Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3971/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ZĆ, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 5. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) i dr., rješavajući o žalbi okrivljene ZĆ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Vijeća za prekršajni postupak KLASA: UP/I-740-04/22-02/71, URBROJ: 513-07-07/22-07 od 10. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba okrivljene ZĆ te se ukida pobijano rješenje o prekršaju glede prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki I 2. tog rješenja i predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni na ponovni postupak i odlučivanje.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene ZĆ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena ZĆ (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)

oslobađa se optužbe

da:

kao fizička osoba, obveznica poreza na dohodak, u poslovnom prostoru, štandu za Aquapark u Vodicama, V. Lisinskog 3, na plaži „Hangar“ dana 4. kolovoza 2021. godine, ostvareni gotovinski promet u iznosu od 510,00 kuna nije iskazala putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način,

čime da je povrijedila članak 62. stavak 4. Općeg poreznog zakona, što je kažnjivo po članku 192. stavku 5. u svezi s člankom 192. stavkom 1. točkom 2. Općeg poreznog zakona.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba okrivljene ZĆ je bespredmetna glede ovog prekršaja.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljena ZĆ proglašen je krivom te joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 5. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki I 1. i prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. istog Zakona, činjenično opisanog u točki I 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenica je podnijela žalbu u kojoj navodi da je 10. ožujka bila pozvana na javnu raspravu povodom njenog prigovora na prekršajni nalog KLASA: UP/I-471-02/21.01/121, na koju nije došla iz razloga što je nažalost bila zaražena COVID 19 bolesti s teškim simptomima (u privitku izvadak od liječnika). Zbog visoke temperature, nekoliko odlazaka liječniku zbog upalnih procesa i drugih težih simptoma, nije niti bila koncentrirana za predmet tj. da se sjeti da mora doći na raspravu. Moli da joj se dozvoli ponovni poziv i dolazak pred nadležno tijelo da iznese svoju obranu temeljem predmeta za koji je bila pozvana.

4. Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je bespredmetna glede djela pod točkom I 1., a osnovana glede djela pod točkom I 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

6. Odlučujući o žalbi okrivljenice te ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u postupku povrijedio pravo obrane žaliteljice i time počinilo bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 85. stavkom 1. istog Zakona, a na što se osnovana ukazuje navodima žalbe.

7. Pobijana presuda donesena je nakon jedne održane glavne rasprave 10. ožujka 2022., na kojoj okrivljenica nije ispitana, te je sukladno članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona ista provedene bez nazočnosti uredno pozvane okrivljenice uz konstataciju da njena nazočnost i ispitivanje nije potrebno i nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje odluke te da će se na glavnoj raspravi pročitati prigovor na prekršajni nalog podnijet od strane navedene. Žaliteljica je uz žalbu dostavila Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 7. ožujka 2022. do 23. ožujka 2022. zbog bolesti, navodeći da se radilo o bolesti COVID 19, te iako navedenu potvrdu nije dostavila do dana održane rasprave, nisu se mogli isključiti navodi žaliteljice da zbog teških simptoma bolesti nije bila koncentrirana na predmet.

8. U vezi navedenog treba napomenuti da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak samo na zapisniku o glavnoj raspravi od 10. ožujka 2022. konstatira da nazočnost okrivljenice i ispitivanje nije potrebno i nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje odluke, pozivanjem na odredbu članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, a da nije ni na koji način obrazložilo u pobijanom rješenju o prekršaju zbog čega je smatralo da nazočnost okrivljenice nije nužna tijekom postupka i zašto samo nakon održane jedne rasprave smatra da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno. Naime, činjenica da je nakon samo jedne održane rasprave okončan postupak i donesena odluka o prekršaju, ne ukazuje da je u konkretnom slučaju postojala namjera odugovlačenja prekršajnog postupka.

9. Kada se imaju u vidu razlozi pobijane odluke iz kojih proizlazi da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenice utemeljen na materijalnoj dokumentaciji spisa čitanjem i uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave u PURHU – prekršajno/kaznena evidencija, što ne može biti dokaz za utvrđenje inkriminiranog prekršaja (time da u obrazloženju osporavanog rješenja nije navedena ostala dokumentacija koja je pročitana u dokaznom postupku – Zapisnik o obavljenom nadzoru, KLASA: 471-02/21-01/240, URBROJ: 513-07-15-21-02 od 4. kolovoza 2021. i Dopuna zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru KLASA: 471-02/21-01/240, URBROJ: 513-07-15-21-3 od 14. rujna 2021. niti je analiziran njen sadržaj), uz ocjenu navoda u prigovoru protiv prekršajnog naloga, te kada se uzme u obzir da okrivljenica nije ispitani tijekom postupka i da se prigovor ne može smatrati njenom pisanom obranom, to okrivljenica nije imala mogućnost očitovati se o materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom dokaznog postupka. Iako je okrivljenica prilikom pozivanja upozorena i da može dostaviti pisanu obranu najkasnije do početka glavne rasprave, ovaj Sud nije mogao isključiti da ista zbog objektivnih razloga nije dostavila pisanu obranu niti osobno pristupila na glavnu raspravu radi ispitivanja te je mišljenja da ostvarenje prava na obranu iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se okrivljeniku kroz pravo na obranu „mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist“, nije ispunjeno. Kako iz sadržaja dokaza provedenih na glavnoj raspravi proizlazi da isti terete okrivljenicu, a ista se nije mogla očitovati o dokazima koji ju terete, to je po ocjeni ovog Suda, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo pravo obrane okrivljenice, a ta povreda je od utjecaja na odluku o prekršaju.

10. Prema tome, na opisani način ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona, radi čega je prvostupanjsko rješenje o prekršaju trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje glede prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki I 2. izreke, koje će u ponovljenom postupku voditi računa o svemu navedenom te provesti postupak sukladno načelu pravičnosti uključujući i davanje stvarne i primjerene mogućnosti ostvarenja prava obrane tako što će zakazati glavnu raspravu na koju će pozvati stranke te provesti sve potrebne i dostupne dokaze radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, a potom će odluku pravilno i potpuno obrazložiti.

11. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku, glede prekršaja opisanog u točki I 1. izreke prvostupanjskog rješenja o prekršaju, počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona budući djelo za koje se okrivljenica optužuje po propisu nije prekršaj.

12. Pobijanim rješenjem o prekršaju u točki I 2. izreke okrivljenica je proglašena krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 5. Općeg poreznog zakona počinjenog na način što kao fizička osoba, obveznica poreza na dohodak, u poslovnom prostoru, štandu za Aquapark u Vodicama, V. Lisinskog 3, na plaži „Hangar“ dana 4. kolovoza 2021. godine, ostvareni gotovinski promet u iznosu od 510,00 kuna nije iskazala putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, čime je povrijedila članak 62. stavak 4. Općeg poreznog zakona, što je kažnjivo po članku 192. stavku 5. u svezi s člankom 192. stavkom 1. točkom 2. Općeg poreznog zakona.

13. Člankom 192. stavkom 2. citiranog Zakona, u vrijeme inkriminiranog prekršaja, bilo je propisano da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 300.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kazniti fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, dakle, ako ne iskazuje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja, ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuje ih gotovinom ili ne iskazuje ili ne iskazuje potpuno i/ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno (članak 62. stavak 4.). Nadalje, odredbom članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, koju odredbu je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak primijenilo u konkretnom slučaju, u vrijeme inkriminiranog prekršaja bilo je propisano: „(5) Za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovog članka, kaznit će, između ostalih, fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 400.000,00 kuna.“ Materijalnom odredbom članka 62. stavka 4. istog Zakona propisano je da porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini obvezni su promet iskazivati potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način.

14. Analizom prethodno citiranih zakonskih odredbi jasno je i nedvojbeno da se sankcionira fizička osoba obrtnik ako ne iskazuju isporuku dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuju ih gotovinom, koje činjenice čine konstitutivni element bića tog djela i nužno moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja i bez kojih opisano djelo nije prekršaj. Međutim, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u podnesenom optužnom prijedlogu (prekršajnom nalogu), kao i iz činjeničnog opisa djela navedenog u točki I 1. izreke pobijanog rješenja o prekršaju ne proizlaze njegova zakonom propisana obilježja niti je djelo kako je to činjenično opisano prekršaj. Ovo stoga, što u istom nedostaje navođenje isporuke dobara i usluga koje nije iskazano preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćenih u gotovini niti su na bilo koji način vidljivi iznosi gotovine zatečene u blagajni, polog gotovine u blagajni, stanje evidentiranog prometa preko naplatnog uređaja te posljedično tome neevidentiran iznos novca koji predstavlja višak, te nije vidljivo da bi okrivljenica ponovila ovakav prekršaj, razumljivim i jasnim konkretiziranjem pravomoćne odluke o prekršaju s jasno naznačenim datumom kada je ista postala pravomoćna, obzirom da je činjenični opis pravno označen kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 5. Općeg poreznog zakona. Nadalje, treba napomenuti da je u Zapisniku o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije, KLASA: 471-02/21-01/240, URBROJ: 513-07-15-21-02 navedeno što je po ovlaštenim carinskim službenicima uočeno prebrojavanjem gotovine u blagajni, zatečena gotovina 6.380,00 kuna, evidentirani promet je iznosio 5.370,00 kuna, polog gotovog novca je iznosio 500,00 kuna, gotovi višak gotovine 510,00 kuna. Međutim, ovakav činjenični opis radnje izvršenja prekršaja nije bio u prekršajnom nalogu na temelju kojeg je pokrenut prekršajni postupak, a niti u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju.

15. Slijedom svega navedenog, Imajući u vidu opis djela sadržan u optužnom aktu, kao i u točki I 1. izreke osporavanog rješenja, zaključak je ovog Suda kako je okrivljenica proglašena krivom za djelo koje na opisani način nije prekršaj pa je time prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenice, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti

16. Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku, te u skladu s odredbom članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenicu oslobodio optužbe, kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude, uslijed čega je njena žalba bespredmetna u ovom dijelu.

17. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Odluka se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Vijeću za prekršajni postupak u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.