REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-910/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JZ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) i članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 26. studenoga 2024., broj: Pp-1799/2024-8, na sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se djelo okrivljenika iz točke I. izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 46. i stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) te se na temelju tog propisa okrivljenom LZ izriče novčana kazna u iznosu od 930,00 eura (devetstotrideset eura), koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku II. izreke pobijane presude, tako da se protiv okrivljenog JZ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 115/18, 102/19), činjenično opisanog pod točkom II. izreke pobijane presude, optužba odbija.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni NZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u točki I. izreke, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. Zakona o radu za koji je temeljem članka 38. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne, dok je u odnosu na djelo iz točke II. izreke pobijane presude, prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, okrivljenik oslobođen od optužbe.
1.1. Istom presudom okrivljenik je temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen od obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv navedene presude ovlašteni je tužitelj pravodobno podnio žalbu.
2.1. Tužitelj žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni u bitnome navodeći da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje okrivljenika od kazne za djelo iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu jer da je okrivljenik radnici IZ isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor znatno nakon proteka zakonskih rokova, slijedom čega nije riječ o nenamjernom propustu okrivljenika, kako to zaključuje prvostupanjski sud. Žalitelj ujedno ističe kako nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe za djelo iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, budući da iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi da je okrivljenik kriv za počinjenje tog djela.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je bespredmetna u odnosu na točku II. izreke pobijane presude, a osnovana u odnosu na točku I. izreke pobijane presude.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da se za djelo iz točke II. izreke pobijane presude prekršajni postupak više ne može voditi jer je od vremena kada je prema optužbi prekršaj počinjen (1. siječnja 2021.) proteklo više od četiri godine, pa je stoga u smislu članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je u tom dijelu protiv okrivljenika optužba odbijena, kako je odlučeno u točki II. izreke ove odluke
5. Odlučujući dalje u odnosu na točku I. izreke pobijane presude, ovaj je Sud utvrdio da je, očito omaškom u pisanju, djelo okrivljenika nepotpuno pravno označeno kao prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. Zakona o radu (kojom odredbom je za počinitelja poslodavca pravnu osobu propisana stroža novčana kazna za inkriminirani prekršaj od one propisane za fizičku osobu), umjesto kao prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu, dakle bez navođenja stavka 2. istog članka kojim je propisano kažnjavanje za prekršaj poslodavca fizičke osobe. Slijedom navedenog, ovaj je Sud po službenoj dužnosti pravilno označio djelo okrivljenika, kako je navedeno u točki I. izreke ove odluke, te otklonio počinjenu povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika (iz članka 196. točka 4. Prekršajnog zakona).
6. Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe tužitelja u kojima se osporava pobijana presuda u pogledu oslobađanja okrivljenika od kazne za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu, ovaj Sud je stava kako žalitelj opravdano ukazuje da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona i oslobađanju okrivljenika od kazne.
6.1. Naime, člankom 38. stavkom 2. točkom 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.
6.2. Imajući u vidu da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane prethodno citiranom zakonskom odredbom te da je riječ o jednom od najtežih prekršaja koje poslodavac može počiniti, kao i da je okrivljenik prethodno prekršajno kažnjavan za prekršaje iz područja gospodarstva, to po mišljenju ovog Suda nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona pa je, prihvaćanjem žalbe tužitelja, pobijana presuda preinačena na način da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 930,00 eura, odnosno kazna unutar zakonskog raspona kazne propisane za predmetni prekršaj (od 920,00 do 1.320,00 eura), kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke.
6.3. Ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
