REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4764/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PG, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 44. stavka 4. cit. Zakona, prekršaja iz članka 12. stavka 8. cit. Zakona, prekršaja iz članka 46. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 9. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika PG, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 2. svibnja 2023., poslovni broj: 45. Pp-70/2022-15, na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika PG, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika PG (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

II. da bi dana 2. kolovoza 2021. u 17:30 sati u Garešnici, ul. Petra Svačića bb, u prometu na cesti upravljao osobnim automobilom marke "Opel", registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući se ulicom Petra Svačića u smjeru ulice Martina Humljana, te da bi dolaskom do križanja navedene ulice sa ulicom Matije Gupca i Moslavačkom ulicom skrenuo ulijevo bez pokazivača smjera na parkiralište trgovine Lonia d.d. u ulicu Matije Gupca kbr. 2,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 44. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

III. da bi se istom prilikom ponovno uključio u promet izašavši na kolnik sa kolnog ulaza Restorana Villa Velebita kojom prilikom da je vozilom prešao preko dvije neisprekidane pune bijele linije koje označavaju prometnu traku za skretanje ulijevo (skretanje iz ulice Matije Gupca u Moslavačku ulicu),

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

IV. da bi istom prilikom, prešao u prometnu traku za skretanje u ulicu Martina Humljana kojom da je nastavio vožnju i prelazio u prometnu traku za vozila iz suprotnog smjera te da se nije kretao sredinom obilježene prometne trake,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

V. da bi istom prilikom dolaskom do raskrižja navedene ulice sa ulicom Bana Jelačića skrenuo u desno bez uključenog pokazivača smjera i nastavio vožnju ulicom Bana Jelačića do križanja navedene ulice s ulicom Kneza Domagoja u koju da je skrenuo i nastavio vožnju do ponovnog križanja ulice Kneza Domagoja sa ulicom Bana Jelačića kojom da nastavlja vožnjom do križanja iste sa ulicom Martina Humljana,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 44. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

VI. da istom prilikom nije zaustavio vozilo na prometnom znaku "STOP" na križanju ulica ĐG i KG već je pored istog prošao bez zaustavljanja,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

VII. da bi istom prilikom skrenuo u lijevo bez uključenog pokazivača smjera te se zaustavio u ulici Mate Lovraka bb (skretanje za ribnjak Skresovi), kojom prilikom da je utvrđeno da za vrijeme vožnje nije koristio ugrađeni sigurnosni pojas,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, žalba okrivljenika PG postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama od II. do VII. izreke pobijane presude.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PG, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. Uslijed odluka iz točke I. i III. ove presude, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku PG za prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset eura) činjenično opisanog pod točkom I. izreke pobijane presude smatra utvrđenom, kao i novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću eura) za prekršaj iz članka 199. stavka 9. cit. Zakona, činjenično opisanog pod točkom VIII. izreke pobijane presude te se okrivljeniku primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za djelo pod točkom VIII. izreke i članka 39. citiranog Zakona izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 1390,00 (tisućutristodevedeset eura), s time da se okrivljeniku PG na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), određuje da novčanu kaznu u iznosu od 1.390,00 (tisućutristodevedeset eura), plati u 6 (šest) mjesečnih obroka i to prvi obrok u iznosu od 390,00 (tristodevedeset eura), a ostalih 5 (pet) obroka svaki u iznosu od po 200,00 (dvjesto eura), s tim da prvi obrok plaća u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude u razmacima od po 30 (trideset) dana, a ukoliko okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik PG obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 14,00 (četrnaest eura) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz, članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 44. stavka 4. cit. Zakona, članka 12. stavka 8. cit. Zakona, članka 46. stavka 3. cit. Zakona, članka 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 9. istog Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.610,00 eura, s time da je okrivljeniku za djelo iz članka 199. stavka 9. cit. Zakona primijenjena odredba članka 37. Prekršajnog zakona, iako se sud na tu odredbu nije pozvao.

2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 226,96 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnim sankcijama kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi okrivljenik poriče počinjenje prekršaja navodeći da ostaje kod svoje obrane te ističe svoje teške materijalne prilike. Navodi da mu automobil treba svaki dan za posao i da ide doktorima, jer da se liječi od psihičkih poremećaja te da majku mora također voziti doktorima, koja je kronični bolesnik te teški invalid i nepokretna, većinom ovisna o tuđoj njezi i pomoći. Moli da mu se „ukine“ izrečena kazna i zaštitna mjera.

6. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točki I. i IX. izreke pobijane presude neosnovana, dok je u odnosu na prekršaje iz točaka od II. do VII. izreke pobijane presude bespredmetna, pa sud nije niti razmatrao žalbene navode vezane za navedena djela.

8. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela pod točkama od II. do VII. izreke pobijane presude više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (2. kolovoza 2021.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.

9. Naime, za počinitelja prekršaja činjenično i pravno opisanih u točkama od II. do VII. izreke pobijane presude propisane su novčane kazne koje ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga, pa kako je od dana 2. kolovoza 2021., kada su prema okrivljenju navedeni prekršaji počinjeni, proteklo više od tri godine, to je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

10. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djela činjenično opisana pod točkama od II. do VII. izreke pobijane presude odbija, zbog čega je žalba okrivljenika postala bespredmetna glede navedenih djela.

11. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama I. i IX. izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za djela pod točkama I. i IX. izreke, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama.

13. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju svoje odgovornosti za navedene prekršaje međutim iz iskaza policijskog službenika GG, kojeg je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, dajući za to razloge koje prihvaća i ovaj sud, kao i iz zapisnika o vještačenju krvi i mokraće okrivljenika koje je proveo Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „TG“ u [adresa], utvrđena je prisutnost diazepama i njegovih metabolita nordazepama, a koji se prema popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka nalazi na popisu psihotropnih tvari, a o čemu se je prvostupanjski sud detaljno očitovao u obrazloženju pobijane presude, proizlazi da su se u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prerkšaja iz člana 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 199. stavka 9. cit. Zakona.

14. Naime, policijski službenik GG se je detaljno očitovao o konkretnom događaju, te u spisu ne postoji niti jedan podatak zbog kojeg bi isti neosnovano teretio okrivljenika.

15. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava glede navedenih djela.

16. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom počinjenim prekršajima, a navodi žalbe, koji nisu ničim potkrijepljeni, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do izricanja blaže kazne.

17. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura, ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to ispod propisanog posebnog minimuma, dok mu je za prekršaj iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma, te ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna, u ukupnom iznosu, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te s obzirom na nedokumentirane navode žalbe nije bilo osnove za izricanjem blaže kazne.

18. Međutim, vodeći računa o visini izrečene novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika, smatrajući to opravdanim, ovaj Sud preinačio je pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, odredio da okrivljenik izrečenu novčanu kaznu plati u šest obroka na način opisan u izreci ove presude, smatrajući da će se ovako određenim plaćanjem olakšati okrivljeniku plaćanje novčane kazne.

19. Okrivljenik je sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona upozoren da ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne od dana primitka ove odluke, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku za plaćanje pojedinog obroka, smatrat će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.

20. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

21. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje, pa je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a koji je kritične zgode upravljao vozilom pod utjecajem opojnih droga u stjecaju sa teškim djelom iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Duljina trajanja izrečene mjere od 12 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja.

22. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 14,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

23. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 207. i 205. Prekršajnog zakona kao u izreci.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.