Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-271/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ŽD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice RD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Svetlani Marohnić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2822/2022-20 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2822/2022-20 od 25. listopada 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici ŽD iznos od 3.020,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,43 EUR od 8. veljače 2008. pa do isplate,

- 2,88 EUR od 7. ožujka 2008. pa do isplate,

- 5,35 EUR od 9. travnja 2008. pa do isplate,

- 1,64 EUR od 8. svibnja 2008. pa do isplate,

- 0,16 EUR od 9. lipnja 2008. pa do isplate,

- 1,97 EUR od 5. srpnja 2008. pa do isplate,

- 1,02 EUR od 4. listopada 2008. pa do isplate,

- 12,97 EUR od 5. studenoga 2008. pa do isplate,

- 4,97 EUR od 11. prosinca 2008. pa do isplate,

- 15,14 EUR od 10. siječnja 2009. pa do isplate,

- 16,70 EUR od 5. veljače 2009. pa do isplate,

- 17,41 EUR od 9. ožujka 2009. pa do isplate,

- 15,46 EUR od 15. travnja 2009. pa do isplate,

- 15,83 EUR od 7. svibnja 2009. pa do isplate,

- 12,85 EUR od 8. lipnja 2009. pa do isplate,

- 10,66 EUR od 22. srpnja 2009. pa do isplate,

- 11,25 EUR od 18. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 12,40 EUR od 29. rujna 2009. pa do isplate,

- 12,30 EUR od 28. listopada 2009. pa do isplate,

- 11,13 EUR od 3. prosinca 2009. pa do isplate,

- 13,32 EUR od 29. prosinca 2009. pa do isplate,

- 15,08 EUR od 29. prosinca 2009. pa do isplate,

- 17,58 EUR od 8. veljače 2010. pa do isplate,

- 17,01 EUR od 6. ožujka 2010. pa do isplate,

- 20,40 EUR od 9. travnja 2010. pa do isplate,

- 19,76 EUR od 30. travnja 2010. pa do isplate,

- 21,01 EUR od 7. svibnja 2010. pa do isplate,

- 31,87 EUR od 20. lipnja 2010. pa do isplate,

- 29,63 EUR od 12. srpnja 2010. pa do isplate,

- 36,46 EUR od 9. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 34,10 EUR od 8. rujna 2010. pa do isplate,

- 30,31 EUR od 15. listopada 2010. pa do isplate,

- 38,31 EUR od 11. prosinca 2010. pa do isplate,

- 48,50 EUR od 11. siječnja 2011. pa do isplate,

- 41,29 EUR od 8. veljače 2011. pa do isplate,

- 43,82 EUR od 11. svibnja 2011. pa do isplate,

- 40,60 EUR od 10. lipnja 2011. pa do isplate,

- 41,18 EUR od 13. srpnja 2011. pa do isplate,

- 54,83 EUR od 4. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 56,16 EUR od 7. rujna 2011. pa do isplate,

- 67,57 EUR od 21. rujna 2011. pa do isplate,

- 61,71 EUR od 30. rujna 2011. pa do isplate,

- 55,29 EUR od 6. listopada 2011. pa do isplate,

- 54,61 EUR od 9. studenoga 2011. pa do isplate,

- 54,11 EUR od 8. prosinca 2011. pa do isplate,

- 57,17 EUR od 10. siječnja 2012. pa do isplate,

- 59,84 EUR od 7. veljače 2012. pa do isplate,

- 60,20 EUR od 8. veljače 2012. pa do isplate,

- 58,35 EUR od 8. ožujka 2012. pa do isplate,

- 59,60 EUR od 10. travnja 2012. pa do isplate,

- 60,45 EUR od 7. svibnja 2012. pa do isplate,

- 59,02 EUR od 7. lipnja 2012. pa do isplate,

- 59,39 EUR od 8. lipnja 2012. pa do isplate,

- 58,32 EUR od 6. srpnja 2012. pa do isplate,

- 55,99 EUR od 7. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 58,47 EUR od 7. rujna 2012. pa do isplate,

- 59,66 EUR od 4. listopada 2012. pa do isplate,

- 58,83 EUR od 8. studenoga 2012. pa do isplate,

- 54,15 EUR od 11. siječnja 2013. pa do isplate,

- 58,12 EUR od 7. veljače 2013. pa do isplate,

- 58,47 EUR od 6. ožujka 2013. pa do isplate,

- 56,91 EUR od 5. travnja 2013. pa do isplate,

- 52,08 EUR od 7. svibnja 2013. pa do isplate,

- 51,95 EUR od 4. srpnja 2013. pa do isplate,

- 53,14 EUR od 5. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 742,22 EUR od 21. kolovoza 2013. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.600,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli tužiteljica u dijelu odluke o parničnom trošku, a tuženik u cijelosti, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 3.020,36 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu od 4. rujna 2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici, kao korisnici kredita, stavio na raspolaganje kredit sa valutnom klauzulom CHF u iznosu od 17.174,57 CHF u kunskoj protuvrijednosti i parnični trošak.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu od 4. rujna 2007., za kupnju motornog vozila, i to na iznos od 17.174,57 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je ugovor sklopljen uz valutu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe Ugovora o kreditu od 4. rujna 2007., sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja ništetne jer su bile nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli i tečajnim razlikama odredio je isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta i referentne stope za koju se veže promjena što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju stambenog objekta, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima o valutnoj klauzuli donesene bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljičine tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 17. svibnja 2022., nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na veljaču 2008., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 17. svibnja 2022., nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

17. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. rujna 2024. parnične stranke su učinile nespornim razliku zbog promjene tečaja CHF u ukupnom iznosu od 3.020,36 eura.

18. Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužiteljici isplati ukupan iznos od 3.020,36 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznom kamatom te naknadi parnični trošak u iznosu od 1.600,83 eura sa zateznom kamatom.

19. Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice i tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, a prvostupanjski sud je pravilno odlučio o naknadi parničnog troška kojeg je dosudio tužiteljici.

20. Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 5. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić