajaju, ali u apsolutnim, paušalnim, fiksnim iznosima izračunatim od osnovne plaće; da se radi o specifičnom načinu kombiniranja i kumuliranja uvećanja, ali na osnovnu plaću, za istodobna uvećanja temeljem Kolektivnog ugovora; da je kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), nedvosmisleno utvrđen način uvećanja plaće u slučaju prekovremenog rada i to kao uvećanje na osnovicu bez prethodno obračunatih drugih dodataka; da je tako čl. 45 KU (NN 29/18) propisano da se prekovremeni rad plaća na način da se osnovna plaća uvećava za 50%; da osnovna plaća u smislu odredbi istih KU ne sadrži u sebi dodatke na plaću tako da je jasna namjera ugovornih strana da se prekovremeni rad plaća isključivo na osnovnu plaću bez uvećanja na ime drugih dodataka; da odredbe kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne sadrže posebnu odredbu o isplati dodataka na plaću uz uvećanje za prekovremeni rad tako da bi bilo u suprotnosti sa voljom ugovornih strana drugačije tumačiti odredbe kolektivnih ugovora i priznavati isplatu preko onoga što je jasno i nedvosmisleno ugovoreno; da se plaće u javnom sektoru, a tako i u djelatnosti javnog zdravstva obračunavaju kroz Registar zaposlenih u javnom sektoru, na temelju ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013., a koji je zaključen između Vlade Republike Hrvatske i Financijske agencije (FINE) kojoj je navedenim ugovorom povjereno obavljanje poslova uspostave i podrške informatičkog sustava centralnog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima u javnom sektoru; da se zaposlenicima javnog zdravstvenog sustava plaće putem Centralnog obračuna plaća (COP) obračunavaju od lipnja 2014..

4. Tuženik predlaže da sud izvede dokaze uvidom u dopis/uputu Ministarstva zdravlja od 11. travnja 2014., odluku o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP I HRM TDU).

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u obračunske isprave za isplatu plaće (5-32), ugovor o radu (33-36, 37-40), proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Mirjani Dobravec (73-79).

6. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na poslovima doktora medicine – specijalist opće kirurgije, sa užom specijalizacijom iz traumatologije.

7. Nije sporno da je u navedenom razdoblju u primjeni bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018) (u daljnjem tekstu: KU/18).

8. Navedenim kolektivnim ugovorom uređena su sporna pitanja u ovom predmetu i to pripada li tužitelju pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu ili mu ta prava pripadaju i za rad obavljen u prekovremenim satima rada.

9. Prema odredbi čl. 45. st. 1. KU/18, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

10. Prema odredbi čl. 55. st. 1. KU/18, radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

11. Temeljem odredbi st. 2. istog članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis sastavni je dio navedene ugovorne odredbe. Prema navedenom popisu tužitelju kao liječniku specijalisti kirurgije pripadao bi dodatak u visini 25%.

12. Prema odredbi čl. 45. st. 2. KU/18, osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

13. Prema odredbi st. 3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

14. Prema odredbi čl. 49. st. 1. KU/18 (pod nazivom uvećanje plaće), osnovna plaća radniku uvećat će se za prekovremeni rad 50%.

15. Jezičnim tumačenjem navedenih ugovornih odredbi ovaj sud došao je do slijedećih zaključaka:

- da se visina osnovne plaće izračunava množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, te se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 45. st. 2. KU/18),

- da se visina dodatka za posebne uvjete rada od 25% izračunava od tako izračunate visine osnovne plaće (čl. 55. st. 2. KU/18),

- da se visina uvećanja za prekovremeni rad od 50% isto tako izračunava od tako izračunate visine osnovne plaće (čl. 49. st. 1. KU/18),

- da se tako izračunata visina uvećanja za prekovremeni rad pribraja osnovnoj plaći (čl. 49. st. 1. KU/18),

- da se tako izračunata visina dodatka za posebne uvjete rada pribraja plaći (čl. 55. st. 1. KU/18), koju prema odredbama čl. 45. st. 1. KU/18 i čl. 45. st. 3. KU/18 čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću u koje ulazi i uvećanje plaće za prekovremeni rad.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da su pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad takva prava koja se kumuliraju.

17. Prema shvaćanju ovog suda, navedeno jezično tumačenje u skladu je i sa logičkim tumačenjem budući da predmetni kolektivni ugovor ne sadrži odredbe koje bi isključivale kumulaciju navedenih dodataka odnosno uvećanja.

18. Na isti način moguće je analizirati i jezično tumačenje odredbi o dodatku na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

19. Naime, prema odredbi čl. 57. KU/18, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% (12%) (16%) od osnovne plaće.

20. Iz navedenog je vidljivo da se i ovaj dodatak računa od visine osnovne plaće, ali tako izračunat dodaje se plaći (koju temeljem čl. 45. st. 1. KU/18 čini osnovna plaća sa svim dodacima i uvećanjima), slijedom čega proizlazi zaključak da se i navedeni dodatak kumulira sa uvećanjem osnovne plaće za prekovremeni rad.

21. Prema tome, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, budući da tužitelj, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 55. st. 1. KU/18 te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu odredbi čl. 57. KU/18.

22. U smislu navedenog teleološkog tumačenja istih ugovornih odredbi, shvaćanje je ovog suda, da su stranke predmetnog kolektivnog ugovora imale za cilj drugačije tumačenje predmetnih spornih ugovornih odredbi, očito proizlazi da bi smatrale potrebnim da to drugačije tumačenje izričito i navedu u predmetnom kolektivnom ugovoru, što u konkretnom slučaju nisu učinile.

23. Uvidom u financijsko knjigovodstveni nalaz stalnog sudskog vještaka Mirjane Dobravec, koji nalaz ovaj sud prihvaća stručnim i objektivnim, utvrđeno je da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju prekovremeni rad platio na način da je isplaćena samo vrijednost osnovne plaće i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%) ali ne i predmetni sporni dodaci koji su u nalazu prikazani tabelarno i taksativno za svaki pojedini mjesec rada, posebno za svaki dodatak kao i ukupni mjesečni iznos, a kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

24. Stoga je presuđeno kao u izreci.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a isti se sastoje od troškova odvjetničkih usluga odmjerenih prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 1.30000 eura.

25.1. Navedeni trošak odnosi se na sastav tužbe, sastav podneska od 23. svibnja 2024. i 4. veljače 2025. te za zastupanje na ročištu od 13. travnja 2024. i 5. veljače 2025. u iznosu 200,00 eura za svaku pojedinu parničnu radnju, čemu treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.300,00 eura.

U Virovitici 5. veljače 2025.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnica tužitelja – odvjetnica Natalija Jančevski, Virovitica, A. Šenoe 13

2. Tužena - Opća bolnica Virovitica, Ljudevita Gaja 21, Virovitica