REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj P-192/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, dana 5. veljače 2025.godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš dijela u površini od 1085 m2, koji je na skici lica mjesta, izrađenoj dana 22. veljače 2024. god. po dipl. ing. geod. Marku Vukši, označen kao lik A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, A pa je na temelju ove presude ovlašten zatražiti osnivanje nove katastarske čestice od opisanog dijela navedene nekretnine, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu tog prava na svoje ime - za cijelo.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi je samostalni i pošteni posjednik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (ukupne površine 4 178 998 m2), i to dijela u površini od 1085 m2, koji je na skici lica mjesta izrađenoj po dipl. ing. geod. Marku Vukši označen kao lik A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, A. Budući da se predmetni dio naprijed naznačene nekretnine najmanje 200 godina neprekidno nalazi u poštenom i neometanom posjedu tužitelja i (ranije) njegovih prednika, sasvim je razvidno da su pravo vlasništva tog dijela nekretnine stekli još tužiteljevi preci na temelju dosjelosti, odnosno da je faktični vlasnik iste danas upravo tužitelj – kome je nekretnina naposljetku pripala temeljem darovanja od njegovog oca VB. Da je tome zaista tako, najbolje svjedoči činjenica da su u katastarskom operatu kao suposjednici nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i danas upisani prednici tužitelja – i to AB pok. Č (tužiteljev stric) i Kešina SB (strina tužiteljevog oca) u posjedovni list broj 52 te Kešina UB pok. OB (prvi rođak tužiteljevog oca, odnosno djed RB koji je naslijedio dio predmetne nekretnine, a nakon toga ga – budući da je fratar i da živi u [adresa] – (usmenim putem) darovao ocu tužitelja VB) u posjedovni list 55. S tim u vezi, posebno se naglašava da se predmetni dijelovi nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastarskom operatu vode na Kešinama još od 1959. god. (tada je u PL 52 bio upisan pradjed tužitelja KB pok. UB). Pojašnjenja radi, ističe se da je nekada davno sjeverni dio predmetne nekretnine (dakle, onaj dio koji se nalazi dalje od ceste) pripadao pradjedu tužitelja KB pok. UB (otprilike do štale, koja i danas postoji i koja je evidentirana na priloženoj skici lista mjesta), a južni dio njegovom bratu OB pok. UB (otac upisanog UB). Iza smrti KB njegov dio predmetne nekretnine je naslijedio otac tužitelja VB, dok je drugi dio nekretnine koji je, dakle, pripadao OB VB naslijedio RB i darovao ga VB. Posebno se ističe da je predmetna nekretnina najvećim dijelom opasana suhozidima starima nekoliko stotina godina, a od suhozida je sagrađena i ranije spomenuta štala – što dovoljno govori o vremenskom periodu unutar kojeg predmetnu nekretninu posjeduju tužiteljevi prednici. U pogledu onog manjeg dijela nekretnine koji nije omeđen suhozidima, ističe se da je isti korišten za ispašu stoke, a za naglasiti je da su na istočnom dijelu tog prostoru i danas vidljive rupe koje su se koristile za odlaganje klaka (vapna) – u što će se Sud moći uvjeriti prilikom očevida na licu mjesta. Kao vlasnik cijele nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi je upisana Republika Hrvatska, a što zasigurno ne odgovara stvarnom stanju, zbog čega je tužitelj - kao stvarni vlasnik dijela predmetne nekretnine (1 085 m2 od ukupno 4 178 998 m2) – prisiljen ustati ovom tužbom. Sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj se dana 30. travnja 2024. god. obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću sa Zahtjevom za mirno rješenje spora u pogledu predmetne nekretnine, a na koji zahtjev se navedeno tijelo oglušilo. Tužitelj ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem pa stoga podnosi ovu tužbu i predlaže Naslovnom sudu donijeti presudu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe da može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine ili vlasnici dijela nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelji se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro s obzirom da do iste vodi pristupni put te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje nadležnog upravitelja prometnice Grad Metković. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968 godine. Predlaže se pribaviti potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmeta spora šumskogospodarskoj osnovi te izvesti dokaz saslušanjem lugara nadležnog za gospodarsku jedinicu Nova Sela na adresi, Šumarija Metković, Splitska. Predlaže također pozvati Grad Metković, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. U predmetnom je postupku tužitelj dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Među strankama je sporno da li je tužitelj vlasnik sporne nekretnine, odnosno da li je mogao darovanjem od rodbine steći vlasništvo, a njegovi prednici, ili on s njima, steći vlasništvo dosjelošću.

4. Tijekom postupka izvedeni su predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, saslušanjem svjedoka i tužitelja.

5. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primjenjenom pravu

6. U zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana je Republika Hrvatska (vidljivo iz Zk izvatka), pa je pasivna legitimacija tužene neupitna, obzirom da se radi o tužbu kojom se tužitelj želi upisati vlasnikom, uz istodobno brisanje postojećeg upisanog vlasnika.

7. Tijekm uviđaja lica mjesta stalni sudski vještak Marko Vukša je potvrdio da je pokazano upravo ono što je prikazao na skici lica mjesta od 22.2.2024. – list 5 spisa.. Utvrđeno je i da predmet spora predstavlja nekretninu omeđenu suhozidom te u manjem dijelu dvorište ispred suhozida. Kameni suhozidi omeđuju veći dio predmeta spora te su vidljivo stare gradnje, a karakteristična siva boja upućuje na stoljetnu izloženost suncu. Na predmetu spora se nalazi i štala u kojoj su domaće životinje, tri vidljivo stara bajama širine debla od 40 cm-50 cm pri dnu. Nekretnina je vidljivo pod djelovanjem ljudske djelatnosti, održavana duže vrijeme, a izvan predmeta su druge ruševine i štale za koje pun. tužitelja navodi da su tužiteljeva oca. Nekretnina je fotografirana, kao i 2 zatečene klačine.

8. Iz Povijesti promjena za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su tijekom povijesti od 1959. godine prednici tužitelja bili upisani kao posjednici i to u [adresa] CB pok. Č, SB ud. V, a ranije Kešina A, Kešina Č i Kešina V. A, odnosno u PL 55 UB pok. OB , a do danas nije bilo promjena.

9. Iz Ugovora o darovanju nekretnine od 8.travnja 2024. g. proizlazi da je darovatelj S darovao svom sinu IB predmet spora.

10. Iz Lokacijske informacije (list 51 spisa) te izvatka iz katastarkog plana Habsburškog carstva proizlazi da je predmet spora u davna vremena već bo ljudskom rukom posjedovan. Iz izvatka Informacijskog sustava prostornog uređenja također proizlazi da 1968. godine nekretnina u biti bila unutar naselja, nije bila šuma, te su na njoj bile građevine.

11. Sud je pozvao Grad Metkovića dopisom (po prijedlogu tužene) ali se isti oglušio, a iz dokazne građe ne proizlazi da bi Grad Metković imao bilo kakva prava ili obbveze glede ove nekretnine koja je predmet spora, a tijekom uviđaja je utvrđeno da je nekretnina odmaknuta od lokalne (ili nerazvrstane) ceste.

12. Na području ovog suda je opće poznata činjenica o nesređenosti imovinsko- pravnih odnosa, radi čega je čak i Vlada RH 2000. godine donijela posebnu, nespecifičnu, još uvijek važeću Odluku o mjerama za sređivanje imovinskopravnog, geodetsko-katastarskoga i gospodarskoga stanja u dolini rijeke Neretve „Narodne novine“ br. 126/00 (koja Odluka je obuhvatila i područje k. o. [katastarska općina]) a koja Odluka je bila povod za početak većeg broja novih katastarskih izmjera na području Općinskog suda u Metkoviću, a kojih cilj je bio između ostalog i obnova zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. (koja čeka svoj red nakon izvršene nove geodetske izmjere).

13. Već sama takva u biti neuobičajena Odluka, i pored općepoznate činjenice nesređenosti zemljišnih knjiga, govori čvrsto o tome koliko je stanje u zemljišnim knjigama u dolini Neretve (između ostalog na području k. o. [katastarska općina].) loše, odnosno koliko su zemljišne knjige nepouzdan temelj za utvrđivanje stvarnog vlasnika.

14. Odvojeno saslušani svjedoci HB rođ.1939.g, BB r. 1958.g, FB r.1960., NB r. 1943 g. i ČBL r. 1976.g. su jasno i detaljno iskazivali povijesni slijed stjecanja vlasništva, navodeći u bitnom da je ovu nekretninu posjedovao tužiteljev djed Č,a ranije tužiteljev pradjed KB pok. UB (koji je i upisan u PL). Svjedoci su jasno iskazivali oo urednim obiteljskim diobama i posjedovanjima unatrag čak u 19.stoljeće. Radi se o svjedocima mahom dovoljne starosti da osobno ili posredno mogu imati takva saznanja , posebice AB r.194. i ZB r. 1939. g.)., pa im je sud poklonio vjeru u cijelosti jer su im iskazi bili podudarni, a radi se o svjedocima koji nemaju razoga iskazivati neistinto. Sud je poklonio vjeru svjedocima i jer su dovoljno stari da mogu znati sve te bitne ćinjenice, a lokalni su mještani, iskazivali su sukladno stanju lica mjesta, te su im iskazi bili vrlo životni.

15. Svjedoci su dali detaljne informacije o načinu korištenja nekretnine, a na licu mjesta se i sud uvjerio da je nekretnina od starih vremena pod utjecajem ljudske djelantosti jer je omeđena suhozidom, izgrađena kao štala, a vidljive su bile i 2 klačine, što sve upućuje na istinitost iskazivanja svjedoka, što je sve poduprijeto i posjedovnim listovima i starim mapama, a podaci dostavljeni od Hrvatskih šuma upućuju da nekretnina nije bila šumsko dobro, odnosno i svjedoci sami su iskazivali da to nikad nije bila šuma.

16. Nije bilo potrebno saslušati svjedokinju ĆB (kojoj je trebalo ići u kuću jer je nepokretna, bolesna, a i starija) jer su saslušani svjedoci dali sva potrebna saznanja sudu i to iscrpno, te nije bilo potrebe za daljnjim opterećivanjem spisa.

17. Tužitelj je dakle dokazao da je stekao vlasništvo pravnim poslom – darovanjem nekretnine od oca, a otac tužitelja je dobio nekretninu diobom u obitelji od svog oca pok. Č, a on nasljeđivanjem od svog pok. oca KB pok. UB čija je to bila starina – dakle koju je dobio od svojih predaka, što upućuje da neomeatni, pošteni posjed prednika tužitelja seže u 19.stoljeće.

18. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

19. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju. Sud je poklonio vjeru dobro obaviještenim svjedocima glede činjenica nasljeđivanja prednika KB pok. UB čija je to starina, te darovanja djedu tužitelja GB, pa diobom u obitelji VB (tužiteljevom ocu), koji je to darovao tužitelju koji je zapravo u najgorem slučaju (najkasnije 1999.godine) postao izvorni stjecatelj temeljem dosjelosti obzirom da su svjedoci svjedočili da je njegov otac bio posjednik (vlasnik) sporne nekretnine , a tijekom postupka se nije ukazalo da bi činjenice bile drugačije.

20. U više odluka viših sudova je utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina. Između 1959. su navedeni prednici tužitelja sigurno bili neometani i pošteni posjednici, te kasnije VB (otac tužitelja) do 2024. godine (a nakon toga tužitelj do podnošenja tužbe), pa su se stekli uvjeti i u tom razdoblju za dosjelost u odnosu na prednike tužitelja.

21. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

22. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

23. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

24. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 5. veljače 2025.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, GUO

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Metković

2. Katastar Metković